Piše: dr.sc. Ana-Marija Liberati Pršo, dr.med. specijalist interne medicine, dr.sc. nutricionizma KB Sveti Duh
Šećerna bolest postala je svojevrsnom pandemijom modernog doba. Zahvaća sve mlađu populaciju, eksponencijalno rastući posljednjih desetljeća te uzrokujući sve višu stopu mortaliteta, kao i sam pad kvalitete života oboljelih. Prema najnovijim statistikama, četvrti je uzrok smrtnosti, a imajući u vidu da je neadekvatno kontrolirana šećerna bolest jedan od glavnih uzroka kardiovaskularnih incidenata, moguće je da će se uskoro pozicionirati još više na ljestvici mortaliteta. No, jesu li ovakav crni scenarij i poražavajuća statistika neophodni? Kako je moguće da u doba široke dostupnosti modernih lijekova i tehnološki naprednih pomagala, i dalje veliki dio oboljelih od dijabetesa ne postiže dobru regulaciju bolesti te razvija kronične komplikacije koje dovode do skraćenja životna i pada njegove kvalitete? Izgledno je da se odgovor krije u nekoliko ključnih momenata: prekasnom prepoznavanju bolesti, neadekvatnoj farmakoterapiji, nedovoljnoj edukaciji bolesnika te – možda najvažnije – pogrešnim životnim navikama. A upravo su pravilne životne (higijensko-dijetetske) navike osnovni korak ka postizanju i održavanju idealne tjelesne mase, adekvatnog imunološkog statusa te sveopćeg fizičkog i mentalnog zdravlja. Upravo je korekcija životnih navika – provođenje ciljnog plana prehrane (tzv. medicinska nutritivna terapija), intenziviranje redovite tjelesne aktivnosti te minimiziranje izloženosti stresu - ključna strategija za prevenciju kroničnih bolesti, poglavito onih koje – poput dijabetesa – svoje ishodište imaju u neadekvatnom nutritivnom statusu i tjelesnoj neaktivnosti.
Redovitom i intenzivnom tjelovježbom / mišićnom aktivnošću ne samo da se postiže gubitak suvišne tjelesne mase (što je ključan korak u borbi s pretilošću i dijabetesom), već se potiče i unos glukoze iz krvi u mišiće, odnosno aktivacija inzulinskih receptora i smanjenje inzulinske rezistencije – prema nekim istraživanjima i snažnije od određenih antidijabetičkih lijekova (1-4).
Bitna je prehrana
Kada govorimo o prehrani, u svrhu postizanja metaboličke kontrole je - pored količine i omjera nutrijenata - važno pomno birati i njihov izvor te voditi računa o način pripreme hrane: preporučuje se što manje termički obrađivati hranu, konzumirati je svježu, sezonsku i „lokalnu“. Preporučuje se dnevni energetski unos od 30-35 kcal/kg za normouhranjene osobe te 20-30 kcal/kg za pretile. Od ukupnog dnevnog unosa 15-20% bi trebali biti proteini, 30-35% masti, te cca 45-50% ugljikohidrati, uz visok unos prehrambenih vlakana (20-35 grama dnevno). Unos alkoholnih pića trebalo bi ograničiti na 1-2 dnevno (žene ≤1, muškarci ≤2), a unos soli na 4 grama dnevno.(5)
Osim makronutrijenata, važan je i unos mikronutrijenata - vitamina, minerala, fitonutrijenata i antioksidansa. U tom kontekstu je nekoliko obrazaca prehrane poput Mediteranske, Okinawa i protuupalne dijete - koje kombinacijom nutrijenata postižu kako metaboličke benefite tako i protuupalno djelovanje (izrazito važno u kontroli dijabetesa) – izazvalo velik znanstveni interes i sve veću popularizaciju. (4) Protuupalnu dijetu pritom svakako treba istaknuti u prevenciji i liječenju dijabetesa, s obzirom na visok sadržaj povrća, ribe bogate omega-3 masnim kiselinama, maslinovog ulja, začina, biljaka s visokim sadržajem povoljnih fitonutrijenata, voća niskog glikemijskog indeksa te po potrebi suplemenata vitamina i antioksidansa (5). Prema postulatima protuupalne dijete, životinjske proteine poželjno je zamijeniti onima biljnog porijekla; argument tome protuupalna dijeta nalazi u činjenici da životinjski izvori proteina sadrže veći omjer pro-upalnih ω-6 u odnosu na protu-upalne ω -3 masne kiseline koje su zastupljenije u biljnoj hrani (6), te u istraživanjima koja su pokazala kako zamjena svega 1% životinjskih proteina biljnima može smanjiti rizik od razvoja dijabetesa tip2 i do 18%. (7)
Reference:
1. Booth, F.W.,Roberts, C.K., Laye, M.Y. (2012). Lack of exercise is a major cause of chronic diseases Comprehensive Physiology, 2:1143-1211.
2 Snowling, N.J., Hopkins, W.G. (2006). Effects of different modes of exercise training on glucose control and risk factors for complications in type 2 diabetic patients: a meta-analysis Diabetes Care, 29:2518-2527.
3 Park, D. R., Park, K. H., Kim, B. J., Yoon, C. S., Kim, U. H. (2015). Exercise ameliorates insulin resistance via Ca2+ signals distinct from those of insulin for GLUT4 translocation in skeletal muscles. Diabetes, 64(4):1224-1234.
4 Keshel, T. E., Coker, R. H. (2015). Exercise training and insulin resistance: a current review. Journal of obesity & weight loss therapy, 5(0 5).
5. Tiwari, P. (2015). Recent trends in therapeutic approaches for diabetes management: a comprehensive update. Journal of diabetes research, 2015:ID 340838.
6. Hu, F.B. (2003). Plant-based foods and prevention of cardiovascular disease: an overview. American Journal of Clinical Nutrition, 78:544-551.
7. Virtanen, H. E., Koskinen, T. T., Voutilainen, S., Mursu, J., Tuomainen, T. P., Kokko, P., Virtanen, J. K. (2017). Intake of different dietary proteins and risk of type 2 diabetes in men: the Kuopio Ischaemic Heart Disease Risk Factor Study. British Journal of Nutrition, 117(6):882-893.
MAT-HR-2000473-1.0-11/2020
Powered by
SANOFI EMPOWERING LIFE