Što su stanice našeg tijela osjetljivije na inzulin, to je manje inzulina potrebno za postizanje istog učinka. Drugim riječima, bolja inzulinska osjetljivost znači i kvalitetnije raspolaganje resursima i bolju tjelesnu građu. No, inzulinska osjetljivost nije konstantna, nego se tijekom života mijenja ovisno o načinu prehrane, navikama, dobi i slično. Inzulinska osjetljivost smanjuje se sa starenjem, a poveća se kad se netko počne zdravije hraniti i postane fizički aktivan. Inzulinska osjetljivost mijenja se i unutar dana: ujutro je vrlo visoka i tada masne i mišićne stanice snažno reagiraju na prisutnost inzulina. Zatim tijekom dana osjetljivost postupno opada, dok je na kraju dana najniža, a to znači da je mišićnim i masnim stanicama apsorpcija šećera otežana. Za osobe s niskom inzulinskom osjetljivošću kaže se da su inzulinski rezistentne i takve osobe trebaju veće količine inzulina, iz vlastite gušterače ili iz injekcija, kako bi razinu glukoze u krvi održale stabilnom.
