Suprug i ja smo se nedavno složili da nećemo vikati, podizati glas, psovati niti koristiti bilo kakve pogrdne izraze. Zajedno smo donijeli odluku da jednom zauvijek prestanemo s vikanjem, vrištanjem, galamom i psovkama u našem braku.
Na svu sreću, shvatili smo da je došlo vrijeme da poradimo na svom egu prilikom naših nesuglasica..
Zajednički smo se obavezali na život bez zlostavljanja. Ovo je jedna od najboljih odluka koje smo ikada donijeli. Zapravo, ovo je najvjerojatnije bila najbolja odluka i obveza koju sam u odnosu osobno ikada donijela i preuzela.
Ponosna na svoju odluku
Kao dijete, odrastala sam u kući u kojoj je bilo mnogo verbalnog i fizičkog zlostavljanja. Iako je veliki dio mene oduvijek mrzio nasilje, izgleda da se drugi dio mene navikao na ovakvu dinamiku kod kuće.
Moj unutarnji glas kao da kaže: Što je toliko loše ako se povremeno izvičemo i izbacimo negativnu energiju na svog partnera?
Jako sam sretna i ponosna na nas oboje zbog ove odluke i jedino žalim što ovo nismo učinili od početka naše veze. Otkako smo se obvezali na zajednički život bez verbalnog zlostavljanja, oboje se osjećamo toliko sigurnijim u komunikaciji, jer možemo slobodno izraziti ono što osjećamo, mislimo i vjerujemo.
U sedmom sam nebu koliko predivno, nježno, mirno, u ljubavi i razumijevanju sada teku naši razgovori.
A i koliko smo vremena za ljubav i zabavu dobili donošenjem ove odluke. Ovo je zaista nevjerojatna win-win situacija za oboje. Zapravo se pitam: Zašto nam je trebalo ovoliko dugo? Zašto smo potrošili ovoliko dragocjenog vremena i energije loše postupajući i govoreći ružne stvari jedno drugome?
Strašno je koliko naši obrasci i naša ponašanja mogu biti ovisni. Kada jednom naučimo da nam partner dozvoljava da ih zlostavljamo, teško nam je to zaboraviti, svaki put kad nas on ili ona 'naljuti'.
Važno je zapamtiti da su vikanje, vrištanje, pogrde i psovke verbalno zlostavljanje koje nas odvraća i sprječava da budemo prisutni prilikom rasprave ili neslaganja. Vikanje na partnera ne postiže ništa dobro - on ili ona neće nas bolje čuti ili razumjeti ako povisimo glas. Najtužnije kod ovog ponašanja je da izgovorene riječi nikada ne možemo uzeti natrag. Obje strane zauvijek pamte ono što je rečeno u ljutnji.
Vrijeme je da naučimo i vježbamo komunicirati i neslagati se s poštovanjem
Deseci, stotine i tisuće isprika ne mogu izbrisati naše ružne riječi i nadoknaditi nastalu štetu. Previše odnosa završava baš zbog toga što ljudi ne znaju kako komunicirati bez vikanja.
Vrijeme je da napustimo stare, nezdrave i toksične obrasce. Vrijeme je da naučimo i vježbamo komunicirati i neslagati se s poštovanjem. To ne znači da trebamo potiskivati i negirati svoje osjećaje i emocije. Ljutnja je normalna i prirodna reakcija. Nema ničeg lošeg u bilo kojoj od naših emocija. Kada se naljutimo, trebamo samo pripaziti na naše radnje.
Zastanimo, udahnimo, prošećimo, zaplačimo, vrištimo u jastuk, udarimo u vreću za boks, otiđimo na trčanje, promislimo, pogledajmo duboko u sebe i vratimo se razgovoru s drugom osobom samo kad smo oboje u stanju razgovarati na miran i učinkovit način.
Kad bi nas se više obvezalo na ova pravila, imali bismo uspješnije veze i brakove.
Proradimo na našoj komunikaciji, predanosti, predanosti, ranjivosti i timskom radu u našim odnosima. Poštujmo se i brinimo jedni za druge, kako bismo transformirali i izgradili bolje i zdravije odnose.
Šaljem ljubav i mir svima.