Intimna ordinacija

Ivica je oduvijek volio seks, 'gutao' je porno filmove te se hvalio da nema žene koja ga je odbila, a onda se sve promijenilo...

Ivica ima opsesivno-kompulzivni poremećaj (doživljava prisilne misli, opsesije i ritualizirane radnje, kompulzije). Iako to nije seksualni problem i iako to nije njegov stvarni seksualni identitet, itekako utječe na njegov seksualni život.

 

Ivica je muškarac u kasnim tridesetima. Oduvijek je volio seks i uživao u njemu. Rano je ušao u seksualne odnose, uvijek je "znao sa ženama" i hvali se da je od mladosti mogao zavesti svaku ženu i da nema žene koja ga je odbila. Znao je imati tri djevojke u isto vrijeme i mogao je imati odnos tri puta u istom danu s tri različite partnerice. Uvijek je volio pornografiju i često je uživao u pornografskim časopisima i internetskim stranicama. Seks je za njega uvijek bio samo užitak i dokaz njega samog kao pravog muškarca. U prošlih godinu dana sve se nekako promijenilo


Ugrožen seksualni život

Iz čista mira, bez ikakva povoda (barem se Ivici tako čini), počele su mu se pojavljivati misli koje ga jako opterećuju. Gledao je jednu emisiju na televiziji o erektilnoj disfunkciji i pritom razmišljao "kakvi su to jadnici koji imaju problema s erekcijom". No, nakon toga znalo mu se dogoditi da počne razmišljati "što ako se meni dogodi ista stvar i ako ja ne budem mogao postići ili održati erekciju". Ovakve misli postale su sve učestalije i ponekad bi satima razmišljao o tome. Katkad uvečer nije mogao zaspati jer bi razmišljao o tome da će možda i on biti jedan od tih muškaraca.

Nakon nekog vremena pojavile su se još bizarnije i čudnije misli. Palo bi mu na pamet da će ga možda početi privlačiti djeca i da će možda napasti neko dijete. Ova pomisao bila mu je odvratna i nikad prije nije pomišljao da bi ga djeca seksualno privlačila. Čak i dok bi razmišljao o tome, ne bi doživio seksualnu ugodu, već strah i gađenje. Bojao se da bi se moglo dogoditi da to postane njegova stvarnost.

Zbog ovih misli počeo je izbjegavati seksualne odnose jer se bojao da će mu se tijekom seksa pojaviti ove misli i da će zbog toga izgubiti erekciju. Te su mu misli postale svakodnevne, više se nije mogao koncentrirati na posao, noću je vrlo slabo spavao.

 

Premda se možda na prvi pogled tako ne čini, Ivica zapravo nema seksualni problem. Njegov problem je potpuno druge prirode, ali je ugrozio njegov seksualni život. Ivica zapravo boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. 


Prisilne misli

Opsesivno-kompulzivni poremećaj takva je vrsta poremećaja kod kojeg osoba doživljava prisilne misli (opsesije) i/ili ritualizirane radnje (kompulzije). Prisilne misli su neželjene, neugodne misli koje osobi dolaze na pamet mimo njezine volje i ometaju je. Kompulzije su radnje koje se uvijek ponavljaju na isti način, sa svrhom uklanjanja ili poništenja nekog straha ili anksioznog razmišljanja. Neke osobe imaju samo prisilne misli, druge samo prisilne radnje, a treće i jedno i drugo.

Naš Ivica ima prisilne misli. Prvo su mu se pojavile prisilne misli da će on dobiti erektilnu disfunkciju, a zatim i prisilne misli da bi mogao postati pedofil, tj. da bi ga mogla početi privlačiti djeca. Po čemu su ove njegove misli prisilne, a ne stvarne, tj. po čemu nisu njegov stvarni seksualni identitet?

Prvo, zato što se javljaju nametljivo, bez njegove volje, te im se čovjek ne može oduprijeti. Drugo, zato što Ivicu more misli da će postati takav, a on ne razmišlja o djeci na seksualni način i zapravo nema želju da uđe u seksualni odnos s djecom, već se toga boji.

Osoba s prisilnim mislima u prvom se redu boji da bi se te misli mogle ostvariti, da će postati istinite, da im se osoba neće moći oduprijeti.  

Prisilne misli najčešće su vezane uz četiri teme: agresivnost, čistoća i zaraza, religija i seksualnost. Vrlo su rijetke prisilne misli drugih sadržaja. Tako npr. osoba može imati bojazan da će iz njoj nepoznatog razloga odjednom uzeti nož i nekoga ubosti ili da će, prelazeći most, skočiti u vodu, premda nema ništa protiv druge osobe u koju bi taj nož ubola, tj. premda ta osoba nema suicidalnih misli i ne misli da je smrt rješenje.

