Piše: Goranka Jureško
U mikrobiomu svakog čovjeka, odnosno zajednici raznih mikroba u organizmu, čak je 38 milijardi bakterija. No, s njima živimo u miroljubivoj koegzistenciji sve dok neka od njih ne stigne tamo gdje joj nije mjesto i dok ne naletimo na neku otpornu na većinu antibiotika, jer onda nerijetko gubimo bitku s infekcijom. Naime, u želji da izliječimo neku bakterijsku infekciju posegnemo za antibioticima, a činimo li to prečesto, izlažemo se velikoj opasnosti da steknemo otpornost na antibiotike, i to ne samo na jedan već na cijelu skupinu. 'Zaradimo' li sepsu u tom slučaju možemo biti životno ugroženi jer nam lijekovi više ne mogu pomoći.
Koliko je to opasno, govori činjenica da se svake tri ili četiri sekunde u svijetu zbog sepse ugasi jedan život. Čak 20 do 30 milijuna ljudi diljem svijeta dobije sepsu u samo jednoj godini, a ona uzrokuje i 6 milijuna neonatalnih i prijevremenih smrti te više od 100.000 smrti rodilja. Istodobno, Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2050. biti 10 milijuna smrtnih slučajeva zbog bakterija otpornih na antibiotike te da bi to mogao biti češći uzrok smrtnosti negoli rak.
Situaciju pogoršava sve veća neopravdana uporaba antibiotika čak i za liječenje virusnih infekcija, premda su kod njih nedjelotvorni. Tome treba dodati i podatak da se antibiotici sve češće koriste i u stočarstvu ne bi li se smanjila opasnost od raznih bolesti pa podaci govore da se čak 70 posto antibiotika koristi kod životinja, a to znači i sve veći porast bakterija otpornih na antimikrobne lijekove. S druge strane, proizvođači lijekova ne trude se previše da smisle nove antibiotike jer, za njih, radi se o neisplativim lijekovima. Naime, uzimaju se rijetko, a nakon kratkog vremena bakterije promijene svoj DNK i antibiotici postaju nedjelotvorni.
Dovoljno je to usporediti s lijekovima za snižavanje krvnog tlaka koje takvi kronični pacijenti uzimaju doživotno! Sve je to razlog što bolnice poduzimaju brojne zaštitne mjere da se što više obuzdaju bolničke infekcije, odnosno da ne dođe do njihova širenja. Pranje i dezinfekcija ruku, rukavice za jednokratnu uporabu te zaštitni ogrtači samo su dio strogih pravila kontakta s pacijentima. Primjerice, na zagrebačkom Rebru u Zavodu za neonatologiju, gdje se liječe prerano rođena djeca, svakog se mjeseca potroši čak 30.000 zaštitnih ogrtača jer se ni osoblje ni roditelji bez njih ne smiju približiti inkubatorima, a kamoli djeci.
Potiču se istraživanja
Naravno, temeljno je pitanje kako smanjiti otpornost na antibiotike kod teških infekcija, odnosno imaju li ti lijekovi neku zamjenu. Primjerice, sve se više govori o bakteriofagima, odnosno o korištenju virusa za uništavanje bakterija. Zabilježeni su tako neki slučajevi pacijenata s infekcijama kože, jetre i pluća, inače otpornih na antibiotike, koji su liječeni bakteriofagima. No, zasad nema studija koje bi dokazale njihovu učinkovitost na isti način kao što se to čini s antibioticima. Sve je to razlog što struka potiče istraživanja koja će uroditi novim, učinkovitim antibioticima.
No, do tada superbakterije odnose živote diljem svijeta - u jednoj godini, uglavnom u bolnicama, ubile su 33.241 Europljana, pokazala je zadnja studija Europskog centra za kontrolu bolesti (ECDC). Stručnjaci su upozorili da superbakterije opterećuju zdravlje stanovništva kao HIV, gripa i tuberkuloza zajedno. Zato Centar drži da je ovaj podatak zabrinjavajući jer su bakterije otporne na sve više antibiotika, o čemu svjedoči i činjenica da se radi o trostrukom povećanju žrtava superbakterije u samo desetak godina. Briga je tim veća jer se pokazalo da čak i zadnja šansa za uspješno liječenje nekih infekcija poput antibiotika karbapenema postaje sve manje učinkovita, što znači da u mnogim slučajevima liječnici ostaju bez oružja.
