Londonski neuroznanstvenici A. Bartels i S. Zeki istraživanjem su potvrdili svevremensku izreku "ljubav je slijepa". Sudionike svog istraživanja privukli su putem postera koje su oblijepili po londonskim ulicama tražeći one koji su "iskreno, duboko i ludo zaljubljeni".
Oblik ludila
Koristeći fMRI, Bartels i Zeki identificirali su područja mozga koja su povezana sa strastvenom ljubavi; aktivirana su područja mozga povezana s euforijom i nagradom, a smanjena je aktivnost u područjima mozga koja su povezana s tugom, strahom i anksioznosti.
Ta područja mozga koja su aktivirana romantičnom ljubavi ujedno su područja koja su aktivirana kada su ljudi pod utjecajem droga kao što su opijati ili kokain.
To objašnjava i činjenicu da su stari Grci zaljubljenost smatrali oblikom ludila.