PATNJA NEĆE PROĆI SAMA OD SEBE Depresija je najčešći mentalni poremećaj, ali izlječiv. Ako lijekovi ne djeluje, postoje i drugi tretmani

Depresija je složena psihijatrijska bolest, često udružena s tjelesnim bolestima, zbog čega se teško prepoznaje, unatoč brojnim simptomima. Uz terapiju lijekovima simptomi počinju slabjeti za otprilike mjesec dana, no problem je što čak 60 posto oboljelih odbacuje terapiju čim im se stanje popravi, a neki i prije. Drugu depresivnu epizodu, odnosno povratni depresivni poremećaj, doživjet će od 50 do čak 80 posto oboljelih. Ako se liječenje zanemaruje, depresivne epizode bit će sve češće i s vremenom će se razviti kronična depresija

 

Diljem svijeta više od 300 milijuna osoba pati od depresije, a to znači da je depresivno oko 4,4 posto ukupnog stanovništva, procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija (SZO). Hrvatski je postotak nešto viši od svjetskog - prema procjenama SZO-a za zemlje članice u Hrvatskoj 5,1 posto stanovništva pati od depresivnih poremećaja. U zemljama iz regije stanje je slično (Slovenija i Bosna i Hercegovina po 5,1 posto, Crna Gora 4,8 posto, Srbija 5 posto). Depresija je vrlo kompleksan mentalni poremećaj uvjetovan većim brojem faktora; od genetske predispozicije, jer poznato je da je češća u nekim obiteljima, preko bioloških čimbenika (manjak nekih neurotransmitera, u prvom redu serotonina) do utjecaja iz okoline (smrt bliske osobe, teška bolest, traumatično iskustvo)....

Prema suvremenom konceptu depresija podrazumijeva niz smetnji i kliničkih manifestacija, u rasponu od svakodnevne emocionalne reakcije do ozbiljne bolesti koja ugrožava život.


Nije stanje koje će samo tako proći

To nikako nije stanje koje će proći, kao što prolaze povremene faze nezadovoljstva i tuge, nego ozbiljna bolest koju treba liječiti. Oboljela osoba trpi veliku emocionalnu patnju i bol, shrvana je tugom, ne vidi perspektivu, osjeća se krivom, osjeća se manje vrijednom i nesposobnom. Oboljele osobe mogu biti tjeskobne, razdražljive, povlače se u sebe, izbjegavaju društvo, osjećaju neodređeni strah, ne zanimaju ih aktivnosti i teme koje su ih nekada zanimale, nemaju energije, sve im je teško, ne mogu se pokrenuti, otupjele su, spavaju nekvalitetno i nedovoljno, pada im spolna želja, poremeti im se apetit. Ne vide smisla u životu, a kod nekih je oboljelih osjećaj beznadnosti toliko snažan da počnu razmišljati o smrti, pa i planirati samoubojstvo. Naravno, ne moraju svi simptomi biti prisutni niti uvijek imati jednak intenzitet. Depresija je povezana sa suicidalnim ponašanjem i visokom stopom smrtnosti. Istraživanja navode da 15 do 20 posto osoba s depresivnim poremećajem završava život samoubojstvom, navodi dr. Maja Silobrčić Radić, spec. epidemiologije, voditeljica Odjela za mentalne poremećaje Službe za epidemiologiju i prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti HZJZ-a. Također, prema pojedinim istraživanjima, dvije trećine osoba koje su počinile samoubojstvo bolovalo je od depresije koja je zahtijevala liječenje. Smrtnost osoba s depresijom podižu i tjelesne bolesti, osobito kardiovaskularne i maligne. Depresija se, naime, često javlja u komorbiditetu s tjelesnim i drugim mentalnim poremećajima.

Primjerice, veliki depresivni poremećaj rizični je čimbenik za razvoj incidentnih koronarnih srčanih događaja u zdravih osoba, kao i nepovoljnih ishoda kod srčanih bolesnika, osobe s dijabetesom često pokazuju depresivne simptome, prema nekim studijama depresija povećava rizik za razvoj dijabetesa tipa 2 kod mlađih odraslih osoba, prisutna je kod onkoloških bolesnika, kod osoba s astmom i kroničnom opstruktivnom bolesti pluća, osoba s neurološkim bolestima. Što se tiče mentalnih poremećaja, depresivni poremećaji najčešće dolaze u komorbiditetu s generaliziranim anksioznim poremećajem, paničnim poremećajem, opsesivno-kompulzivnim poremećajem, posttraumatskim stresnim poremećajem, ovisnostima, socijalnom fobijom, specifičnim fobijama, ali i s ostalim mentalnim poremećajima. Općenito, oboljeli od kroničnih psihijatrijskih bolesti u prosjeku umiru 15 do 20 godina ranije u odnosu na opću populaciju.


Depresivne epizode

Depresija se javlja u epizodama, to je bolest koja ima remisije i relapse. Depresivna epizoda može biti blaga, umjerena, teška bez psihotičnih simptoma i teška sa psihotičnim simptomima. Za postavljanje dijagnoze potrebno je dokazati određen broj tipičnih i drugih čestih simptoma. Tipični simptomi su depresivno raspoloženje, gubitak interesa i zadovoljstava u uobičajenim aktivnostima koje su ga prije donosile, smanjena životna energija što se vidi po umoru i pojačanom umaranju.

U druge česte simptome ubrajaju se poremećen san, smanjen apetit, smanjena koncentracija i pozornost, smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje, osjećaj krivnje i bezvrijednosti, besperspektivnost i sumoran pogled na budućnost, suicidalne misli. Mogu biti prisutni i tjelesni simptomi koji čine tzv. somatski (tjelesni) sindrom.

 

To su gubitak zanimanja i uživanja u aktivnostima koje je osoba ranije doživljavala ugodnima, smanjeno reagiranje na uobičajeno ugodnu okolinu i događaje, buđenje i nekoliko sati ranije nego obično, teže jutarnje stanje depresije, psihomotorna usporenost ili nemir, veći gubitak apetita, veći gubitak težine (barem pet posto u mjesec dana), smanjena spolna želja.


Kada se dijagnosticira

Za dijagnozu blage depresivne epizode potrebna su najmanje četiri simptoma: barem dva tipična uz dva iz druge skupine te uz blaži poremećaj društvenog funkcioniranja. Kod umjerene depresivne epizode najmanje je pet simptoma: dva tipična uz tri iz druge skupine i umjeren poremećaj društvenog funkcioniranja. Kod teške depresivne epizode treba biti prisutno barem sedam simptoma, tri tipična uz barem četiri iz druge skupine, često je prisutan i tjelesni sindrom, a društvene i radne sposobnosti znatno su ograničene. Za tešku depresivnu epizodu sa psihotičnim simptomima trebaju biti zadovoljeni kriteriji za tešku depresivnu epizodu uz psihotične simptome, kao što su sumanutost ili halucinacije ili depresivni stupor (poremećaj svijesti). Uz to, simptomi potrebni za dijagnosticiranje depresije trebaju trajati najmanje dva tjedna.

Za dijagnozu nove depresivne epizode moraju proći barem dva mjeseca bez depresivnih simptoma. Kad se pojavi nova depresivna epizoda, govori se o povratnom depresivnom poremećaju, a doživi ga 50 do čak 80 posto oboljelih. Oblik depresije je i bipolarni afektivni poremećaj kod kojeg se izmjenjuju depresivne i manične epizode.


Uspješno liječenje

- Treba razlikovati sindrom depresivnosti i depresije, to nije isto. Recimo, ako nam umre bliska osoba pa smo tužni i utučeni, onda je to sindrom depresivnosti koji će proći kako teče proces žalovanja - kaže doc. dr. sc. Mladen Lončar, spec. psihijatar iz KBC-a Zagreb.

- Moguće je i da se depresija, točnije depresivna epizoda, nekoj osobi javi samo jednom u životu; ako se odredi pogodna terapija lijekovima i ako je se pacijent pridržava, depresija se ne mora više nikada vratiti. Čimbenici koji povećavaju rizik za novu epizodu depresije su konzumiranje droge i alkohola, starija dob u početku bolesti, izražena anksioznost, prethodni veći broj depresivnih epizoda, distimija (blagi, ali dugotrajni simptomi depresije koji ne utječu na čovjekove sposobnosti, ali ometaju funkcioniranje i sprečavaju da se dobro osjeća).

