problem pretilosti

Ugledna nutricionistica upozorava: Vrijeme je da se trgnemo, evo što debljina zaista čini našem tijelu

Kada razmišljamo o debljini važno je razumjeti da razmišljamo o količini masnog tkiva unutar naših postojećih kilograma

 

Iako se debljinom uglavnom bavimo u rano proljeće kako bismo se pripremili za ljeto i što prikladnije nosili ljetnu odjeću koja više otkriva nego pokriva, ona je iznimno rizična upravo za dio godine u kojem smo sada i koji nam tek dolazi. Društveno gledajući, debljina nije na ljestvici prioriteta u jesen i zimu jer nas tada malo tko vidi. Odjećom lako prekrijemo nedostatke, a ako nas modni trend u kojem se nose široke hlače, veste i košulje još pogura kao vjetar u leđa, debljinu je vrlo lako zapustiti.


Što je uopće debljina?

Je li to onaj mali stomačić što nam izviri iznad hlača kada ih zakopčamo? Jesu li to pupaste ruke, malo širi bokovi ili jastučići celulita na gornjem dijelu bedra zbog kojih ne možemo nositi 38 nego se moramo pomiriti s 40? To nije debljina, to je mali višak kilograma koji nas za nekoliko jednoznamenkastih brojki udaljava od magičnog broja na vagi. Je li to znak za uzbunu? Što ako se dobro s tim nosimo i ne smeta nam baš puno? Djelomično može biti znak za uzbunu, ali je jako važno procijeniti u kojoj se životnoj dobi nalazimo. Ako je riječ o osobama mlađe životne dobi, do 30 godina, ne treba nas previše opsjedati pod uvjetom da jedemo pametno i da se dovoljno rekreiramo.

Ako smo pak stariji i bližimo se četrdesetoj godini vrlo je vjerojatno da će to biti naše najbolje izdanje ikada, ako nešto ozbiljnije ne poduzmemo. Razlog najčešće leži u hormonalnim promjenama koje nam nosi zrela dob. Kako za žene tako i za muškarce. Metabolička priča se mijenja i u organizmu sve manje nečega nastaje, a sve više stanica propada i nepovratno se gubi zbog čega nam ona osnovna energetska potrošnja koja se do tada koristila za “redovni servis regeneracije” iznimno opada. Nažalost, masne stanice se upravo tada stabiliziraju i stvaraju čvrstu utvrdu.

 

E pa debljina je upravo to. Utvrđivanje i nakupljanje masnih stanica s tendencijom porasta količine masti do trenutka kada postotak pređe graničnu vrijednost koja čini razliku između poželjnog i nepoželjnog postotka masti. Debljina nije broj kilograma na vagi (iako je to često povezano) nego broj kilograma masti u postojećoj tjelesnoj težini. Postoji jedna tjelesna zakonitost koja vrijedi uglavnom za sve nas, a to je da je debljinu puno lakše prevenirati nego tretirati.

Ako je već moramo tretirati bolje je to učiniti prije dok smo mlađi nego kasnije kada dođemo u zrelu dob. Zrela dob nam ne daje hormonsku podršku koju imamo kao kada smo mladi. Dapače, što idemo stariji ta nam situacija postaje sve teža i teža jer se tijelo sve više štiti od propadanja pa tako i od gubitka masnog tkiva. Za to su opet odgovorni hormoni čije se vrijednosti i vrsta mijenjaju kako starimo. Nitko od nas nije od toga zaštićen. Jer da jest onda bi postojali ljudi koji su “vječno mladi”. Naravno da postoje genetske predispozicije zbog kojih su neki ljudi ipak duže mlađi od drugih, ali ni oni nisu zaštićeni u cijelosti. Zašto je uopće važno razmišljati o debljini? Zašto ne možemo biti sretni i pretili? Postoje čvrsti dokazi koji kažu da je to nemoguće. Možda je netko pronašao način kako da bude bolestan, a ujedno i sretan, što je vjerujem rijetkost.


Što se to točno događa u nama kada debljina počne kvariti zdravstveni status?

Kada razmišljamo o debljini važno je razumjeti da razmišljamo o količini masnog tkiva unutar naših postojećih kilograma. Postoje osobe, i to više nije rijetkost, koje imaju potpuno normalan broj kilograma za svoju dob, spol i visinu, ali im je tjelesni sastav da zbog prekomjernog masnog tkiva ulaze u kategoriju pretilih. S druge strane, sportaši često imaju veliki broj kilograma, ali takav status je opravdan jer je njihov postotak masnog tkiva sasvim normalan, nerijetko i niži nego što bi trebao biti.

Stoga, ako se fokusiramo na masno tkivo, lakše ćemo razumjeti zašto to nije status koji se treba zanemariti. Višak masnog tkiva znači da nam je prostor između unutarnjih organa ispunjen mašću, odnosno velikom količinom prepunjenih masnih stanica. Ta mast nije “mrtvo tkivo”. Trbušna ili visceralna mast aktivan je organ. Proizvodi hormone, razne metabolite, ali i upalne stanice. Što je više ima i njena aktivnost je snažnija, više radi i više proizvodi. Takav status zbunjuje naš osnovni hormonski sustav pa nastaju razne reakcije zbog kojih se metabolizam ne odvija normalnom brzinom nego se sve više i više usporava. To naposljetku znači da što smo deblji manje energije trebamo. Što je više masnog tkiva u našoj tjelesnoj težini to nam je manje kalorija potrebno unositi hranom. Međutim, što smo masniji, teže je regulirati hormone koji nam otvaraju apetit pa postajemo gladniji i gladniji. Pospremanje masti sve je brže, a time i indeks nakupljanja masti i debljanja raste pa smo sve teži i teži. Takvo je stanje iznimno teško tretirati i zahtjeva multidisciplinarni pristup koji najčešće uključuje i neki oblik psihološke pomoći.

U današnje vrijeme jako puno znamo o debljini. Spoznali smo mehanizme i utvrdili kritične točke. Nažalost, sve nam je jasnije i jasnije da se teško nosimo s tim i dolazimo do konačnog cilja ako masno tkivo značajnije poraste u našem tjelesnom sastavu. Naime, kod regulacije tjelesne težine ponekad pristajemo na kompromise pa pokušavamo regulirati barem onaj višak koji “čini razliku”. Ali opet, za dugotrajniju zaštitu i sprječavanje jo-jo efekta to nije dovoljno. Potrebno je skinuti baš sve kilograme viška, naučiti vještine primjene hrane, provesti neko duže vrijeme na “sigurnoj” tjelesnoj težini te u cijelosti promijeniti životne navike.

 

To je težak I dugotrajan proces koji zahtijeva vrijeme, usredotočenost i dugo zadržavanje osobnih potreba na ljestvici prioriteta. S druge strane, prevencija debljine daje puno stabilniju sliku i dokazana je investicija u zdravlje s velikim postotkom uspjeha u zaštiti od razvoja kroničnih metaboličkih bolesti. Prevencija debljine značajno utječe na naše opće stanje jer se sama po sebi naslanja na promišljanje o hrani koju odabiremo, načinom pripreme, organizaciji obroka te naposljetku tjelovježbi i kretanju kao nužnom aktivnošću svaki dan.

Prevencija debljine i normalan zdrav tjelesni status s druge strane prevenira komplikacije svih zaraznih bolesti pa tako i onih zimskih poput raznih prehlada i gripe, ali i Covida-19 što se sve više jasno dokazano iznosi. Normalna tjelesna težina nije lijek, ali sigurno je dobar preduvjet za ublažavanje simptoma zaraznih bolesti i komplikacije istih. Prevencija debljine je velika zaštita od mnogočega, a ponajviše od nas samih koji nehotice pasivno i autodestruktivno ugrožavamo mentalno i fizičko zdravlje.

Ako promijenimo perspektivu koja je svakodnevno naslonjena na tretiranje bolesti i stanja te pronalaženje načina kako u tome što bolje uspjeti možemo otkriti sasvim novi svijet ulaganja u ono što je dobro, kako bismo sasvim pristojno izbjegli dovesti sebe u situacija s kojima se moramo nositi na teži način. Pokušajmo u ovome, kao i u svemu, promijeniti pogled prema bolesti i investirati u zdravlje.

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo