Rekao bih da dnevno sigurno provedemo sat vremena sami sa sobom, bilo sami u automobilu na putu za posao i obratno, bilo da smo sami u stanu ili kući i kao takvi okrenuti sebi i mislima koje nam rade društvo.
S terapijeske pozicije mogu reći da ta praznina uopće ne mora imati negativan predznak. Naprotiv. Ona može biti vrlo plodna. U trenucima kad smo sami možemo se povući u prazninu i prihvatiti je kao dio života. Ona u sebi sadrži događaje koji se tek imaju desiti. Iz te praznine izlaze nove figure koje nam postaju važne i s kojima nam se valja nositi.
Ići ću i korak dalje i napisati kako iz te praznine mi sami kreiramo kako će se buduće stvari odvijati. Točnije, kreiramo kako ćemo se mi ponašati u njima.
Možete li izdržati?
Ako nam je praznina neugodna, ako ne možemo izdržati tišinu koja je prati, velika je mogućnost kako će situacije koje slijede iza biti za nas utočište u koje ćemo naglavce skočiti i tražiti spas od ne-djelovanja u praznini. Naše kretanje će biti usmjereno na bijeg od nečeg (praznine).
Kad se tako krećemo (bježimo od nečega ili nekoga) nerijetko završimo na mjestu ili u situaciji koja nam nije nimalo po volji. Drugim riječima, završimo na mjestu koje nije naš izbor.
Za primjer mogu navesti ljude koji idu iz jedne veze u drugu i ni jedna im nije po volji. Ni u jednoj se ne osjećaju "na mjestu". Ono što čine nakon nekog vremena jest bijeg od te veze i uskakanje u drugu za koju vjeruju da je ona prava.
Ovakvo stalno kretanje, uz stalan osjećaj razočarenja, slabi čovjeka i njegovu vjeru u život u paru. Ne kažem kako je to sve zbog nemogućnosti da se bude u vlastitoj praznini, no svakako nemogućnost ostajanja sam sa sobom u praznini ima utjecaja na naš život. Ako ne možemo biti sami sa sobom u miru, kako ćemo biti u miru u partnerskom odnosu? Što ćemo unijeti u odnos?
Unijet ćemo ono što imamo sami sa sobom: nervozu, nesigurnost, nepovjerenje i nestrpljenje. Unijet ćemo ono što osjećamo sami za sebe u vlastitoj praznini. Svatko od nas najbolje zna što osjeća i misli kad je sam ili sama sa sobom.
Što se događa kad prihvatimo stvari i situacije kakve jesu?
Što kad možemo biti u vlastitoj plodnoj praznini u miru? Ne kažem da nam se naša situacija i prateće misli moraju sviđati. Govorim o tome da je svjesnost o tome što se sada i ovdje dešava važnija od onoga što osjećamo i mislimo o tome što se događa. Ako reagiramo na situaciju nošeni emocijama koje su nas preplavile ili nošeni mislima koje se nekontrolirano roje u našim glavama velika je vjerojatnost da ćemo ponovo bježati od onoga što jest.
Svjesnost koja je usmjerena na sadašnji trenutak bez ikakve osude može nam donijeti mir i prostor iz kojeg se može djelovati. Za primjer mogu navesti situaciju u kojoj par ima neku nesuglasicu, veću ili manju. Ako smo svjesni onoga što se događa (nesuglasica) i isključimo očekivanja druge osobe (koja izazivaju emocije) te se prisjetimo kako su naše misli plod prijašnjih iskustava, no ne i iskustva koje stoji pred nama - imamo temelj za početak promjene te situacije.
Imati mir u vlastitoj plodnoj praznini znači stajati na mjestu od kojeg nemamo očekivanja i otvoreni smo prema onome što dolazi.
Funkcionalni smo za sve što će se dogoditi. Možemo se prilagoditi novoj situaciji bez da gledamo jedino u ono što nemamo ili smo izgubili (iako smo toga svjesni). Imati unutarnji mir znači da u vezu također unosimo mir i sigurnost. Energija nam je mirna i stabilna. Svjesni smo emocija i dopuštamo ih sami sebi. Svjesni smo misli koje nas uznemiruju no možemo izabrati odbiti ih. Ono što možemo imenovati kao emociju, stanje ili misli više nema moć nad nama. Plodna praznina je početna i završna točka našeg kontakta prema drugima i nama samima.
Možete izabrati
Zato, ako vam se čini da ste nemoćni pred situacijom koja uporno stoji pred vama i čeka biti riješena - možete izabrati.
Jedan je put nepriznavanje onoga što jest i borba s očekivanjima koja se, eto, baš vama nisu ispunila. Usput se javi i misao kako je život prevara i nepoštena borba. Drugi je put prihvatiti situaciju u kojoj jeste i ne optuživati partnera ili bilo koga drugog za ono što se dešava vama. Život u paru je su-kreacija. Što god da vam se dešava u paru i vi ste za to zaslužni, barem polovično. Stoga, zaista je važno prvo sklopiti mir sa samim sobom, u vlastitoj praznini. I napraviti je plodnom.