Što bih ti radila kad bih mogla…. da samo znaš. Ti si moja najluđa seksualna fantazija. S tobom bih isprobala i stvari za koje sam se zaklela da nikad ne bih. Ili bih? Zašto je većini žena toliko teško priznati da imaju prljave maštarije? Zašto se srame sebe i svoje seksualnosti? Svojih potreba?
Lagala bih kad bih rekla da me ne mami… sve ono zabranjeno i svi oni zabranjeni. Lagala bih kad bih rekla da me ne prođe struja želje, od same pomisli na neke stvari, dodire, ne istražene igre, neka mjesta i neke muškarce.
Žene i muškarci lažu
Moje su fantazije jedna djelomično ispričana priča. Neke ostvarene, neke još čekaju, a neke ni ne želim da se ikada ostvare. Muškarci u tim fantazijama, nisu svi izmišljeni. Frajeri su to od krvi i mesa. S nekima se ponekad susrećem.
Neki me nepojmljivo pale… neki su mi zapravo toliko napeti da se ponekad uhvatim kako budna sanjarim o njima. Takve misli bi onog tko se ne može svladati, mogle potpuno izludjeti.
Osobito u situacijama gdje je nepojmljivo da ikada imaš išta s objektom svoje požude. Poput ureda…
A žene i muškarci lažu. Lažu kad kažu da nikad nisu maštali o seksu na radnom mjestu. Napetost, želja, spoznaja da je zabranjeno i da ste si zabranjeni. Saznanje da u svakom trenutku netko može naići i da vas može zateći. Svi oni napeti trenuci kad se nađete sami, pogleda uprtih jedno u drugo, bez uzmicanja. S osjetnom čežnjom u zraku koja bi se mogla rezati nožem. Slučajni dodiri i oni namjerni, oni kojima provociraš, samo zato što znaš da možeš.
I onda bam, ta slika u mislima.
Zatvaram vrata, osluškujem korake… i tišinu hodnika. Osluškujem otkucaje svog srca koje je naprosto poludjelo. Raspuštam kosu i koračam prema tebi. Gledaš me zbunjeno ali samo tren, u sljedećem puštaš da se moje usne spuste na tvoje i da ti zavučem prste u kosu.
Tu nema razmišljanja. Tu postoji samo ona iskonska želja, ples zavođenja i nas dvoje na tvom radnom stolu. A kad sve završi, nema objašnjenja ni usputnog - nazovi me. To je samo seks i ništa više. O tome nikada nećemo pričati, nikada analizirati i nikada neće izaći iz te prostorije. A sutra kad se vidimo htjet ćemo to ponoviti.
Seks je lijek
Često mi se desi da u svojim fantazijama ugostim muškarce s kojima u stvarnosti nikada ne bih spavala. Čudno je to zapravo, što mašta radi. Većina njih je prosječna, ni osobito zgodna ni šarmantna, ali u datom trenutku, moj um ih doživljava kao savršene, za taj čin koji se odvija samo u mojoj glavi.
Ponekad je to neki poslovni partner, ponekad neki frend a ponekad se desi da maštarim o nekom starijem liku i razmišljam kako bi to bilo s njim. S nekim tko je imao more žena, tko zna uživati i tko nema potrebe od seksa praviti famu.
S nekim tko bi to odradio točno onako kako bih to od njega željela i tko bi nastavio biti djelom mog života kao da se ništa nije dogodilo. S nekim tko bi dobro čuvao tajnu…
Desi se zapravo da to često sanjam. Svi ti ludi scenariji prate me noću. I većinom ostaju samo scenariji u mojoj glavi. Ne bojim ih se niti ih analiziram. Kad u datom trenutku nogama obujmim čovjeka kojeg sam odabrala, mozak se ionako isključi. Seks je lijek, više no potreba. Balans i struja koja te rastrese pa potpuno umiri. Totalni reset mozga i tijela bez kojeg ne možemo funkcionirati i ostati normalni.
Jednostavno ne ide. Treba nam, isto kao zrak, isto kao hrana. Treba nam to fizičko pražnjenje i u tome nema ništa loše ni ništa prljavo. I to nije tabu. Mi samo puno, previše analiziramo, pretjerujemo i lažno se sramimo, a jednako smo crveni ispod kože i svi smo određenih dana izrazito napaljeni.
Neću se stidjeti što sam žena i što obožavam seks. I uživat ću u njemu dok god mogu… S kim? E to će ipak ostati moja tajna.