Anorgazmija

Žedna orgazma: I ONA traži pažnju, možda joj je ne pružate dovoljno

Većina seksologa smatra da je svaka žena potencijalno orgazmična, tj. da svaka žena može (uz adekvatnu stimulaciju i malo vježbe) postati orgazmična.

 

Primjer: Marica je žena u ranim tridesetim. Javlja se u ambulantu za seksualne smetnje zbog toga jer nikad nije doživjela orgazam, ni sama, u masturbaciji, ni sa svojim suprugom. Žalosna je kad sluša priče svojih prijateljica, koje govore o tome kako im je seks bio dobar ili kako su uživale sa svojim dečkom. Čini joj se da je ona jedina koja ne može u seksu uživati do vrhunca. Na pitanje terapeuta da li se uzbudi tijekom odnosa (tj. da li se ovlaži i da li se psihički uzbudi), ona i njezin muž se ne slažu. Ona tvrdi da se psihički ponekad uzbudi, ali da se nikad ne ovlaži, zbog čega joj ponekad odnos zna biti i nelagodan, pa i bolan. Za razliku od toga, njezin muž kaže da se ona gotovo redovito ovlaži. Kome da terapeut vjeruje?

 

Definicija: Anorgazmija je naziv za stanje u kojem žena ne može postići orgazam, unatoč dovoljnoj stimulaciji i unatoč prisutnom seksualnom uzbuđenju. Prisutnost seksualnog uzbuđenja važno je utvrditi, jer ukoliko se žena ni ne uzbuđuje, tada se ne radi o anorgazmiji, nego o nekom od problema uzbuđenja, pa budući da uzbuđenje nije dovoljno, ne može doći ni do orgazma. Također, bitno je utvrditi postoji li odgovarajuća, primjerena, dovoljna stimulacija. Ako je predigra prekratka, tj. ako stimulacija nije bila dovoljna po svom intenzitetu ili trajanju, žena se neće dovoljno uzbuditi da bi mogla doživjeti orgazam. Zbog toga pod anorgazmijom klasificiramo samo one žene koje se uzbuđuju, ali ne doživljavaju orgazam.

 

Češće u mlađoj dobi

Anorgazmija može biti primarna i sekundarna. Primarna je ona koja se javlja od početka seksualne aktivnosti i žena nikad nije doživjela orgazam. Sekundarna ili stečena je ona kod koje je žena imala razdoblje u životu u kojem je imala zadovoljavajući seksualni život, doživljavala je orgazam, ali nakon nekog vremena prestala je doživljavati orgazam.

Druga podjela anorgazmije je na generaliziranu i na situacijsku. Kod generalizirane anorgazmije, žena ne doživljava orgazam ni s jednim partnerom niti u masturbaciji - nikada. Kod situacijske anorgazmije žena u nekim situacijama, u nekim vrstama seksualne aktivnosti ili u određenim okolnostima može doživjeti orgazam.

Moguće su sve kombinacije primarne/stečene i generalizirane/situacijske anorgazmije, tj. žena može imati primarnu situacijsku, stečenu generaliziranu ili primarnu generaliziranu anorgazmiju.

Anorgazmija je najčešća u mlađoj dobi. Smatra se da je razlog tome što žene na neki način trebaju "naučiti" kako doživjeti orgazam. Naime, za razliku od muškarca koji svakodnevno vide i diraju svoj penis (npr. kod mokrenja), žene nisu u situaciji da često gledaju ili diraju svoje spolovilo, dapače tijekom djetinjstva ih se uči da se ne diraju "tamo dolje". Ulaskom u seksualnu aktivnost trebaju naučiti kako svoje tijelo dovesti u stanje većeg uzbuđenja i orgazma. Dio žena (po nekim istraživanjima čak do 10%) po prvi puta dožive orgazam tek u trudnoći.

 

Uzroci anorgazmije

Uzroci mogu biti brojni, od bioloških do psiholoških i kulturoloških. Većina kultura i civilizacija ne potiče žene na to da istražuju svoje tijelo i eksperimentiraju u seksualnom smislu. Također, vrlo strogi i rigidni religijski stavovi prema seksu i seksualnosti mogu dovesti do neprihvaćanja vlastitog užitka i uživanja te do anorgazmije. Nadalje, mnoštvo psiholoških čimbenika, kao što su strah od trudnoće, osjećaj odbačenosti od partnera, negativni stavovi prema seksu, osjećaj krivnje zbog seksualnih potreba i poriva, mogući su uzročnici ovakvih problema.

