Kontrola vs prihvaćanje

Imate potrebu kontrolirati partnericu? Odrastite već jednom!

Zabluda oko ideje da kontroliramo događaje dešava se kada ne prihvatimo nužnu promjenu pozicije iz samačkog život u poziciju suživota s drugom osobom. Ideja da možemo kontrolirati drugog (partnericu) govori da zapravo nismo zreli za ozbiljan odnos.

 

Ova kolumna pisana je iz muškog ugla...


 

Možda vam se desila sljedeća situacija - upravo ste završili raspravu s partnericom, snagom svojih argumenata uvjerili ste je kako je vaš pogled na situaciju ispravan. Njen nije. Osjećate kako upravljate situacijom. Vi ste taj koji zna kako realnost treba izgledati. Imate kontrolu.

Da, postoje trenuci kada možemo povjerovati kako smo u poziciji kontrolirati događaje. Nije nam ni na kraj pameti da zapravo to možda i nije baš tako.

 

Što to zapravo znači

Kada bismo pokušali provesti kontrolu nad drugima, recimo, nad partnericom, značilo bi to da smo joj oduzeli njenu poziciju i njenu odgovornost, njen glas u onome što živi.

Značilo bi to da živimo s nekim koga zapravo smatramo neravnopravnim. Značilo bi to da živimo s osobom koja je pristala amputirati vlastite stavove, osjećaje i misli u našu korist. Je li to situacija koju si želimo? Je li to partnerica kakvu želimo?

Vjerujem u negativan odgovor na ova dva pitanja.

 

Zašto?

Ulazeći u odnos, nužno ulazimo u su-kreaciju događaja i atmosfere u njima te dobivamo drugačije značenje i ulogu. Drugačije u odnosu na događaje u kojoj se krećemo sami po svijetu. Zabluda oko ideje da kontroliramo događaje dešava se kada ne prihvatimo nužnu promjenu pozicije iz samačkog život u poziciju suživota s drugom osobom.

Ako stavovima i ponašanjem iz samačke pozicije uđemo u partnerski odnos i pritom ne osvijestimo našu novu ulogu, ući ćemo u područje neizgovorenih očekivanja, razočaranja i, naposljetku, rezignacije.

Ne promijenimo li kut gledanja i ne prilagodimo li ga na život u dvoje, dobit ćemo dva paralela puta, dvoje ljudi u paru koji nemaju slobodu međusobno biti ono što zaista jesu. A nekako je šteta ne biti ono tko i što jesmo. Klijentima često kažem kako je početna točka zdravog suživota priznati onu situaciju koja jest. To je početak razvoja. A priznati valja da postoje razlike među ljudima. Postoje, dakle, i razlike između dvoje ljudi u paru.

 

To govori koliko smo zreli

Ideja da nam se partnerica treba prilagoditi (i mi kontrolirati tu prilagodbu) a naši stavovi, navike i ponašanja mogu ostati nepromijenjeni nije ideja svjesnih ljudi. Ideja da možemo kontrolirati drugog (partnericu) govori da zapravo nismo zreli za ozbiljan odnos. Zapitajmo se, što novo unosimo u prostor između nas i partnerice? Kako ja sudjelujem u kreiranju situacije koju živimo, a kako ona? I, mogu li vidjeti nju kakva jest i prihvatiti je takvu?

Ova pitanja mogu djelovati suvišno. Kao, pa tko se ima vremena baviti time? Tko se ima vremena baviti ovim "filozofijama"? No, istina jest, mi su-kreiramo situaciju u paru. Ono što unosimo djeluje na zajedničko polje života i određuje mu kvalitetu.

 

Što više damo prostora partnerici da bude ono što jest, više će prostora biti za nas. Ako naš zajednički prostor bude prostor u kojem možemo izgovoriti sve ono što nas muči, svega čega nas je strah na dobrom smo putu. Ako u odnosu možemo naša neizgovorena očekivanja napraviti vidljivim tako da ih izgovorimo, bez straha da ćemo biti odbačeni - živimo svjesno i odgovorno prema sebi i partnerici. To znači da je cijenimo i vidimo kao istovrijednog životnog suputnika. Ostaviti ideju da kontroliramo situacije i događaje je olakšavajuće - treba pokušati.

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo