Nalaz vrijednosti tumorskog biljega nije dovoljan za dijagnozu maligne bolesti, već se upotpunjuje drugim pretragama.
 Foto: Istock
Dijagnostičke pretrage

Što otkrivaju tumorski markeri, kako uopće nastaju i zašto nisu pouzdan pokazatelj raka?

Od 1846., kada je otkriven prvi marker, trebalo je proteći sto godina da određivanje tumorskih markera uđe u svakodnevnu upotrebu. Iako se često povezuju s karcinomima, oni nikako nisu pouzdan i isključivi parametar za postavljanje takve dijagnoze. No njihova je uloga u izboru terapije i praćenju učinka liječenja velika.

Tumorski biljezi (markeri) dijagnostička su pretraga koja se radi najčešće iz krvi, a iako ih najčešće povezujemo s tumorom u tijelu, oni sami za sebe nikako nisu pouzdani za takvu dijagnozu. Njihova razina u tijelu varira, a mnogo nam otkrivaju i pomažu pri izboru liječenja, praćenju učinka terapije, predviđanju povratka bolesti... Tumorski markeri već su dugo poznati, od 1846. godine, kada engleski liječnik i kemičar Henry Bence Jones uočava lake lance imunoglobulina u urinu bolesnika s malignim mijelomom. Tek razvitkom imunokemije, mnogo kasnije, tumorski biljezi uvode se u praksu. Primjerice, 1965. izolirana je molekula glikoproteina iz uzorka pacijenta s kolorektalnim karcinomom, nazvana CEA. Nobelovom nagradom za otkriće nagrađena je metoda imunokemijskog određivanja 1960. godine te monoklonalnog antitijela 1975. godine, što određivanje biljega čini znatno jednostavnijim i bržim. Godine 1980. otkriven je PSA, jedan od najvažnijih tumorskih biljega današnjice, 1986. FDA ga odobrava za praćenje, a 1994. za postavljanje dijagnoze karcinoma prostate.

Tumorski biljezi rade se većinom u bolničkim laboratorijima jer se te analize ubrajaju u specijalističke. Poneki tumorski biljezi (npr. PSA), osim u bolničkim, rade se i u manjim laboratorijima. O tome što su tumorski biljezi i koje nama važne informacije kriju razgovarali smo s dr. sc. Željkom Bukovec Megla, spec. med. biok., pročelnicom Endokrinološkog laboratorija Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu KBC-a Sestre milosrdnice, i mag. med. biok. Valentinom Vidranski. -

Tumorski biljezi sastojci su tjelesnih tekućina, to su biološke tvari čija prisutnost ili povećanje koncentracije, odnosno aktivnosti kod enzima, upućuje na vjerojatnost prisutnosti ili progresije zloćudne bolesti. To su najčešće proteini, no mogu biti enzimi, hormoni i slično. Izlučuju se u krv pa se u kliničkim laboratorijima mogu mjeriti različitim metodama - kažu.

Kako nastaju tumorski biljezi?

Tumorski biljezi mogu biti produkti tumorskih stanica ili ih stvara sam organizam kao rezultat promjene svojih stalnih uvjeta, odnosno poremećene ravnoteže u organizmu.

Kako se mjere?

Mjere se različitim analitičkim tehnikama u kliničkim laboratorijima, a najčešće su to imunokemijske metode, metode određivanja proteina, molekularne biologije te histokemije. Važno je da se uvijek određuju istom metodom, po mogućnosti u istom laboratoriju, te se prati njihova promjenu s obzirom na osnovnu vrijednost ili vrijednost prije operacije ili terapije.

Za što se koriste?

Tumorski se biljezi koriste za procjenu rizika od bolesti, rano otkrivanje bolesti, probir, dijagnozu, prognozu i predviđanje uspješnosti terapije te za otkrivanje recidiva - povratka ili praćenje napredovanja bolesti.

Nalaz vrijednosti tumorskog biljega nije dovoljan za dijagnozu maligne bolesti, već se upotpunjuje drugim pretragama, primjerice ultrazvukom, rendgenskom snimkom, CT-om, biopsijom, kolonoskopijom i slično.

Što sve utječe na vrijednosti tumorskih markera?

Na vrijednosti tumorskih biljega utječu prijeanalitički (30-75%), analitički (13-31%) i postanalitički zahtjevi kvalitete. Od prijeanalitičkih zahtjeva imamo, primjerice, ispravnu vrstu uzorka, vrijeme uzorkovanja, rukovanje uzorkom, pripremu pacijenta te biološku varijabilnost - utjecaj lijekova koje pacijent uzima, pušenje i ostalo. Od analitičkih zahtjeva tu je izbor metode određivanja i utjecaji na samo određivanje, a od poslijeanalitičkih upotreba pravih referentnih vrijednosti, izvještavanje i interpretacija dobivenih vrijednosti. Znači, jedan pozitivan nalaz tumorskog biljega ne mora značiti prisutnost zloćudne bolesti niti negativan nalaz ukazuje na odsutnost bolesti.

Koja je uloga tumorskih biljega u dijagnosticiranju i liječenju onkoloških bolesti?

Ovisno o tumorskom biljegu, vrijednosti pomažu pri postavljanju dijagnoze u manjoj mjeri, a u većoj mjeri u odabiru liječenja, u praćenju djelovanja terapije, prognozi i daljnjem praćenju bolesnika. Većina tumorskih biljega ne koristi se za probiranje masovne populacije radi otkrivanja karcinoma.

Jesu li tumorski biljezi specifični za pojedinu vrstu raka?

Većina tumorskih biljega samo je u manjoj mjeri organ specifična, odnosno mali je broj biljega specifičnih samo za jednu vrstu tumora.

Zašto oni nisu pouzdan pokazatelj raka?

Oni nisu pouzdan pokazatelj tumora jer mogu biti povišeni kod dobroćudnih bolesti, ali i u različitim fiziološkim stanjima.

Koji se markeri mogu odrediti iz krvi?

Mnoštvo je tumorskih biljega koji se mogu odrediti iz krvi te ih nije moguće sve nabrojati. Neki od najčešće korištenih su:

Alfafeto protein (AFP)

Karcinom jetre, testisa i jajnika; koristi se u dijagnostici, praćenju učinka terapije i tijeka bolesti.

Beta-humani korionski gonadotropin (Beta-HCG)

Tumori zametnih stanica, testis, jajnici; koristi se u praćenju odgovora na terapiju i praćenje tijeka bolesti.

BRCA1 i BRCA2 mutacije gena

Karcinom dojke i jajnika; važni kod određivanja visokog rizika za razvoj bolesti, odabira terapije.

BCR-ABL fuzijski gen (Philadelphia kromosom)

Kronična mijeloična leukemija; koristi se u postavljanju dijagnoze, praćenju učinka liječenja.

CA15-3

Karcinom dojke, jajnika; koristi se u praćenju učinka liječenja.

CA19-9

Karcinom gušterače, žuči, kolona; koristi se u prognozi i praćenju tijeka bolesti.

CA-125

Karcinom jajnika; koristi se u dijagnozi, prognozi i praćenju tijeka bolesti.

Kalcitonin (CT)

Medularni karcinom štitnjače; važan je za postavljanje dijagnoze, praćenje uspješnosti terapije i tijeka bolesti.

Karcinoembrionalni antigen (CEA)

Kolorektalni karcinom, karcinom dojke, karcinom štitnjače i još neki drugi karcinomi; koristi se kod praćenja djelovanja terapije, remisije bolesti.

B-limfocitni antigen CD20

Non-Hodgkin limfom; koristi se u praćenju učinka terapije i tijeka bolesti.

Citokeratin (CYFRA 21-1)

Karcinom pluća; koristi se u postavljanju dijagnoze, praćenju uspješnosti terapije i tijeka bolesti.

Humani epididimis protein 4 (HE4)

Karcinom jajnika; važan je u dijagnostici, praćenju učinka terapije i tijeka bolesti.

Laktat dehidrogenaza (LDH)

Karcinom zametnih stanica, tumori testisa i jajnika, melanom, limfom, leukemija; važan je za dijagnozu, stupnjevanje i praćenje bolesti.

Neuron specifična enolaza (NSE)

Neuroblastomi, karcinom pluća, melanom, Wilmsov tumor; koristi se u postavljanju dijagnoze, praćenju uspješnosti terapije i tijeka bolesti.

Prostata specifični antigen (PSA)

Karcinom prostate; koristi se u postavljanju dijagnoze, praćenju uspješnosti terapije i tijeka bolesti.

Thiroglobulin (Tg)

Karcinom štitnjače; koristi se u praćenju odgovora na terapiju i praćenju tijeka bolesti.

Foto: Istock
Tumorski biljezi rade se većinom u bolničkim laboratorijima jer se te analize ubrajaju u specijalističke.

Mogu li se tumorski markeri odrediti i u urinu?

Pojedini tumorski biljezi određuju se ponajviše u urinu, i to primjerice:

Beta-2-mikroglobulin (B2M)

Multipli mijelom, kronična limfatična leukemija, limfomi; koristi se u praćenju uspješnosti terapije i tijeka bolesti.

Imunoglobulini

Multipli mijelom i Waldenström makroglobulinemija; koristi se u postavljanju dijagnoze, praćenju uspješnosti terapije i tijeka bolesti.

Nuklearni matrix protein 22

Karcinom mokraćnog mjehura; koristi se u praćenju uspješnosti terapije i tijeka bolesti.

Treba li se posebno pripremiti za vađenje markera?

Ne postoji dokaz o dnevnoj varijaciji za većinu tumorskih biljega te se uzorci mogu uzeti u bilo koje doba dana. Bilo bi dobro da se na svako vađenje krvi za određivanje tumorskih biljega u laboratorij dođe natašte. Za neke tumorske biljege manje je bitno vadi li se krv natašte, a za poneke je potrebno biti strogo natašte (primjerice gastrin). Preporuka je informirati se u laboratoriju prije vađenja krvi. Lijekovi kao što su inhibitori 5alfa-reduktaze uzrokuju prosječno smanjenje koncentracije PSA za 50100%.

Lijekovi kao što su inhibitori protonske pumpe povećavaju vrijednosti pojedinih biljega. Uzimanje vitamina B-kompleksa može dati lažno snižene ili povišene vrijednosti tumorskih biljega. Konzumiranje kanabisa može prolazno povećati HCG.

Pušenje može lagano povećati stvarne vrijednosti CEA. Krv za PSA treba uzeti prije ili mjesec dana poslije bilo koje kliničke manipulacije prostatom, najmanje 24 sata nakon spolnog odnosa ili vožnje bicikla. Sva određivanja izrađena suviše rano treba ponoviti. Krv za CA 125 ne treba uzeti tijekom menstruacije, koja može povećati serumsku koncentraciju 2-3 puta. HE4, CEA i CYFRA nije dopušteno raditi kod zatajenja bubrega.

Linker
05. ožujak 2024 21:25