Što nam sve prodaju

Naučili smo kako, pa smo testirali med - rezultati i nisu baš bajni

Jedini test koji može sto posto dokazati je li med pravi jest onaj u laboratoriju, no mi smo isprobali amaterske trikove kako bismo otkrili postoji li razlika između kupovnih medova. Svih 11 kupovnih medova testirali smo na pet načina, i razlike su bile velike.

 

Nemoguće je zamisliti zimu bez meda. Pijemo ga u čaju, jedemo žlicom za jači imunitet, a često ga stavljamo i u kolače umjesto šećera. Međutim, osim da ima ljekovita svojstva, o njemu ne znamo mnogo. Koliko često ga treba konzumirati, koliko vrsta meda ima i zašto je med od kestena najcjenjeniji, kako prepoznati pravi med i smijemo li med stavljati u vrući čaj samo su neka pitanja s kojima se svakodnevno susrećemo, a kako bismo doznali odgovore na ta i mnoga druga pitanja postavili smo ih Zdravku Šariću, pčelaru iz Hrvatske Kostajnice koji se pčelarstvom bavi pet godina.

 

Kako prepoznati pravi med

Upitali smo pčelara i kako najlakše razlikovati pravi od lažnog meda te nam je objasnio kako trebamo obratiti pažnju na sastav meda koji piše na deklaraciji. Šarić navodi kako tipičan uzorak meda sadrži 38,5 posto fruktoze, 31 posto glukoze, 17,1 posto vode, 7,2 posto maltoze, 4,2 posto trisaharida i ostalih šećera, 1,5 posto saharoze i 0,5 posto minerala, vitamina i enzima. Kada kupujete med, probajte se voditi tim smjernicama kako biste bili sigurni da kupujete pravi med.

 

Med je najsavršeniji proizvod prirode i u njemu se nalaze svi sastojci koji grade ljudski organizam. Med predstavlja koncentriranu vodenu otopinu dvaju šećera, prije svega glukoze (dekstroze) i fruktoze (levuloze) te manje količine od najmanje 22 viša šećera.

Ostale su tvari također prisutne u medu, ali su šećeri daleko najvažniji sastojak. Najvažnije se fizikalne odlike meda pripisuju njegovu sastavu šećera, a sporedni sastojci, kao što su mirisne tvari, kiseline, pigmenti i minerali, više su odgovorni za razlike između pojedinih vrsta meda - objašnjava Šarić i navodi kako se za mnoge mješavine vjeruje da su med, no zapravo je riječ o sirupima.

 

Može li se pokvariti

Sjetite se samo koliko ste puta čuli da je kristalizirani med pokvaren, da u sebi ima previše šećera i da takav med nije dobar. No svi ti argumenti zapravo nisu točni.

- Mnogi misle da kristalizirani med nije dobar, da ima šećera, da je pokvaren itd. Ustvari, to je najbolji pokazatelj da se radi o pravom i prirodnom medu. Kristalizacija je osobina svakog prirodnog meda. Samo potpuno čist prirodni med ima sposobnost kristalizacije. Brzina kristalizacije ovisi o odnosu glukoze i fruktoze, kao i o temperaturi na kojoj se med čuva. Ako je u medu sadržaj glukoze viši, takav se brže kristalizira. Med koji nije čist, koji je umjetno napravljen, ne može kristalizirati i ostaje u tekućem stanju - objašnjava nam pčelar i navodi kako je najbolji način za dekristalizaciju uz pažljivo zagrijavanje meda do potrebne temperature koja ne smije prijeći 40 Celzijevih stupnjeva.

- Najlakši postupak dekristalizacije je uranjanje staklenke s medom u toplu vodu, vodeći računa da temperatura ne bude veća od 40 stupnjeva jer bi med pritom izgubio svoja svojstva - kaže Šarić.

Na temperaturu treba paziti i kada se med stavlja u čaj. Sigurno vam je netko već napomenuo da se med ne smije stavljati u vrući čaj, a pčelar nam objašnjava i zašto.

- Med nikako ne smijemo stavljati u vrući čaj, kao što smo već naveli, jer med pri visokim temperaturama gubi svoja ljekovita svojstva, što znači da med u vrućem čaju zadržava samo okus. Najbolji trenutak da stavite med u čaj je onaj kad se čaj dovoljno ohladio da ga možete konzumirati (40 °C) - dodaje Šarić.

 

Testirajte ga sami!

Postoji mnogo metoda dokazivanja je li med pravi ili lažni, koje možete napraviti kod kuće.

1. Najlakše je okrenuti staklenku s medom. Zračni balon se mora lagano pomicati prema vrhu, kao kugla. Ako se zračni balon tako ne pomiče, niste kupili pravi med.

2. Drugi način kako prepoznati med je curenjem sa žlice. Pravi med mora curiti sa žlice, ne kapati. Šarić navodi kako mora curiti sa žlice sve dok ne dođe do debljine konca.

3. Kada radite treći test, budite oprezni jer uključuje vatru. Šibicu treba uroniti u med i zapaliti nakon toga. Pravi med gori pa bi se tako šibica zapaljena u medu trebala zapaliti.

4. Za četvrti test trebat će vam papirnati ubrus. Kapnite med na papirnati ubrus i ostavite neko vrijeme. Pravi med ne bi smio probiti papir, odnosno papirnati ubrus ne smije promočiti.

5. Peti test radite izvan kuhinje ne želite li neželjene goste. Med kapnite u blizinu mrava. Ako je vaš med prirodan, mravi će ga zaobići. Šarić navodi kako je to ujedno i trik kojim se koriste pčele kako bi se obranile od nepoželjnih insekata u košnici.

Također, pravi, prirodni med ćete prepoznati ako vam se, nakon što ste ga konzumirali, javi lagano bockanje u ustima i osjećaj spaljenog jezika.

Ispod prirodnog meda kruh će postati tvrd, a lažni će samo navlažiti površinu kruha. Dobar trik je i pomiješati med u čašu vode. Prirodni med u čaši vode treba se zgrudati i pasti na dno čaše. Dok se ostale mješavine otope u vodi.

 

Ljepljivo (amatersko) testiranje kvalitete meda

Ono što je medovima bilo zajedničko jest to da na gotovo svakom pakiranju stoji napomena kako je kristalizacija prirodan proces prilikom čuvanja meda, ali zamijetili smo da su se neki medovi mnogo brže kristalizirali pod jednakim uvjetima nego drugi. Neke smo čak i pokušali "otopiti" na radijatoru, no nismo imali puno sreće.

Snimio: Marko Miščević / Infografika: Mirjana Capari

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo