Dijagnostika šećerne bolesti temelji se na određivanju glukoze u krvi i vrlo je jednostavna. Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se kada se izmjere sljedeće razine glukoze u krvi:
● natašte: ≥7,1 mmol/l
● nasumce izmjerena u bilo koje doba dana: ≥11,1 mmol/l
● nakon OGTT (oralnog testa opterećenja glukozom): ≥11,1 mmol/l
Hemoglobin A1c (HbA1c) najbolji je pokazatelj u praćenju bolesnika sa šećernom bolesti. Laboratorijskim određivanjem HbA1c iz krvi bolesnika dobiva se uvid u prosječnu razinu glukoze u protekla dva do tri mjeseca.
Dijabetolozi često HbA1c nazivaju “špijunom”, jer bez obzira na to jesu li vrijednosti glukoze u krvi kratkotrajno bile više ili niže, vrijednost HbA1c upućuje na razinu glukoze u krvi u duljem razdoblju. Stoga, što je niži HbA1c, to je bolja regulacija šećerne bolesti.
Normalne su vrijednosti HbA1c manje od 6 posto. Dijabetes se često javlja sa svim nepoželjnim čimbenicima za srčano-žilne komplikacije kao što su debljina, povišeni lipidi i povišen krvni tlak. Zbog toga je u bolesnika sa šećernom bolesti nužno odrediti i pratiti sve čimbenike koji povećavaju rizik pojave bolesti krvnih žila i pravodobno ih liječiti.