Ove se misli javljaju mimo "normalnog" razmišljanja te osobe. Druga skupina su misli da će se osoba zaraziti ako dotakne uobičajene predmete (npr. kvaku na vratima, ako sjedne na sjedalo u tramvaju i slično). Katkad su ove misli religijskih sadržaja, npr. osoba se boji da će u crkvi početi bogohuliti (premda je vjernik i ne bi to nikad napravila, ali se boji da će nešto ući u nju i da će takvo što napraviti i mimo svoje volje). Konačno, prisilne misli mogu biti i seksualnih sadržaja, kao kod našeg Ivice. I u ovom slučaju ove se misli javljaju neželjeno, osoba se boji da će zbog nekog razloga na takav način reagirati, a zapravo to ne želi. Od seksualnih sadržaja najčešći su oni da će osoba reagirati ili da će odjednom postati neke druge seksualne orijentacije ili da će je početi privlačiti devijantni sadržaji (npr. da će je početi privlačiti djeca, da će postati homoseksualna i slično.


Potražite pomoć

Upravo zbog toga što opsesivno-kompulzivni sadržaji nerijetko imaju seksualne sadržaje, osobe mogu pomisliti da se radi o seksualnom poremećaju. Također, s obzirom na to da su prisilne misli onesposobljavajuće, osoba može početi izbjegavati seksualnost, u strahu da se ove misli ne ostvare, tako da premda ovaj poremećaj nije seksualni u svojoj osnovi, može imati seksualne posljedice. Katkad ljudi izbjegavaju seksualne odnose i zbog toga što se misli javljaju tijekom seksualnog odnosa pa se ne mogu opustiti, zbog čega više ne uživaju te izgube erekciju i seksualni odnos postane nemoguć. Drugim riječima, razviju sekundarnu erektilnu disfunkciju. Konačno, neki ljudi s opsesivno-kompulzivnim poremećajem prestanu i masturbirati zbog prisilnih misli da je seks prljav i nečist i da u njemu ne smiju uživati.

Kako se liječi opsesivno-kompulzivni poremećaj i posljedični seksualni problemi? Opsesivno-kompulzivni poremećaj može se liječiti farmakoterapijom (lijekovima) i psihoterapijom. Često se u liječenju koriste antidepresivi (u nešto višim dozama nego kod depresije). Pritom je važno izabrati lijek koji nema velik rizik od seksualnih nuspojava, jer liječenjem opsesivno-kompulzivnog poremećaja možemo osobu osloboditi od prisilnih misli, no zbog visokih doza nekih antidepresiva mogu se pojaviti problemi s orgazmom (odgođena ejakulacija) ili neki drugi seksualni problemi (kao nuspojave ovih lijekova). U psihoterapiji koriste se najčešće kognitivno-bihevioralni postupci učenja kako izdržati i kako se nositi s neugodnim emocijama koje izazivaju prisilne misli i kako odustati od izvođenja prisilnih radnji koje će poništiti ovu neugodu.

Ako ljudi imaju i sekundarne seksualne probleme, potrebno se u liječenju osvrnuti i na njih te naučiti osobu neku od tehnika relaksacije, skretanja misli i usmjeravanju pažnje na osjete koji dolaze iz tijela. Konkretno, osoba se podučava kako se opustiti i ne prepustiti prisilnim mislima. U tome mogu pomoći i tehnike usmjeravanja misli na neke realne sadržaje koje percipiramo u svome tijelu (dubina disanja, osjet dodira druge osobe ili nas samih - npr. diramo se rukom po trbuhu i pokušavamo usmjeriti svoju pažnju na to kako osjećamo taj dodir na trbuhu i na ruci).

 

Isprva se osobi savjetuje da to čini sama kako bi se uvježbala u ovoj tehnici, a kasnije se to može koristiti i s partnerom/partnericom - tj. pokušati usmjeriti svoju pažnju na partnerov dodir. Postupno se uključuje sve više seksualno poželjnih podražaja (osim taktilnog, tj. dodira, vidni, njušni, slušni, ali i drugi izvori ugode, npr. igranje uloga i slično).

Nažalost, kod dugotrajnog, neliječenog opsesivno-kompulzivnog poremećaja osoba sve više prihvaća svoje prisilne misli i radnje kao prihvatljive, poželjne (u početku one su osobi potpuno strane i neprihvatljive) te je u toj fazi i motivacija za liječenje mnogo manja. Zbog toga je važno što prije reagirati na ove simptome i potražiti pomoć.      

Nemojte propustiti novi broj Doktora u kući.

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo