Ivica i Marica su u sretnom braku sedam godina. Međutim, njihovu sreću remeti činjenica da u tih sedam godina nisu dobili dijete. Sva ih rodbina pita kad će doći prinova, a oni ne znaju što bi rekli. Upravo iz tog razloga i dolaze u ambulantu za seksualne smetnje. No, u ambulanti spremno tumače da znaju zbog čega nemaju dijete.
Naime, oni do sada nikad nisu imali seksualni odnos. No, to ne mogu reći rodbini kad ih pita u čemu je problem. Roditelji ih upućuju na umjetnu oplodnju, a Ivica i Marica znaju da je to besmisleno, vjerujući da su oboje zdravi, ali nikad nisu ostvarili seksualne odnose.
Na pitanje zbog čega nisu imali intimne odnose, odgovaraju da su se u početku dogovorili da neće imati odnose prije braka, a kad su se vjenčali, ispočetka je ona bila nevoljka, bojala se da će je boljeti, kad su u nekoliko navrata pokušali imati odnos, bila je u velikom strahu, nakon početnog maženja nije htjela da on uđe u nju, bojala se, kako opisuje 'sva se stisnula, čak je stisnula noge i nije mu dopustila da penetrira'.
Izgubljena želja
Nakon nekoliko takvih neuspjelih pokušaja, čini se da je Ivica izgubio želju za seksom i sada više uopće ne spominje da bi imali intimne odnose. Marica bi sada voljela da on traži seks, premda se boji da i dalje ona ne bi mogla ostvariti seksualni odnos, ali joj je žao što je on odustao, strahuje da možda ima i neku drugu ženu (premda joj on govori da nema i zaklinje se da nikad nije spavao ni s jednom ženom).
Ivica pak tumači da uopće nema volje ni želje za seksom, da je u početku braka bio zainteresiran za seks, ali sada je sav zaokupljen poslom i uopće mu seks ne pada na pamet. Motiv zbog kojeg su došli na terapiju nije taj što nemaju seksualne odnose i što bi željeli uživati u seksu, već taj što nemaju djece. Voljeli bi svoj brak okruniti djecom, ali ne znaju kako nakon sedam godina krenuti u intimnije odnose. Kroz četiri godine rada ambulante za seksualne smetnje, kroz ovu ambulantu je prošlo desetak parova koji su se javili zbog nekonzumiranog braka.
U pravilu to su bili parovi u kasnim tridesetima koji iz različitih razloga nisu ostvarili seksualne odnose. U pravilu (premda ne i u svim slučajevima), kao i kod našeg Ivice i Marice, postojao je početni dogovor da će se odgoditi seksualni odnos, a zatim je takvo stanje čekanja i iščekivanja postalo kronično i partneri više nisu znali kako prekinuti apstinenciju, jer je situacija s vremenom postajala sve nezgodnija i bilo je sve teže i neobičnije nešto napraviti.
Jednostavno je lakše ostati u uobičajenom stanju apstinencije, netraženja seksa i razmišljanja kako će to napraviti jednom u budućnosti. Razlozi zbog kojih parovi ne konzumiraju brak različiti su i u podlozi mogu biti različiti seksualni poremećaji, različiti osobni razlozi ili pak nemogućnost da se izađe iz ovakve situacije koja dugo traje.
Vaginizam kao razlog
Kod žena je najčešći razlog za nekonzumirani brak vaginizam. Vaginizam predstavlja seksualni poremećaj kod kojeg žena ne može ostvariti penetraciju zbog boli, nelagode ili kontrakcija mišića koji onemogućuju umetanje penisa u rodnicu.
U blažem obliku žena sama može umetnuti prst ili tampon, ponekad čak i partner može umetnuti prst, no nemoguća je penetracija penisom.
U težem obliku vaginizma, žena ne može ništa umetnuti u vaginu, ni penis, ni prst, ni tampon, a nemoguć je i ginekološki pregled. Nerijetko u situaciji u kojoj bi trebalo doći do penetracije žena počne nesvjesno i nenamjerno, a katkad namjerno, stiskati noge, primicati noge trbuhu, pokrivati spolovilo rukama, zbog nelagode, straha i anksioznosti. Katkad partneri nakon više neuspjelih pokušaja penetracije odustanu od daljnjih pokušaja.
Muškarac kaže da mu je bilo teško gledati ženu kako se boji te smatrajući da joj daje potporu te ne inzistira jednostavno nakon nekog vremena prestaje i inicirati seks i obično prijeđe na druge, moguće oblike seksualnosti - oralni seks, zadovoljenje rukom od strane partnerice ili masturbaciju. S vremenom njihovo uobičajeno stanje postane to da muškarac svoju želju ostvaruje na ove alternativne oblike, da prestane tražiti seks i penetraciju te nakon više godina i njemu i partnerici uopće postane neobično da bi se nešto i promijenilo.
Drugi mogući uzrok kod žena jest dispareunija, tj. bolan seksualni odnos. Bolnost može biti posljedica različitih organskih ili psihičkih stanja. Može to biti čvrst himen koji teško puca kod penetracije ili pak različite kožne ili ginekološke bolesti genitalija (npr. herpes zoster, upala u zdjelici).
Zbog bolova, žena izbjegava seksualni odnos. Daljnji tijek je vrlo sličan vaginizmu. Nakon nekog vremena, čak i ako se organsko stanje riješi, ostaje ovaj osjećaj nelagode i neugodnog iščekivanja, zbog kojeg se prestaje pokušavati s penetracijom. I opet, valja tome dodati isti mehanizam, tj. ovo stanje s vremenom postaje normalno, pa je i svaka pomisao da bi se sada uopće krenulo u pokušaj penetracije neuobičajena i čudna.
Kod muškaraca su vrlo rijetko razlogom za nekonzumirani brak neke seksualne smetnje, iako je i to moguće. Iznimno teški oblik prijevremene ejakulacije kod koje muškarac svrši prije penetracije, može biti razlog da se ne nastavi s penetracijom. Međutim, većina muškaraca s prijevremenom ejakulacijom imat će dovoljno čvrstu erekciju i nakon ejakulacije, tako da je penetracija i dalje moguća. Muškarac koji ne može postići erekciju ni na koji način neće moći ostvariti penetraciju.
U liječenju nekonzumiranog braka, osim utvrđivanja uzroka zbog kojeg osobe nisu imale seksualni odnos, vrlo je važno razumjeti da vremenom ovakvo stanje postaje normalno i da osobe teško mogu izaći iz začaranog kruga.
Psihološki razlozi
No, mnogo češće su muškarčevi razlozi za nekonzumirani brak psihološki, odnosno iz nekog razloga muškarac osjeća velik strah i nelagodu od penetracije. Premda u drugim situacijama (npr. kod masturbacije ili maženja s partnericom kad se ne očekuje penetracija) osjeća seksualnu želju i postiže čvrstu erekciju, u situaciji kad bi trebalo doći do penetracije potpuno izgubi erekciju ili pak ima erekciju, ali osjeća neobjašnjivi i nerazumljivi strah i nelagodu i ne može izvesti penetraciju. Slično ženama s vaginizmom, ako se ovo stanje ponavlja, nakon nekog vremena, ovi muškarci prestaju pokušavati penetraciju.
Konačno, razlog za nekonzumiranim brakom može biti i činjenica da jedna ili obje osobe u paru imaju aseksualnost, tj. stanje u kojem uopće nemaju želju za seksualnom aktivnošću.
Osobe s aseksualnošću i dalje žele i žude za intimnošću, bliskošću, emocionalnom vezom, ali im je seks odbojan, neinteresantan, nepotreban.
Ako su oba partnera aseksualna, lako će se dogovoriti da žive bez seksa. No, ako jedna osoba u paru nije aseksualna, tada obično ta osoba radi veliki pritisak na aseksualnog partnera za seksualnom aktivnošću i najčešće aseksualna osoba pristane na seks (te se tada niti neće raditi o nekonzumiranom braku). Slično aseksualnosti, osoba s iznimno niskom seksualnom željom može izbjegavati seksualni odnos. No, vrlo rijetko je smanjena (odsutna) seksualna želja tolikog intenziteta da osoba nikad ne pristane na odnos.
Utvrditi uzrok
U liječenju nekonzumiranog braka, osim utvrđivanja uzroka zbog kojeg osobe nisu imale seksualni odnos, vrlo je važno razumjeti da vremenom ovakvo stanje postaje normalno i da osobe teško mogu izaći iz začaranog kruga. Zbog toga je činjenica da u jednom trenutku oni odluče tražiti pomoć (bez obzira na razlog - a to može biti želja za djetetom, a ne želja za seksom), dobar znak i treba je iskoristiti da se napravi promjena u njihovu životu.
Ako se radi o nekom od gore navedenih seksualnih poremećaja, tada će liječenje prvenstveno biti usmjereno na liječenje te seksualne smetnje. No, u nekim slučajevima, kad nema jasne seksualne smetnje, glavni postupak liječenja bit će postupno uvođenje sve seksualnijih oblika interakcije među partnerima.
Obično se počne s nekim intimnim dodirima koji ne traže penetraciju, a koji oba člana para toleriraju i ne izazivaju im veliku anksioznost i nelagodu. Liječenje se provodi korak po korak, uz mnogo razgovora u kojima je osim potrebe razjašnjavanja razloga za apstinencijom od seksa, važno raditi na poboljšanju komunikacije među partnerima. Za kraj ipak treba naglasiti da postoje i parovi koji žele imati blisku vezu, ali bez seksa.
Ovi parovi, naravno, neće se ni javiti na liječenje, osim ako pritisak okoline nije prevelik ili ako ne internaliziraju tuđu interpretaciju da brak bez seksa i nije brak. No, ako oba partnera svjesno i željeno uđu u vezu u kojoj niti jedan ne želi seksualni odnos, tada se i ne bi radilo o patologiji, već o jednoj od brojnih varijacija ljudske seksualnosti. Jer, kad su oba partnera zadovoljna svojim seksualnim životom i kad ne čine nelagodu, bol ili patnju drugoj osobi, to onda znači da i nemaju seksualnih problema.
