Štitnjača, mala žlijezda s velikim i ozbiljnim ulogama u našem organizmu. Čini mi se kao jučer da me kolegica s fakulteta nazvala u ranim jutarnjim satima, sva uplakana i zabrinuta sa, kako je ona to tada doživjela, strašnim vijestima: “ima smanjenu funkciju štitnjače – hipotireozu!”. Znali smo da se nešto čudno s njom događa u posljednje vrijeme, vrlo malo je jela, strašno žudjela za slatkišima, spavala je po cijele dane i bila neopisivo razdražljiva.
Taj poziv neću nikada zaboraviti jer sam cijeli mjesec bila u strahu za njezino zdravlje unatoč činjenici što je dobila nadomjesnu terapiju za koju ni liječnici nisu znali “je li dobra doza” i “koliko dugo će je morati tražiti dok ne vide da joj odgovara”. Malo po malo, uz terapiju, druženje i studentski život svi smo se smirili i kako to već biva suživjeli se s problemom na pravi mladenački način. Od tada, ne prođe dan, a da me netko od poznanika ne nazove i izvijesti o tome da “pati od štitnjače”, a od klijenata s kojima radim imam najmanje 20 % osoba s istim problemom.
Porast broja oboljelih
Što se to dogodilo od onda do danas da je statistički porast broja oboljelih od hipotireoze postao toliko značajan, uistinu ne možemo odgovoriti. Ono što možemo je pokušati razumjeti što i kako dalje kada nas ovakvo stanje zateče.
Štitnjača - mala žlijezda s velikom ulogom. Šefica hormonima odgovornim za postizanje prave brzine metaboličkih reakcija, uređuje i programira rad srca, određuje kako i kolikom brzinom će rasti naše kosti i mišići, zapovijeda mastima kolikom će se brzinom razgrađivati. Hrpa je tu još kemijskih reakcija u kojima ona ima glavnu ili sporednu ulogu, a važne su za normalan razvoj, zdravlje i život. Njena smanjena funkcija i slabiji rad sigurno neće proći nezapaženo. Na svu sreću tu je prvo i najvažnije rješenje, nadomjesni hormon kojeg svakog dana, bez iznimke, moramo uključiti u svakodnevnu primjenu. On spašava živu glavu i štiti nas od razvoja ozbiljnih bolesti. Međutim, danas sa sigurnošću znamo da to nije dovoljno za sretan i opušten život.
Unatoč činjenici što ga moramo redovito uzimati, najčešće nije dovoljan za održavanje normalne tjelesne težine, a time i za sve ono što proizlazi kao posljedica takvog stanja. Svjesni smo koliko se pravilni prehrambeni izbori povezuju s olakšavanjem rada zdrave, a posebice bolesne štitnjače. Važno je razumjeti da usporen rad štitnjače mogu izazvati razne bolesti i poremećaji od kojih svaki za sebe ima neka pravila u prehrambenom ponašanju i ne pristupa se svakom problemu jednako. Ono što nas ovdje posebno zanima je što i kako dalje kada do “kvara” dođe?
Bolesna štitnjača nas umara
Nije neobično i nemoguće da se kod oboljelih događa da jako malo jedu, a da nikako ne mogu regulirati tjelesnu težinu. Usporen metabolizam jedna je od prvih nuspojava i simptoma ove bolesti, a dobar dio osoba ovaj problem ima i nakon uvođenja terapije. Najčešće bolesna štitnjača nije jedni krivac za ovo stanje. Veliki dio poteškoća leži u krivim životnim stilovima i lošim prehrambenim izborima. Najvažnije se pokrenuti i natjerati organizam na dodatnu potrošnju kako bi se ostvarila energetska razlika. To uistinu nekada predstavlja veliki problem jer nas bolesna štitnjača vrlo brzo umara i dodatno udaljava od vježbanja i rekreacije. Birajući hranu koju jedemo lakše možemo premostiti sporne poteškoće jer će nam omogućiti bolji promet energijom i dati nam dodatni vjetar u leđa. Znanost čvrsto vjeruje, a tome u prilog ide i sve više dokaza, da prehrana sa smanjenim udjelom gluten ide u prilog.
Kod Hashimotovog sindroma smatra se čak i smjernicom, a može se lakoćom primijeniti i kod svake hipotireoze, bez obzira na njen uzrok. Zamjena pšeničnog kruha, tjestenine, peciva, raženog kruha i peciva te ječma nekim drugim žitaricama poput heljde, prosa, quinoe i kukuruza može biti prvi korak u promjenama.
Raspored uzimanja hrane tako da se energetski gušća hrana poput žitarica uzima u prvom dijelu dana, finalno s ručkom najkasnije oko 15:00 sati može pomoći u razmišljanju o tome od kuda krenuti. Smatra se I da je dobro izbjegavati proizvode od kravljeg mlijeka. Međutim uporište u ovome razmišljanju nije zbog “štetnosti” kravljeg mlijeka kako većina misli nego zbog činjenice da se laktoza kod nekih osoba malo zahtjevnije probavlja što može dodatno usporiti cijeli proces probave i apsorpcije nutrijenata, a to nam svakako ne ide u prilog kod smanjenog rada štitnjače.
Selen, jod i cink iznimno su važni za rad ove važne žlijezde
Preporučuje se redovna primjena hrane koja se smatra dobrim izvorom ovih minerala. Selen je zanimljiv po tome što ga od svih organa u tijelu štitnjača najviše treba. Hrana koja ga servira su brazilski orah, meso, riba, morski plodovi i žitarice punog zrna. Vegetarijanci stoga svakodnevno trebaju pojesti najmanje 5 brazilskih oraha kako bi bili sigurni, iako je važno znati da tijelo bolje koristi nutrijente ako dolaze iz različitih izvora, a ne samo iz jednog. Joda ima dovoljno u soli koju koristimo ako nam neko stanje ne ograničava njenu količinu. Korištenje himalajske soli lako može dovesti do nedostatka joda u prehrani pa stoga moramo biti oprezni s pomodnim prehrambenim dodatcima.
Alga Kelp u ovom slučaju može pomoći kao prirodni izvor dobrog i kvalitetnog joda za naše tijelo. Cink je poput selena prilično zastupljen u mesu i ribi, ali najznačajnije u plodovima mora pa je i on signalno svijetlo za vegetarijance zbog čega nije loše biti na dodatnom oprezu.
Važno je stalno imati na umu da prilagođena prehrana za bilo koje stanje ne nalazi svoje uporište u tome što ne smijemo jesti već u tome što i kako moramo jesti. Važno je programirati vrijeme uzimanja hrane tijekom dana i potrebno je jesti otprilike uvijek u isto vrijeme. Štitnjača ne radi po rasporedu nego po potrebi, a hormon kojeg uzimamo nažalost radi po rasporedu. Ponudimo metabolizmu raspored uzimanja hrana i značajno ćemo mu olakšati posao u ovoj specifičnoj situaciji. Svaki dan razmislimo koje ćemo voće pojesti, koje kuhano, a koje svježe povrće, koje mahunarke, hoćemo li taj dan jesti meso ili jaja, pripremimo svoje brazilske orahe, izaberimo žitarice i odlučimo hoćemo li ih jesti za doručak ili ručak, ili možda za oba obroka. Ako ćemo još i vježbati, napunimo 2 boce vodom i plan prehrane je već napola spreman. Jelovnik se potom nameće sam po sebi.
Ako prehranu posložimo tako da pripremimo što nam treba i u dovoljnim količinama velika je šansa da neće ostati mjesta za krive izbore. Iako je jasno da se neka hrana kod smanjene funkcije štitnjače ne preporučuje, ona nije zabranjena. Možemo je koristiti kao “fun zone” u povremenim epizodama. Okružena dobrim svakodnevnim izborima pri tome će proći nezapaženo, a posljedice njenog nepovoljnog djelovanja bit će nebitne.