 

Koga sve pogađa

Dio žena s anorgazmijom su žene koje su kontrolirane, opsesivne, sklone strogoj kontroli svojih osjećaja, te im je teško opustiti se u tolikoj mjeri da izgube kontrolu, da se potpuno prepuste. Neka novija istraživanja upravo pokazuju da je za doživljaj orgazma potrebno da se isključe viši, kognitivni, razumski dijelovi mozga (tj. čeoni režanj mozga), a da se uključe niži, "životinjski", "nagonski" dijelovi mozga (tj. amigdala i limbički sustav).

Foto: iStock

Ako je predigra prekratka, žena se možda neće dovoljno uzbuditi da bi mogla doživjeti orgazam. Zbog toga pod anorgazmijom klasificiramo samo one žene koje se uzbuđuju, ali ne doživljavaju orgazam.

Također, žene sa šećernom bolešću i multiplom sklerozom imaju povećanu učestalost anorgazmije. I neki lijekovi, uključujući antidepresive i oralne kontraceptive, mogu dovesti do nemogućnosti postizanja orgazma. U tim slučajevima, pomoć je najlakša - promijeniti lijek koji je odgovoran za ovaj problem.

 

Ne dižite ruke od sebe

Većina seksologa smatra da je svaka žena potencijalno orgazmična, tj. da svaka žena može (uz adekvatnu stimulaciju i malo vježbe) postati orgazmična, te se danas sve češće pojam anorgazmija zamjenjuje pojmom predorgazmičnost. Ovo nam govori i da je liječenje u slučaju anorgazmije najčešće uspješno. Ono treba biti usmjereno na promjenu stavova prema seksualnosti, dopuštanje ženi da se u seksu opusti i prepusti svome tijelu i užitku.

 

Terapija se vrlo često provodi kombinirano - individualno i s partnerom. U individualnoj terapiji liječenje može ići u dva smjera. Jedna je komponenta razgovor i istraživanje stavova o seksualnosti, te slobodan razgovor o seksualnim mislima, osjećajima, razmišljanjima, stavovima. Potrebno je normalizirati seksualnost. Pomaže se ženi da prihvati svoju seksualnost.

Drugi smjer pomoći je istraživanje vlastitog spolovila, ali i tijela općenito, te istraživanje dodira koji vode većem seksualnom uzbuđenju. Potiče se žene da slobodno pogledaju svoje spolovilo (najbolje u ogledalu), da ga upoznaju, da razmaknu velike stidne usne, uvide koji su dijelovi spolovila. Zatim se žena potiče da dira spolovilo. Ako žena ima problem s ovim dijelom terapije, tj. ako gledanje ili diranje spolovila izaziva anksioznost, nelagodu, strah, gađenje ili sram, potrebno je poraditi na ovim osjećajima, uvesti tehnike ublažavanja anksioznosti i nelagode. Tek kad žena može vidjeti i dirati svoje spolovilo uz osjećaj ugode i opuštenosti, prelazi se na sljedeći korak.

 

Oba partnera u terapiji

U ovoj fazi terapije, potrebno je eksperimentiranje i istraživanje kako doživjeti ugodne osjećaje i izazvati seksualno uzbuđenje, dodirom, fantazijom, nekim poticajem (npr. film, knjiga). Mnoge žene (kao i Marica iz našeg primjera) ne registriraju da su uzbuđene, te misle da se fizički s njima ništa nije dogodilo, dok njihovi partneri to vide i osjete.

To se događa jer se mnogo žena tijekom seksualne aktivnosti ne dira po spolovilu i ne registrira da su se ovlažile, a zbog "blokade" u glavi misle da nisu uopće uzbuđene. Potrebno je eksperimentiranje i igranje da se vidi što lakše dovodi do vrhunca seksualnog uzbuđenja. U ovoj igri mogu se koristiti i lubrikanti, kreme, seksualne igračke (npr. vibrator, dildo).

Tek kad žena zna kako se sama dovesti do orgazma, u terapiju uključujemo i partnera. Važno je da žena može partneru jasno (po)kazati što je uzbuđuje. Kod partnera koji slobodno razgovaraju o seksualnosti žena će to reći, no neke žene vrlo nerado o tome govore, no i u tom slučaju mogu partneru pokazati, na način da vode njegovu ruku te mu pokazuju na kojem mjestu i kakvim pritiskom će izazvati veće uzbuđenje i kako će prije i lakše doći do orgazma. Važno je da i u ovoj situaciji žena bude opuštena, da joj je ugodno i da nije u grču. Zbog toga je važno u svakoj fazi terapije uvijek iznova propitivati javljaju li se neugodne misli, osjećaj srama, krivnja, nelagoda, neugoda. A kada i ako se opet pojave, treba raditi na njihovom uklanjanju i ponovnom podsjećanju da je seksualnost normalan i uobičajen dio svačijeg života koji treba biti izvor ugode i zadovoljstva.

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo