Mladi krumpir u proljeće glasnik mi je ljetnih sezonskih namirnica. Obožavam ga ispržiti s jajima. U kombinaciji sa zelenom salatom čine 'Večeru za 5'.
A mladi luk s janjetinom? Nema tko ih ne voli.
Vjerujem kako se slažete sa mnom da se kruške, jabuke i naranče u svibnju ne mogu mjeriti s onima u rujnu ili listopadu. Po kvaliteti su daleko jedne od drugih kao nebo i zemlja.
E da. Sjetila sam se svoga ljetovanja od prije nekoliko godina u jednom hotelu visoke kategorije. Tamo se dragim gostima nudilo grožđe staro godinu dana. Kako znam? Pa pri samom pogledu su mu se jadne bobice trunile s poluuvenule peteljke.
Uskladišteno nije hruskavo ni jedro
Svakodnevno moramo jesti povrće i voće i sretni smo što usred zime možemo kupiti jabuke, kruške, naranče, limun, luk …
Međutim, bez obzira na adekvatno skladištenje i njegove strogo definirane uvjete, kvaliteta voća i povrća neminovno opada.
Voće i povrće možemo smatrati živim plodovima. U njima se neprestano odvijaju različiti procesi, te oni nastavljaju disati i nakon branja. Jednostavno govoreći stare; omekšavaju, mijenjaju im se tekstura i boja, gube vodu… Sjetimo se mrkve. Svježe ubrana je sjajna, jedra, sočna i hruskava dok je ona uskladištena nekako otužna. Jednako tako, sada su ove ljetne dinje čvrste teksture dok su one koje kupujemo zimi mekanije i uopće nisu hruskave. Osjetimo da nisu svježe ubrane. Jednostavno, nije to to.
Kvaliteta povrća i voća opada i aktivnošću mikroorganizama koji npr. uzrokuju truljenje. Kako bi se ove nepoželjne promjene svele na najmanju moguću mjeru, nakon branja se povrće i voće hladi na optimalnu temperaturu. Svaka vrsta ima svoju optimalnu temperaturu skladištenja. Tako je mrkvu najbolje skladištiti na 0 do 2, a bananu na 13 do 15 ℃.
Opada hranjiva vrijednost...
Voće i povrće glavni su nam izvori mnogih hranjivih tvari. Bogati su primjerice vitaminom C i karotenoidima (pretečama vitamina A), a tu su još vlakna neophodna za pravilan rad naših crijeva. Nažalost, prisutnost vitamina u njima skladištenjem opada. Tako osjetljivije voće tijekom osam dana skladištenja pri temperaturi od 1 ℃ zna izgubiti čak 30 % vitamina C.
Uz to, tijekom skladištenja dolazi do gubitaka jednostavnih šećera i organskih kiselina. Troše se disanjem voća i povrća. Pri niskim temperaturama su ti gubici manji, no i dalje su neizbježni.
… a mogu se stvarati i otrovne tvari
Pojesti sirovi krumpir provjereni je recept među školarcima kako dobiti temperaturu i opravdano ne ići u školu. Spas od ispitivanja i drugih školskih trauma zove se solanin. Otrovna je to tvar prirodno prisutna u sirovom krumpiru. Intenzivnije stvara njegovim neadekvatnim skladištenjem. U usporedbi sa sedmodnevnim držanjem krumpira pri 5 ℃, pri temperaturi od 23 ℃, količina solanina se udvostručuje. Solanin se inače inaktivira kuhanjem, no kada je u krumpiru prisutan u većoj količini, dio ga sigurno zaostaje i nakon termičke obrade.
Ako se pitate zašto je stari krumpir ponekad toliko gorak da ga se ne može jesti, sada znate. Problem je solanin. Dakle, čak je i krumpir uputno držati na nižim temperaturama, a ako ima gorak okus, bacite ga. Nema smisla trovati se.
Jedimo svoje hrvatsko
Na kvalitetu povrća i voća negativno može djelovati i transport. Tako njihovo transportiranje avionom, uslijed izloženosti povišenom tlaku dovodi do određenog gubitka vode. I sami samo se stotinu puta uvjerili da se voće i povrće s drugog kraja svijeta ne može usporedi s ovim našim. Jedino s čime je u plusu je paprena cijena.
Jasno mi je da ćemo svi u prosincu ili siječnju kupiti pokoju rajčicu ili papriku. Čisto da nas prođe želja. No, u smokvama, mladom krumpiru, dinjama, breskvama i lubenicama valja uživati upravo ljeti. Em su u ovo doba godine najjeftiniji em nam sada pružaju najveću blagodat za zdravlje. U slast nam svima bilo.
A za pokoju ideju što doručkovati ili ručati, svratite na moj profil EatToSlim.