Pet vrsta infekcija
Istraživanje objavljeno u The Lancetu u kojem se istraživala smrtnost od pet vrsta infekcija izazvanih bakterijama rezistentnim na antibiotike u EU i europskom gospodarskom području pokazalo je da je 75 posto infekcija superbakterijama dobiveno u bolnicama. Razlike u smrtnosti od zemlje do zemlje su velike, a najmanje umrlih od bakterija otpornih na liječenje ima u skandinavskim zemljama, dok se primjerice u Italiji bilježi desetak tisuća umrlih, a u Francuskoj 5500. Hrvatska je s 220 umrlih od superbakterije u sredini te europske ljestvice, u društvu s Austrijom, Bugarskom, Irskom, Nizozemskom...
Najmanje umrlih od superbakterije imaju Island sa samo jednim prijavljenim slučajem, zatim Estonija sa 15, odnosno Luksemburg sa 20. Inače, u Hrvatskoj godišnje oko 60.000 pacijenata koji se liječe u bolnicama dobije neku bolničku infekciju, a umire ih oko 800. Podaci govore da je najčešća bolnička infekcija upala pluća, a potom slijede infekcije nakon operacija na organima za probavu te urinarnog trakta. Najčešći uzročnici su Clostridium difficile, zatim MRSA i zlatni stafilokok.
Opasne teške infekcije
“Multirezistentne bakterije su najčešći uzročnici infekcija. Svjetska zdravstvena organizacija rastuću je bakterijsku rezistenciju na antibiotike svrstala među tri najvažnije ozbiljne globalne zdravstvene prijetnje čovječanstvu. Posebnu zabrinutost izazivaju tzv. ESCAPE patogeni: Enterococcus faecium, Staphylococcus aureus, Clostridium difficile, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa, i vrste iz porodice Enterobacteriaceae, osobito Klebsiella pneumoniae, koji uspješno izbjegavaju postupke kontrole širenja i liječenja te su odgovorni za većinu teških infekcija širom svijeta. Rezistencija bakterija na antibiotike predstavlja prirodnu prilagodbu bakterija na okoliš prepun antibiotika”, objašnjava doc. dr. Zrinka Bošnjak iz Kliničkog zavoda za kliničku i molekularnu biologiju KBC-a Zagreb. Dodaje da rezistentne bakterije nisu patogenije od njihovih osjetljivih varijanti, npr. MRSA i SA (Staphylococcus aureus). Problem je u smanjenoj mogućnosti odabira antibiotika za liječenje infekcija koje uzrokuju, a često su to antibiotici najšireg spektra, antibiotici slabije djelotvornosti ili pak toksičniji antibiotici. Zanimljivo je da enterobakterije (npr. Klebsiella pneumoniae), rezistentne na karbapeneme, proizvode enzime koji razgrađuju karbapenemske antibiotike (imipenem, meropenem, ertapenem), a radi se o antibioticima širokog spektra djelovanja na bakterije. Tako antibiotici ne mogu postići svoj učinak te infekcija napreduje.
Važno je napomenuti da radi li se o teškim infekcijama, vjerojatnost smrtnog ishoda tri je puta veća ako je infekcija npr. izazvana karbapenem-rezistentnim enterobakterijama u odnosu na infekciju istom vrstom enterobakterija koje su osjetljive na karbapeneme” kaže doc. dr. Bošnjak. Premda su bolnice mjesto gdje odlazimo po zdravlje' to nije uvijek tako.
Rezistentne bakterije
“Prema najnovijim podacima u studiji prevalencije bolničkih infekcija i primjene antimikrobnih lijekova koja se u cijeloj Europi provodi svakih pet godina, na razini EU/ EEA, 6,5 posto bolesnika imalo je barem jednu infekciju povezanu sa zdravstvenom skrbi. U Hrvatskoj, u istom razdoblju, istom metodologijom rezultat je iznosio 5,3 posto (u usporedbi s ostatkom Europe smo ispod prosjeka) što je vrlo dobar rezultat”, ističe doc. dr. Bošnjak. Naravno, sve to otvara pitanje kako se uopće boriti protiv bolničkih infekcija, a doc. dr. Bošnjak naglašava kako je na prvom mjestu uporaba antibiotika i u bolnicama i izvan bolnica samo onda kad je to zaista potrebno. To može značajno pomoći u zaustavljanju razvoja rezistentnih bakterija kao i u održavanju učinkovitosti postojećih antibiotika. Uspješne javne kampanje o podizanju razine savjesti o antibioticima, koje su već održane u mnogim državama, rezultirale su smanjenjem potrošnje antibiotika.
Poboljšana skrb i edukacija
“Svaki pojedinac može imati važnu ulogu u smanjivanju rezistencije antibiotika. Osim toga potrebno je osigurati poduzimanje svih učinkovitih mjera prevencije infekcija. Ako želimo sačuvati antibiotike kao djelotvorne lijekove, potrebno je poticati industriju na razvoj novih antibiotika, ali prije svega promovirati racionalizaciju potrošnje postojećih. S vremena na vrijeme registrira se neki novi antibiotik, također se pokušava s kombinacijama postojećih antibiotika i s novim doziranjem kao i s vraćanjem nekih starih, već zaboravljenih antibiotika koji su još uvijek učinkoviti”, objašnjava doc.dr. Bošnjak. Dodaje da, suprotno vjerovanju laika da bi nova tehnologija u dijagnostici koja sve dublje ulazi u organizam također mogla biti rasadnik superbakterija, kao i primjena primjerice laparoskopske i endovaskularne kirurgije, ipak se zbog tog uzroka smanjuje broj infekcija. No, upozorava da poboljšana skrb, edukacija u javnome zdravstvu i poboljšani socioekonomski uvjeti dovode do povećanja očekivanoga životnog vijeka i povećanja broja starije populacije koja je posebno osjetljiva na infekcije. Također napredak u liječenju doveo je do povećanoga preživljenja imunokompromitiranih bolesnika čineći tu populaciju osjetljivijom za razvoj infekcija.
Oružje u ratu s bakterijama
Maksimalno se pokušavaju spriječiti postoperativne infekcije i zato se obavezno primjenjuje tzv. kirurška asepsa, a to znači da se upotrebljavaju sterilni instrumenti, sterilna odjeća, a operativno polje se dezinficira. Operacijski se zahvati rade u dvoranama koje su prikladno ventilirane. Zatim je jako važno tzv. kirurško pranje ruku prema važećim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. Neizostavna je antimikrobna profilaksa ovisno o kojoj se operaciji radi, a veliku ulogu ima i kirurška tehnika te postoperativna njega. Dakako, i u jedinicama intenzivne njege, ali i na odjelima također se prevenira infekcija. No, kad se pojavi neka rezistentna bakterija potvrđena analizom, pacijent se stavlja u izolaciju kako bi se spriječilo njezino širenje. Svjetska zdravstvena organizacija pak upozorava da svijet ništa ne čini kako bi spriječio tzv. postantibiotsko razdoblje u kojem će česte infekcije poput klamidije postati nerješiv zdravstveni problem. Čak se nerijetko rezistencija na antibiotike uspoređuje s problemom terorizma u svijetu.
Osim rezistencije problem je što su se tijekom zadnjih 30 godina u svijetu pojavila samo dva nova antibiotika jer se istraživanja te vrste farmaceutskoj industriji očito ne isplate. Da su brojke alarmantne, potvrđuje podatak da je 70 posto bakterija, uzročnika infekcija, otporno na barem jedan antibiotik koji se uobičajeno koristi za njihovo liječenje. Ipak, i sami možemo učiniti puno, prije svega što rjeđom uporabom antibiotika, jer samo tako možemo imati oružje u nerijetko vrlo teškom i neizvjesnom ratu s bakterijama.
Koji je najčešći način prijenosa superbakterija?
Svi mikroorganizmi uglavnom se prenose rukama, direktnim dodirom, preko predmeta zajedničke upotrebe, odnosno površina. U zdravstvenim ustanovama uglavnom se, u većini slučajeva, preporučuje dezinfekcija ruku alkoholnim antisepticima, a u slučaju vidljivog zaprljanja i pranje. Svi zdravstveni djelatnici educirani su u indikacijama i tehnikama higijene ruku. To je razlog što se redovito prati suradljivost u higijeni ruku.
Što je to sepsa?
Sepsa je neodgovarajući upalni odgovor organizma na infekciju. Najčešći uzročnici sepse su bakterije, nešto rjeđe gljive i virusi. Unatoč znatnom napretku u razumijevanju patofiziologije, mogućnostima brze dijagnostike i liječenja, smrtnost od sepse i dalje je vrlo visoka.
PRANJE RUKU U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU
PRIJE:
• pripreme hrane
• dojenja ili hranjenja malog djeteta
• dodirivanja nosa, usta ili očiju
• kontakta s bolesnikom
POSLIJE:
• upotrebe toaleta
• kontakta sa životinjama
• mijenjanja pelena
• kontakta s bolesnikom
• brisanja nosa, kašljanja i sl.
• dodirivanja predmeta kontaminiranih krvlju ili drugim tjelesnim izlučevinama
• iznošenja smeća ili čišćenja
PRANJE RUKU U BOLNIČKIM UVJETIMA
• prije doticaja bolesnika
• prije aseptičkih zahvata
• nakon izlaganja tjelesnim tekućinama
• nakon dodira s bolesnikom i stvarima iz njegove bliže okoline