U seksološku ambulantu javlja se 57-godišnji Ivica. Opisuje da boluje od šećerne bolesti (dijabetesa) već petnaestak godina i da redovito uzima preporučenu terapiju, no šećer mu je uvijek blaže povišen, a priznaje da se i ne pridržava baš posve dijetetskih savjeta te ponekad zna pretjerati u hrani. Unatrag nekoliko godina počeo je primjećivati seksualne probleme.
Ispočetka je to bio problem s erekcijom koji bi se javio povremeno, tj. znalo bi se dogoditi da ne može održati erekciju. To se znalo dogoditi nekoliko puta, možda u oko 20 posto slučajeva.
S vremenom je taj problem postao izraženiji te se počelo događati da uopće i ne postigne erekciju unatoč tome što ga je žena stimulirala po spolovilu i unatoč tome što mu je taj osjećaj bio ugodan. Nadalje, problem je posljednjih nekoliko mjeseci postao gotovo stalno prisutan.
Razina testosterona
Osim ovih problema s erekcijom, u posljednjih godinu dana Ivica primjećuje i probleme s ejakulacijom, tj. unatoč tome što postigne erekciju i osjeća se napaljen, ponekad ne može svršiti. Zbog tih problema požalio se endokrinologu na prošloj kontroli te mu je on nakon obrade objasnio da ima dijabetičku polineuropatiju, što i je razlog ovih seksualnih problema.
Pojasnio mu je i da trnci u nogama koje ponekad osjeća vjerojatno imaju istu pozadinu. Ivica se sada pita, budući da su mu zbog šećerne bolesti oštećeni živci, ima li uopće ikakve razine testosterona, ti lijekovi najčešće nemaju nikakva učinka jer djeluju samo kad je razina testosterona iznad određenih vrijednosti (obično oko 8 nmol/L). U slučaju hipogonadizma moguća je nadoknada testosterona injekcijama ili gelom koji se nanosi na kožu.
Prethodno je svakako potrebna urološka i endokrinološka obrada kako bi se utvrdio točan razlog manjka testosterona i eventualna stanja koja mogu biti kontraindikacija za primjenu "vanjskog" testosterona. Injektivni testosteron dobiva se u mišić i postoje pripravci koji se mogu davati jednom u tri mjeseca (tzv. depot oblik). Testosteron u gelu nanosi se na kožu (preporuka je da se nanosi na dijelove tijela koji su pokriveni odjećom, npr. nadlaktica ili prsa, kako se ne bi prenio na ukućane). Gel se nanosi svakodnevno.
Kod teže polineuropatije i uz normalne vrijednosti testosterona spomenute tablete za erekciju neće imati učinka. One mogu biti učinkovite samo kod šećerne bolesti bez polineuropatije, a i tada su potrebne nešto više doze nego kod fizički zdravih muškaraca.
Injekcija u penis
No, bez obzira na to što Ivici tablete najvjerojatnije neće pomoći, postoje i druge mogućnosti za postizanje i održavanje erekcije. Postoji mogućnost primjene intrakavernoznih (direktno u penis, u kavernozno tijelo penisa, s gornje strane) injekcija prostaglandina. Ove injekcije prvi put se primjenjuju kod urologa, a kasnije ih može koristiti i muškarac sam. Dovode do erekcije već za 15 do 20 minuta, a učinkovite su i kod polineuropatije.
Neki muškarci kažu da je osjećaj erekcije nekako drugačiji, umjetniji i tjelesniji, no većina muškaraca je zadovoljna učinkom No, velik broj muškaraca ne želi se bosti u penis i ta im je pomisao odbojna.
Isti lijek postoji i u obliku gela koji se primjenjuje u mokraćnu cijev. Učinak je nešto slabiji nego kod injekcija, ali kod većine muškaraca ipak zadovoljavajući. Nadalje, kod muškaraca koji mogu postići erekciju, ali je poslije gube učinkoviti mogu biti penoskrotalni prstenovi. Oni se navlače na penis i testise, prije odnosa i prije erekcije te onemogućuju gubitak erekcije nakon što se ona postigne jer sprečavaju otjecanje venske krvi. Zbog toga je važno da se nikako ne drže na penisu dulje od pola sata.
Konačno, kod muškaraca koji ne mogu na druge načine postići erekciju postoji i mogućnost ugradnje penisne pumpe, koja se sastoji od dijela koji se nalazi u penisu te rezervoara u skrotumu. Na pritisak muškarac sam može izazvati erekciju.
Seks je puno više od penetracije
Osim ovih mehaničkih, tehničkih i medikamentoznih metoda, ne smijemo zaboraviti važnost razgovora s partnericom i utvrđivanja psihološkog značenja gubitka erekcije. Naime, ako Ivica i dalje ima vrlo ugodan osjećaj kod maženja i milovanja sa suprugom (kao što je rekao), zbog čega je toliko važno da postigne erekciju?
Možda može naučiti da je seks više od peno-vaginalne penetracije i da može uživati u odnosu i bez erekcije (istodobno na različite načine, ako je to supruzi važno, njoj može podražavati spolovilo). Ako se utvrdi da neki stresni faktori utječu (dodatno) na njegove probleme s erekcijom, može se poraditi i na tehnikama smanjivanja anksioznosti i većeg usmjeravanja pažnje na ugodne dodire i uživanje u odnosu.
Ako u terapiju uključimo i partnericu, možemo potaknuti oboje da otvorenije razgovaraju o seksualnosti i problemu koji se pojavio te ih potaknuti na korištenje mašte, eksperimentiranja, seksualnih igračaka i svega onoga što smatraju da je prihvatljivo, ugodno i zanimljivo.
U svakom slučaju, što god Ivica odabrao, unatoč dijabetesu i polineuropatiji, postoji rješenje da njegov seksualni život bude ugodniji, zabavniji i opušteniji.