 

- S blagom depresijom mnogi žive i bez lijekova, tj. antidepresiva. Terapiju treba uzimati točno onako kako je propisana, s obzirom na to da se depresivne epizode mogu uspješno liječiti - ističe doc. Lončar. Uz medikamentnu, u liječenju depresije provode se i grupne terapije, rijetko individualne. Grupne su uspješnije, jer je kod njih prisutan faktor korektivnosti. - Bilo je slučajeva da je onaj koji nije ništa govorio na grupi na kraju imao najbolje rezultate, jer je slušajući iskustva drugih vidio da ima i težih slučajeva od njegovog i shvatio što je dobro za njega - kaže doc. Lončar.

- Osim toga, organiziraju se i radna terapija, okupacijska terapija, posjeti kazalištima, muzejima, zoološkom vrtu itd.


Magnetski valovi

Napredni oblik liječenja depresije i drugih, ne samo psihijatrijskih, bolesti koji se u razvijenim zemljama provodi posljednjih deset godina je dubinska transkranijalna magnetska stimulacija (dTMS), kod koje se emitiranjem magnetskih valova potiče nastanak određenih neurotransmitera (ili se pak smanjuje, ovisno o dijagnozi) u kori velikog mozga.

Predvodnica u liječenju TMS-om u Hrvatskoj je Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan u Zagrebu, koja je i edukativni centar za TMS.

- Prošle smo godine na TMS-u liječili 450 depresivnih osoba. Sada u našem laboratoriju za TMS imamo tri aparata; jedan smo kupili sami, drugi nam je kupio Grad Zagreb, a treći smo dobili od proizvođača (izraelski Brainsway) za provođenje studije. Aparate za TMS imaju i Vrapče i Rebro, ali liječe manji broj pacijenata, a njihovi su se stručnjaci educirali kod nas. Mi možemo raditi na pet zavojnica, koje imaju različite namjene; neke se upotrebljavaju kod depresije, neke za liječenje ovisnosti kao što su pušenje i kockanje itd. Dodatna je pogodnost što se TMS može kombinirati s lijekovima - kaže prof. prim. dr. sc. Igor Filipčić, spec. psihijatar, subspec. biologijske i socijalne psihijatrije, ravnatelj PB Sveti Ivan, koji se za TMS educirao na Harvardu.

 

Ciklus liječenja traje mjesec dana, odnosno 20 radnih dana po pola sata. Domaći pacijenti mogu ga dobiti preko HZZO-a i crvene uputnice, a građani drugih zemalja i oni koji se liječe privatno takav ciklus plaćaju 1000 eura, što je triput jeftinije nego u zapadnim zemljama. Hrvatski državljani iz drugih gradova mogu doći preko uputnice pa u bolnici plaćati smještaj i hranu (200 kuna po danu) kako ne bi morali putovati svaki dan.


Stručni programi i  tjelesna aktivnost

Iako se u PB Sveti Ivan liječi 736 pacijenata, njeni su hodnici tijekom dana uglavnom prazni, tek tu i tamo može se vidjeti nekoga kako čeka razgovor s liječnikom ili se naručuje na pregled. To je zato što su većinom uposleni programima koji se odvijaju na Psihoterapijskom odjelu ili u dnevnoj bolnici.

- U razvijenijim zemljama depresivne se osobe sve više liječe ambulantno i u dnevnim bolnicama, u Hrvatskoj je još najzastupljenije bolničko liječenje. Uobičajeno oboljeli od depresije borave po dva tjedna na muškom, odnosno ženskom odjelu, nakon čega se puštaju kući, odnosno vraćaju se u istu klimu u kojoj im se depresivna epizoda pojavila u fazi kada su posebno ranjivi i velika je vjerojatnost da će se bolest vratiti. Kod nas u Zavod za integrativnu psihijatriju nakon tih 14 dana osoba još mjesec dana ostaje na Psihoterapijskom odjelu ili dolazi u dnevnu bolnicu kako bi se bolje pripremila za povratak u svakidašnjicu, a važno je dati vremena i da se obitelj pripremi. Psihičke bolesti još prati stigma, ideja je zato da se educiraju i članovi obitelji, da i oni znaju što trebaju činiti. Na ova dva odjela s pacijentima radi cijeli niz stručnjaka - liječnici, sestre, radni terapeuti, socijalni radnici... - a programi traju od 8 do 16 sati. Mislimo i na pozitivno djelovanje tjelesne aktivnosti na poboljšanje stanja kod depresije; jedina smo bolnica koja ima teretanu, a tu su i tenis, košarka itd. - navodi ravnatelj Filipčić.

Smatra se, naime, da tjelesna aktivnost oko 20 posto poboljšava stanje kod depresivnih osoba. Njezin je učinak na mozak višestruk - povećava produkciju neurotransmitera koji podržavaju obnovu moždanih stanica; poboljšava pamćenje; pojačava pozornost i odlučnost; podržava rast novih živčanih stanica i krvnih žilica. Uz to, potiče proizvodnju endorfina, tzv. kemikalija dobrog raspoloženja, opušta i podiže kvalitetu spavanja.

 

- Uz spomenute terapije i medikamente, s depresivnom osobom treba i puno razgovarati - ističe ravnatelj Filipčić.

- Oboljele treba naučiti da se drugačije nosi s problemom, da sagledaju životne prepreke na drugačiji način, pa će nakon psihoterapije imati bolji uvid u sebe.


Opasno prekidanje terapije

Depresija može biti reaktivna, odnosno javiti se nakon nekog stresnog događaja, kao što je smrt bliske osobe ili teška bolest, a uzrok može biti i biološki poremećaj zbog kojeg dolazi do manjka određenih neuroprijenosnika, u prvom redu serotonina, ali i noradrenalina i dopamina. Do manjka dovode biološki faktori, ali zašto se pokrenu, još nije jasno.

- Depresija je najčešći mentalni poremećaj, ali je izlječiv. Uz terapiju lijekovima akutni simptomi počnu se povlačiti za oko mjesec dana, no ljudi bi htjeli odmah, pa mnogi, kad za deset dana ne vide njihovo djelovanje, prestaju uzimati lijekove. To je pogrešno, jer time riskiraju (bržu) pojavu nove depresivne epizode - ističe prof. Filipčić. Prva depresivna epizoda lako se izliječi antidepresivima, no sigurno ih treba piti još godinu-dvije. Prekine li se terapija, vjerojatnije i ranije će se dogoditi druga epizoda. Ako se epizode ne izliječe nego puste, trajat će znatno dulje (i više od godinu dana, dok većina liječenih epizoda traje do tri mjeseca), bit će sve češće i s vremenom će se razviti kronična depresija. Neki pacijenti prekidaju terapiju zbog nuspojava. To mogu biti mučnina, umor i pospanost, zamagljen vid, ali i suha usta, zatvor, nesanica, vrtoglavica, uznemirenost, anksioznost, pad libida.

 

- Nuspojave su najizraženije u početku medikamentne terapije, mnoge od njih prođu ili oslabe nakon nekoliko tjedana primjene lijeka. Ako se to ipak ne dogodi i osoba teško podnosi nuspojave, lijek se može i promijeniti, na raspolaganju nam je dvadesetak antidepresiva. Treba paziti i na dozu; možda je lijek i dobar, ali osoba ne dobiva prikladnu dozu. Ako su depresivne epizode učestale, moguće je da osoba terapiju treba uzimati doživotno. Nije to tako dramatično; recimo, mnogi moraju doživotno uzimati tabletu za tlak kako bi ga držali pod kontrolom. Pa ako vas tableta čuva od simptoma depresije, izbor ne bi trebao biti težak: jedna tableta na dan i mirni ste - kaže prof. Filipčić.

- Opasno je to što čak 60 posto pacijenata samovoljno prestaje piti lijekove, čim im se stanje popravi, a 30 posto nikada i ne uzme propisani lijek.


Žene češće obolijevaju

Prema brojnim istraživanjima, trenutačna prevalencija depresije varira između dva i deset posto, ovisno o definiciji depresije i promatranoj populaciji. Doživotna prevalencija u odraslih osoba procjenjuje se do 18 posto, a doživotni rizik obolijevanja raste na 20 do 30 posto. Depresija se može javiti u svakoj dobi, no njena najviša pojavnost bilježi se u starijoj srednjoj dobi (od 50 do 64 godine). Pojedina novija istraživanja govore o pomaku prosječne dobi oboljelih prema nižim godinama. Na najvećem je udaru, dakle, radno sposobno stanovništvo. Žene obolijevaju češće: omjer oboljelih žena i muškaraca je 1,5-2 prema 1, navodi dr. Maja Silobrčić Radić, spec. epidemiologije iz HZJZ-a.


