Zapamtite ovo lice jer njoj su tek 23 godine, a već sigurnim korakom gradi karijeru u glumačkim, televizijskim, ali i novinarskim vodama. Edina Pršić studentica je treće godine komunikologije te ste je možda već zamjetili u novoj humorističnoj seriji Nove tv „Samo ti pričaj“ gdje s kolegom Asimom Ugljenom glumi mladi par. Bio je to, kaže, logičan slijed s obzirom na to da joj je gluma ljubav od djetinjstva kada se s njom upoznala u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM-u).
No, nije gluma jedino što zanima lijepu Edinu koja naprosto pršti pozitivnom energijom i ljupkošću. Visoko na listi prioriteta za nju su sport te uravnotežena prehrana ili, kako mi na portalu Živim volimo reći, zdravi životni stil. Što to za nju znači ispričala je samo nama...
Živim (Ž): Mnogi će reći kako je potpuno normalno da izgledaš tako dobro kada su ti tek 23 godine. No, mnoge mlade žene tvojih godina ne vode životni stil kakav ti njeguješ. Uz faks i posao i dalje treniraš i svoje znanje prenosiš mlađim generacijama.
Edina Pršić (EP): Treniram od kad znam za sebe, okušala sam se u raznim sportovima, ali presudila je odbojka koju sam trenirala 12 godina. Danas ju igram samo rekreativno, iz ljubavi. Ispunjava me i rad s djecom tako da s njima u Malim sportašima radimo sportske programe koji obuhvaćaju elemente skoro svih sportova kako bi razvili motoriku i što je najvažnije zavoljeli sport. To su djeca predšolskog i školskog uzrasta i nema ljepšeg osjećaja nego vidjeti ih zadovoljne i sretne na treningu. Sport nije samo za postizanje rezultata, pobjeda i natjecanja, to je puno više od toga. Mene je sport odgojio, naučio disciplini i timskom radu, stekla sam životna prijateljstva. Mnogu djecu su obaveze i treninzi odvukli od ulice i mislim da svaki roditelj treba imati na umu koliko je sport važan u odrastanju djeteta.
Dečki, nemojte se iznenaditi ako čujete Edinu kako glasno navija za našu repku. Ona možda jest zgodna plavuša, ali mogla bi vas posramiti svojim znanjem o nogometu...
Ž: A treniraš li i što sama, za svoj gušt?
EP: Treniram sama kad stignem, prije je to bilo puno češće, ali sad zbog obaveza jednostavno ne stižem tako intenzivno kao prije. Obično trčim, odem u teretanu i tu je naravno odbojka, dvoranska i na pijesku. Najteže je krenuti, posebno ako čovjek dugo ne trenira, ali kad se taj sklop dogodi i kad kažeš sam sebi: „E sad je dosta“, trening postaje kao droga i tijelo se navikne na taj životni ritam. Osim toga, puno si zadovoljniji sobom kad znaš da si nešto napravio za sebe i za svoje tijelo :)
Ž: S obzirom na tvoju zaista zavidnu liniju možemo li otkriti što zapravo jedeš?
EP: Obožavam voće i povće. Uz obiteljsku kuću moji roditelji imaju vrt gdje je sve fino domaće - od salate, rajčice, krastavaca, jagoda, malina, kupina, brusnica, lubenica... Stvarno ima svega. Isto tako, trudim se ne jesti kasno i stvarno nisam ljubiteljica čipseva, smokića i sličnih grickalica. Naravno, jednom godišnje i mene "ulovi" da mi se to baš jede, ali da imam naviku - nemam. Za slatko to ne mogu reći, ali i kad jedem nešto što nije tako zdravo uvijek su to mali obroci tako da uz trening, to niti ne osjetim.
Ž: Koje namirnice se nikad ne bi odrekla?
EP: Mesa! Pokušala sam jednom biti veganka, pa vegetarijanka, ali nisam uspjela. Tad sam trenirala dva puta dnevno i osjećala sam se dosta slabo. Volim pojesti dobar steak, onda piletinu na sve načine, puretinu...
