Marica ima 37 godina. Bila je u vezi šest godina, nakon čega je iz veze izišla (teško joj je reći je li ona napustila vezu ili je partner napustio nju). Nakon ovog prekida počinju njezini seksualni problemi.
Prekid se dogodio prije godinu i pol. Imala je dvije kraće veze nakon toga, no opisuje da uopće nema volje ni želje za seksom, da bi željela biti s muškarcem, ali ne intimno, seksualno, već intelektualno, u emocionalnoj vezi i raditi na njihovu odnosu, ali ne bi htjela ulaziti u seksualne odnose. Dalje opisuje da ovi muškarci (ova dvojica) nisu razumjeli njezinu potrebu te se oba puta veza prekinula nakon nekoliko mjeseci jer su oni inzistirali na seksu, a ona za seks nije imala volje ni želje.
Nekoliko je puta na njihov nagovor pristala na seksualni odnos i kad bi se to dogodilo, ona bi se fizički uzbudila, postigla bi i orgazam, no kaže da se nije osjećala psihički napaljenom. Nakon tih nekoliko pokušaja njezina seksualna želja nije bila ništa veća ni bolja nego prije.
Ovlažila bi se ona i doživjela vrhunac, ali psihički nije bila uzbuđena.
[GIF: properseduction.tumblr.com]
Premda bi se tijekom seksa ovlažila, nije osjećala pravu želju za seksom ni tijekom seksualne aktivnosti.
Marica se pita je li njezin gubitak seksualne želje samo posljedica ovog prekida, je li on psihološka reakcija na završetak veze u koju je ona ulagala, imala osjećaj da će trajati, a onda se prekinula; ili je ovaj gubitak želje i posljedica njezina zdravstvenog stanja (liječi se od bolesti štitnjače, a boji se da bi mogla prerano ući u menopauzu jer je i njezina majka vrlo rano izgubila menstruacije).
Prošlo već godinu i pol
U razgovoru Marica jasno opisuje i svoj strah i zabrinutost da će ostati sama, da nikada neće imati djecu i da je pomalo "hvataju" godine.
Na upit što bi ona željela u terapiji, koji bi bio njezin cilj, je li to da ponovno dobije seksualnu želju, odgovara da nije sigurna što bi željela. Daje općeniti odgovor da bi željela biti zadovoljnija, da bi željela imati zadovoljavajuću vezu i da bi željela biti uspješnija u životu.
Vezano uz svoje zadovoljstvo, opisuje da u posljednje vrijeme više plače, primijetila je da se teško koncentrira na posao, ali i na kućanske poslove te se budi tijekom noći i često ne može zaspati satima nakon toga.
Došavši u seksološku ambulantu, Marica opisuje da je izgubila seksualnu želju te sama sebi daje dijagnozu smanjene seksualne želje. I pri tome nije daleko od istine.
Okidač za smanjenu seksualnu želju očito je bio prekid dugogodišnje veze.
Definicija: Smanjena (ili odsutna) seksualna želja definira se kao odsutnost misli, fantazija i razmišljanja o seksualnosti ili pak znatno rjeđe fantazije ili razmišljanja o seksualnim sadržajima nego prije. Da bismo mogli govoriti o poremećaju, ovo stanje odsutnih seksualnih misli ili želja trebalo bi trajati dulje od šest mjeseci (Marica kaže da već godinu i pol nema seksualne želje). Ljudi često umjesto izraza "seksualna želja" koriste riječ libido pa kažu da su izgubili libido ili da im se libido smanjio. Seksualna želja može biti spontana ili reagibilna.
Spontana seksualna želja označava želju za seksom (ili razmišljanja o seksu) koja se javlja sama od sebe, iznutra, bez nekog povoda.
Reagibilna seksualna želja označava onu koja se pojavi nakon nekog vanjskog poticaja (npr. nakon što osoba uđe u seksualni odnos ili nakon što partner ili partnerica na neki način zainteresiraju osobu za seks - poljupcima, milovanjem, riječima i sl.). Spontana želja nešto je češća kod muškaraca, a reagibilna kod žena (premda postoje i individualne razlike).
O čemu je riječ
Naša Marica izgubila je i spontanu i reagibilnu želju te kaže da ni u seksualnom odnosu ne dobije želju za seksom, premda seksualno funkcionira. Također, to što u seksualnom odnosu doživi fizičko uzbuđenje (tj. ovlaži se) te postigne i orgazam govori da je kod nje zahvaćena isključivo želja, a ne i ostale faze seksualne reakcije (faze seksualne reakcije su želja, uzbuđenje, orgazam i razrješenje).
Mnogo češće kod žena su faza želje i uzbuđenja blisko povezane pa kad se naruši jedna, obično pogodi i ovu drugu.
Nakon što smo utvrdili da se zaista radi o smanjenoj (tj. odsutnoj) seksualnoj želji, važno je razlučiti je li ona primarna (postoji oduvijek) ili sekundarna (javlja se nakon razdoblja normalnog seksualnog funkcioniranja).
U posljednjim vezama nevoljko je pristajala na seks, a u končnici bi zbog toga i prekinula.
[GIF: properseduction.tumblr.com]
Izostaje i želja za samozadovoljavanjem
Marica ima sekundarni oblik smanjene seksualne želje. Nadalje, potrebno je utvrditi je li smanjena seksualna želja generalizirana (u svim situacijama, sa svim partnerima i partnericama) ili je situacijska (javlja se u nekim situacijama, s nekim partnerima ili je na neki drugi način ograničena na neke posebne okolnosti).
Marica opisuje da nema želje ni s jednim partnerom, pa ni za samozadovoljavanje, da uopće ne razmišlja o seksu i ništa ne može pobuditi njezin libido - što bi značilo da je problem generaliziran.
Sljedeći je korak utvrditi uzrok smanjene seksualne želje. Brojni su uzroci koji mogu dovesti do gubitka seksualne želje. Različite tjelesne bolesti ugrožavaju seksualnu želju, npr. hipotiroidizam, dijabetes, bolesti koje prate kronični bolovi, hormonski disbalans različitog uzroka i tipa (npr. snižen testosteron). I različiti lijekovi mogu dovesti do gubitka libida, npr.:
- antihipertenzivi,
- oralni kontraceptivi,
- antidepresivi,
- antipsihotici...
Određeni medicinski zahvati mogu dovesti do narušavanja funkcije jajnika i posljedičnog gubitka libida.
I psihološki faktori mogu biti važni za gubitak seksualne želje, npr.:
- prekid odnosa,
- nezadovoljavajući interpersonalni odnos,
- sniženo raspoloženje i depresivnost,
- različiti stresori (npr. problemi na poslu)...
Marica opisuje nekoliko fizičkih i psiholoških čimbenika koji mogu biti razlogom njezina gubitka seksualne želje (npr. bolest štitnjače, prekid veze, depresivna reakcija).
Hoće li Marica ikada više osjetiti seksualnu želju kako je to bilo nekad, ovisi samo o njoj, jer ona se može potaknuti namjerno.
Možda i depresija?
U liječenju smanjene seksualne želje dobro je zahvatiti sve razine i aspekte koji mogu utjecati na seksualnu želju (ranije opisani tjelesni i psihološki faktori). Na ovome bi trebalo raditi istovremeno. U konkretnom slučaju trebalo bi utvrditi je li Maričina bolest štitnjače dobro regulirana, kakav je njezin menstrualni status i ulazi li u perimenopauzu.
Također bi trebalo utvrditi ima li kliničku depresiju koju treba liječiti (jedan od čestih simptoma depresije je gubitak interesa za različite aktivnosti koje osobi pričinjaju ugodu, pa tako i gubitak interesa za seks). Valjalo bi raditi i na njezinu osjećaju samopoštovanja (Marica se boji normalnog starenja) te na nošenju s kriznim situacijama u životu (prekid veze).
U specifično seksološkom dijelu, nakon što se utvrde navedene mogućnosti te nakon što se pokuša na njih utjecati, postoje određene tehnike i metode kojima se može djelovati na smanjenu seksualnu želju.
Izgubljena seksualna želja može se potaknuti namjerno, planirano. Slično kao što se osoba koja izgubi apetit može "natjerati" da uzme hranu, tj. može se na različite načine podsjetiti da treba jesti ili kao što se osoba koja je izgubila interes za neku aktivnost (ali se i dalje osjeća dobro nakon što tu aktivnost napravi) može "nagovoriti i natjerati" da uđe u nju, tako se i osoba sa smanjenom seksualnom željom može potaknuti da počne razmišljati o seksu.
Dakle, osoba sa smanjenom seksualnom željom trebala bi (ako želi vratiti želju) odrediti nekoliko minuta u danu u kojima će razmišljati o nečem seksualnom što joj predstavlja ugodu.
Može zamisliti neku seksualnu situaciju u kojoj je u prošlosti uživala ili neku situaciju u kojoj nikad nije bila, a za koju ima dojam da bi se u njoj osjećala ugodno, a da ova situacija ima seksualni karakter. Ovo ne treba trajati dugo, možda koju minutu, ali trebalo bi ponavljati svaki dan.
Iako svjesna svog problema, Marica zapravo ne zna što želi postići terapijom...
[GIF: ladycheeky.com]
Kako objasniti partneru
Osoba koja je u vezi, a ima smanjenu seksualnu želju trebala bi objasniti partneru/ici da nije izgubila interes za osobu, već samo za seks. Obično osobe sa smanjenom seksualnom željom i dalje uživaju u zajedničkom vremenu, u bliskosti, pa čak i fizičkoj intimnosti, ali ne i u seksu. S jedne strane partner/ica bi trebao imati razumijevanja da ovoj osobi nije do seksa, ali s druge strane osoba sa smanjenom seksualnom željom trebala bi ponuditi neki alternativni oblik seksualnog života svome partneru/ici (pod ovim alternativni misli se na to je li spremna na oralni seks ili da partnera/icu zadovolji rukom ili da partner/ica sama masturbira).
Trebalo bi naći situaciju koja osobi sa smanjenom seksualnom željom nije odbojna, ne izaziva negativne osjećaje, a ima neki seksualni naboj ili značenje (za razliku od osoba koje imaju seksualnu averziju, osobe sa smanjenom seksualnom željom nemaju odbojnost prema seksu, nego samo ne razmišljaju o njemu i ne žele ga). Postoje i brojne druge specifične tehnike koje se koriste kod ovog poremećaja, ali za njih je potreban rad sa stručnjakom, tj. osoba ih ne može provoditi sama.
Iako je liječenje odsutne seksualne želje moguće, osobe s ovim smetnjama najčešće ne traže pomoć, jer one same ne osjećaju patnju, već obično partner/ica ima veći problem zbog toga pa pomoć traže tek na partnerov nagovor.
Što mislite o Maričinom problemu?