Prosječno bolničko liječenje depresije trajalo je 24 dana

Trendovi pobola od depresivnih poremećaja u Hrvatskoj te korištenje zdravstvene zaštite prikazuju se analizom bolničkog pobola. Depresivni poremećaji spadaju u skupinu afektivnih poremećaja, a uključuju pobol zbog depresivnih epizoda i povratnog depresivnog poremećaja. Depresivni poremećaji jedan su od vodećih uzroka bolničkog pobola zbog mentalnih poremećaja u Hrvatskoj - na trećem su mjestu prema broju hospitalizacija i na trećem mjestu prema trajanju bolničkog liječenja, iznosi podatke dr. Maja Silobrčić Radić, spec. epidemiologije iz HZJZ-a. U 2018. registrirano je 4655 hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja kao glavne otpusne dijagnoze (2920 hospitalizacija žena i 1735 muškaraca) za koje je korišteno 111.858 dana bolničkog liječenja. Prosječno trajanje liječenja po jednoj hospitalizaciji bilo je 24 dana. Kroz godine registrira se za oba spola trend rasta apsolutnog broja hospitalizacija, kao i broja hospitalizacija u odnosu na broj stanovništva, a posljednjih godina bilježi se blaži pad broja hospitalizacija i porast liječenja u dnevnoj bolnici. Žene su češće hospitalizirane; omjer hospitalizacija žena prema muškarcima je 1,5 do 2 prema 1. Najveći broj i najviše stope hospitalizacija za oba spola zabilježen je kod onih u dobi od 40 do 59 godina. U dobi od deset do 19 godina registrirano je 111 hospitalizacija (83 hospitalizacije djevojčica i 28 dječaka). U mlađoj dobi nije bilo registriranih hospitalizacija.


PSIHIJATRIJSKA BOLNICA SVETI IVAN U ZAGREBU Tretmani TMS-om za depresivne osobe kojima lijekovi ne djeluju

Unatoč modernoj terapiji liječenje depresije uspješno je kod samo polovice oboljelih. Oko 30 posto bolesnika samo djelomično odgovara na propisanu terapiju, a na 20 posto ne djeluje ni jedan oblik terapije. Kod depresija koje ne reagiraju na lijekove, a takvih je oko 30 posto, u terapiju u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan uvode tretmane na aparatu za transkranijalnu magnetsku stimulaciju (TMS). Njime se, osim depresije, od psihijatrijskih bolesti tretiraju i opsesivno-kompulzivni poremećaj, PTSP, ovisnosti, shizoafektivni poremećaji, autizam. Od neuroloških bolesti to su Parkinsonova bolest, distonije, afazije, fibromialgija, cerebrovaskularni inzult, epilepsije i multipla skleroza, od ostalih bolesti kronične i fantomske boli, neuropatska bol, glavobolje, tinitus, upotrebljava se u fizikalnoj terapiji, u terapiji nakon moždanog udara itd. Za svaku dijagnozu određeni su protokoli te se određuje drugačija frekvencija magnetskih valova koje aparat emitira. I svaka kaciga, odnosno zavojnica, ima svoju namjenu, ne mogu se na svima odraditi svi protokoli, tj. tretirati sve navedene bolesti.

- Pacijentu prvo na glavu stavimo posebnu kapicu na kojoj smo kod prvog tretmana odredili regiju na koju se djeluje. Nakon toga na glavu mu se stavlja “kaciga” kroz koju se puštaju magnetski valovi čija je svrha potaknuti otpuštanje serotonina i drugih neurotransmitera povezanih s dobrim raspoloženjem - objasnio je dr. Željko Milovac, spec. psihijatar. Tretman traje 20 minuta i za to vrijeme aparat ispušta magnetske valove u određenom ritmu. Magnetski valovi osjećaju se kao ritmično lupkanje, a stvaraju i određenu buku, ne baš kao magnetska rezonancija, ali čuju se.

 

- To lupkanje i buka mogu stvoriti određenu neugodnost, što nekim pacijentima može smetati. Stanje ublažavamo čepićima za uši. No, većina se s time dobro nosi pa neki tijekom tretmana gledaju televiziju, a netko i zaspi - kaže prvostupnica sestrinstva Lana Mutak. Tretmani TMS-om primjenjuju se u više država Europske unije i u SAD-u. Metoda ima visok stupanj sigurnosti i veliku učinkovitost, potpuno je neinvazivna, provodi se bez anestezije i posebnih priprema, a kombinira se s lijekovima za liječenje psihijatrijskih, neuroloških i internističkih bolesti bez ozbiljnijih nuspojava.

 

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo