Postoje male crvene cherry rajčice, koje nazivamo i koktel rajčicama, svijetle žute, narančaste, zelene, čak i tamnoljubičaste (crni šljivar), potom talijanske kruškolike, ruske... Šarene, ukusne, idealne su za sve salate i imaju vrlo malo kalorija pa su idealna namirnica u ljetnim mjesecima. Unatoč tome što se botanički svrstavaju u voće, u prehrani ih smatramo povrćem. Njihovi sitni plodovi imaju nekoliko prednosti u usporedbi s uobičajenim rajčicama - brže dozrijevaju od krupnih, izuzetno su rodne, često su otpornije na bolesti i duže ujesen donose plodove, odlične su da ih pojedete odmah u vrtu, djeca ih obožavaju i često ih sama beru. Mogu se uzgajati i u vrtu i u tegli na balkonu..
Glavni izvor likopena
Općenito su rajčice glavni izvor likopena, moćnog antioksidansa koji je povezan s brojnim zdravstvenim učincima uključujući zaštitu srca i krvnih žila te prevenciju nekih oblika raka. Udio likopena veći je u crvenim i tamnocrvenim sortama i povećava se tijekom zrenja ploda. Plodovi rajčice koji su dozrijevali u staklenicima, bilo ljeti ili zimi, imaju niži udio likopena od plodova dozrelih na otvorenom tijekom ljeta. Također, plodovi ubrani zeleni te dozreli tijekom skladištenja imaju niži udio likopena od plodova dozrelih na stabljici. Likopen je u rajčici najvećim dijelom koncentriran u koži plodova, a dokazano je da koža sadrži čak pet puta više likopena nego pulpa.
Uspoređujemo li svježu rajčicu i proizvode od rajčice, znatno veću koncentraciju likopena pronaći ćemo u pireu, soku i koncentratu rajčice nego u svježoj rajčici. Ta koncentracija može biti i do 50 puta veća u koncentratu rajčice. Bioraspoloživost likopena mnogo je bolja kada je rajčica kuhana nego kada je sirova. Uz likopen, rajčica sadrži i beta-karoten koji se, osim što daju žutu i narančastu boju, u tijelu pretvara u vitamin A.
Kožica rajčice sadrži naringenin, flavonoid za koji je dokazano da može smanjiti upale. On je zaslužan za gorak okus rajčica (također za grejp i limun). Dosadašnja istraživanja pokazala su i da smanjuje upalu i poboljšava stanje bubrega kod osoba sa šećernom bolesti. Klorogenična kiselina pomaže u smanjenju krvnog tlaka.
Oko 90 posto sastava je voda, a ostalo su ugljikohidrati i vlakna. Rajčica prosječne veličine sadrži oko 1,5 grama. U sto grama sirove rajčice vrlo je malo proteina (oko 0,9 grama) i masti (0,2 grama), a uz samo 18 kalorija idealna je ljetna namirnica koja pomaže mršavljenju, hidratizira organizam, a uz to pomaže očuvati zdravlje. Redovita konzumacija rajčice održava mladolikost kože, sprečava pucanje kapilara, a alkaloid tomatin prirodni je antibiotik. Rajčica je odličan izvor vitamina C, kalija, folne kiseline i vitamina K. Računa se da osigurava petinu preporučenih dnevnih potreba za tim vitaminom. Kalij nam je važan za očuvanje ravnoteže krvnog tlaka i prevenciju srčanih bolesti pa bismo rajčice trebali češće jesti. Vitamin K pomaže zgrušavanju krvi i pridonosi zdravlju kostiju, a folna kiselina nužna je za rast tkiva i razvoj stanica.
Razne sorte i boje
Boja ovisi o koncentraciji i raspodjeli likopena, karotina, klorofila, a sazrijevanjem se povećava i količina karotenoida. Možda nama najpoznatija je cherry rajčica - sitna ili duguljasta i jako crvena koja raste u grozdovima. Izraženog je mirisa i okusa.
Koristi se u salatama ili kao dodatak pečenoj ribi i mesu. Mogu se gratinirati ili karamelizirati u pećnici te dodati kuhanoj tjestenini. Žuta mini rajčica također raste u velikim grozdovima, može biti čak i slađa od crvene. Smatra se da se najbolji umaci od rajčice dobivaju od sorte “san marzano”, koja je dobila ime po mjestu San Marzano sul Sarno u okolici Napulja.
Zelene rajčice ne treba brkati s nezrelima. Radi se o sorti koja dozrijeva malo kasnije, uz manje sunca i topline. Trpkog su i kiselkastog okusa, čvrstog mesa i gotovo bez sjemenki. Najbolje su pržene ili u obliku chutneya ili konzervirane u ulju.
Indigo rose
Brojne sorte novih oblika, boja, mirisa i okusa nastale su u biotehnološkim laboratorijima. Jedna od posljednjih takvih je rajčica “indigo rose” iz laboratorija Sveučilišta Oregon.