U sklopu studije su se proučavale dvije metode: tzv. "samostalno umirivanje" (ili "kontrolirano plakanje") te "umaranje i padanje u san". Prvoj je metodi cilj da se bebe same 'utješe', smire i zaspu, bez roditeljske pomoći. Drugom se pomiče vrijeme za odlazak na počinak kako bi se beba više umorila i brže zaspala. Rezultati su pokazali da prva metoda pomaže da se djeca rjeđe bude tijekom noći, a kako se utvrdilo, niti jedna od njih ne ometa djetetov emocionalni razvoj niti zbližavanje s majkom i ocem. Ovo zadnje saznanje je i najvažnije, kaže dr. Marcel Deray, specijalist za dječje spavanje iz dječje bolnice Nicklaus u Miamiju.
- Obje ove tehnike djeluju, no roditelji se često brinu da će naštetiti njihovoj bebi i to dugoročno. No, ova studija pokazuje da je 12 mjeseci kasnije s djecom bilo baš sve u redu, rekao je Deray.
Nepotrebna zabrinutost?
Roditelji su pokazivali dosta veliki strah prema primjeni metodi kontroliranog plakanja, rekao je voditelj studije, klinički psiholog Michael Gradisar. Prema toj tehnici roditelji se moraju naučiti oduprijeti porivu da odmah reagiraju na djetetovo noćno plakanje te da ga puste da se samo umiri. Neki roditelji strahuju da će to štetiti bebi u emocionalnom smislu i možda uzrokovati probleme s bliskošću u budućnosti. No, Gradisarov tim nije pronašao opravdanje za takve strahove, kao što su i objavili u publikaciji Pediatrics.
Za potrebe studije znanstvenici su roditelje 43 bebe nasumce podijelili u tri grupe: jednu koja je počela prakticirati "kontrolirano plakanje", drugu koja je primijenila "umaranje i padanje u san" te treću, kontrolnu grupu, koja je samo dobivala informacije o zdravom spavanju. Bebe su rangirane po dobi, od šest do 16 mjeseci. Prema njihovim roditeljima, sve su imale "probleme sa spavanjem". Roditelji iz prve grupe trebali su, kada se dijete noću probudi u suzama, pričekati nekoliko minuta prije reagiranja. Tada su mogli poći utješiti bebu, ali bez podizanja. S vremenom, roditelji su postupno puštali bebe da plaču sve dulje prije reagiranja.
Druga je metoda nježnija: cilj je uspavati bebe brže tako što ćete ih kasnije pripremiti za počinak, objasnio je Gradisar. Roditeljima je rečeno da vrijeme za bebin počinak na nekoliko noći pomaknu, primjerice, sa 19 na 19:15 sati. Ako bi bebe i dalje imale problema s uspavljivanjem, vrijeme za spavanje moglo se pomaknuti za dodatnih 15 minuta.
Ukoliko nemate odlučnosti "ignorirati" svoju bebu kada se probudi tijekom noći iskušajte drugu metodu s kasnijim odlaskom na počinak.
Vidljivi rezultati
Nakon tri mjeseca bebe iz obje skupine bi, nakon što bi ih roditelji spustili u krevetić, zaspale 10 do 13 minuta brže nego ranije. No, malih je promjena bilo i u kontrolnoj grupi – bebe iz te skupine rjeđe su se budile noću, prosječno jedan do dva puta, umjesto tri puta koliko su se budile prije početka studije.
Za majke iz prve dvije skupine stres se općenito smanjio tijekom prvog mjeseca i nije bilo dokaza da bi jedna ili druga metoda bile stresne za djecu, rekao je Gradisar. Štoviše, uzorci sline pokazali su da je razina kortizola, tzv. hormona stresa, kod beba iz prve dvije skupine bila nešto niža nego kod beba iz kontrolne skupine. Nije bilo dokaza za dugotrajnu ili kasniju štetu - godinu dana nakon što je studija počela djeca iz sve tri skupine pokazivala su za tu dob sasvim uobičajenu stopu emocionalnog razvoja i obrazaca ponašanja te su bile jednake prema pitanju povezanosti sa svojim roditeljima, a što se ispitalo standardnim testovima u znanstvenom centru.