Ž: Ne piješ kavu, ne pušiš, imaš li neki porok?
EP: Imam naravno - sladoled, kolači, čokolada... Samo da je slatko :) Nisam se pokušala riješiti niti imam to u planu, ali mislim da samo ne treba pretjerivati.
Ž: Kada je hrana u pitanju, kako izgleda tvoj dnevni jelovnik?
EP: Obavezno doručkujem, to je neizostavno. Naročito ako znam da sam cijeli dan negdje, onda si napravim 'jači' doručak. Isto tako u torbi uvijek imam bananu ili orašaste plodove, vodu obavezno. Ustvari jedem malo, ali više puta dnevno. Trudim se imati tri glavna obroka. Ostalo su sitni, ali zdravi međuobroci. Iskreno, nisam često kod kuće tako da nemam naviku obiteljskog ručka, osim nedjeljom, pa se hranim uglavnom vani. Kod nas je mama glavna kuharica, a ja pokušavam uz nju učiti.
Iako svim srcem navija da se hrvatska reprezentacija plasira visoko na nadolazećem Europskom nogometnom prvenstvu, Edinino srce ipak kuca za jednog posebnog dečka...
Ž: Koje je tvoje najdraže jelo?
EP: Ovo je možda neubičajeno, ali definitivno poriluk! To uvijek mogu jesti! I naravno, mama ga najbolje sprema :) Uz nju pomalo učim i nadam se da ću u budućnosti barem upola znati kuhati kao ona.
Ž: U vrijeme snimanja serije vjerojatno si poput drugih glumaca i ti imala naporan tempo. Je li ti se dogodilo da si umjesto na tekst mislila samo na klopu?
EP: Da, tempo je znao biti naporan, ali zato sam u torbi uvijek imala bananu, možda neku čokoladicu, energetsku pločicu i slično. To te trenutno zasiti dok ne bude vrijeme za ručak :) Ali, ako mene pitate, uvijek je bolje tako nešto pojesti nego otići u pekaru.
Ž: Vjeruješ li u teoriju da je za dobar izgled dovoljno samo paziti na to što jedeš?
EP: Naravno da ne, prehrana je jako važna, ali isto tako važno je i vježbanje. Jedno bez drugog ne ide ako se želi doći do nekih rezultata. Dobar izgled je puno više od vitke linije, barem meni, zato uvijek treba raditi na sebi u cijelosti, ne samo na svom tijelu.
Ž: Imaš li neku slabu točku? Mnogim ženama to su bedra i guza, a drugima struk, odnosno trbuh. Ti?
EP: Imam, kako ne. Trudim se zdravo hraniti, vježbati, ali ne pretjerano, nije mi lijepo kad je žena previše „nabijena“ mišićima i ne bih voljela da mi se tijelo tako formira. Dok si mlad možeš jesti sve bez velikih posljedica, ali kasnije sve dođe na naplatu, zato treba obratiti pozornost na prehranu i tjelovježbu.
Mojih 5 omiljenih
- Slastica: Čokoladni souffle
- Junk: Cheeseburger
- Bezalkoholno piće: voda
- Voće: breskva
- Prilog: pire krumpir
„Živim da bih...“
- Putovala
- Radila ono što volim
- Bila s ljudima koje volim
Treba iskoristiti sve mogućnosti koje život pruža, ima toliko prekrasnih mjesta i zanimljivih kultura koje treba upoznati, pa mislim da ne treba biti ograničen samo na ono što nam je poznato. Dragi ljudi koje volim daju mi posebnu energiju i snagu, sretna sam u njihovom društvu, a to i je za mene poanta života - biti sretan. I na kraju, moraš od nečeg živjeti, ljepše je kad je to nešto što te čini nasmijanom svaki dan, a ne da si mrzovoljan i nezadovoljan. Živim da bih postigla taj sklad :)