Urinarne infekcije jako su neugodna pojava praćena osjećajem peckanja, stalnom potrebom za mokrenjem iako je mjehur prazan i pritiskom u abdomenu. Srećom, takve se infekcije uglavnom lako liječe, a ako malo pripazite, možete ih i potpuno izbjeći.
Imajte na umu kako se urinarne infekcije ne treba olako shvaćati, jer neadekvatnim liječenjem mogu dovesti do brojnih komplikacija, a nerijetko su i upozorenje na postojanje neke druge teže bolesti.
Kod zanemarenih slučajeva liječenje je često dugotrajno, naporno i skupo pa je bolje uz pomoć navedenih preporuka pokušati izbjeći pojavu te česte i neugodne bolesti.
5 osnovnih pravila kojih se treba pridržavati prikazani su u infografici!
Što ako upalu dobijete u trudnoći
Infekcije u trudnoći jedan su od češćih problema u ginekološkoj praksi. Osobitost im je to što istovremeno ugrožavaju dva pacijenta, majku i plod, a pojavljuju se otprilike u jedne od deset trudnica. Rizik od urinarnih infekcija najveći je između 6. i 24. tjedna trudnoće. Žene su i inače podložnije urinarnim infekcijama jer je ženska mokraćna cijev relativno kratka te je njen otvor puno bliže anusu i vagini, što omogućuje bakterijama brz dolazak do mjehura.
Liječnik će zatražiti nalaz urina. Najbolji je prvi jutarnji urin. Nakon pranja spolovila treba uzeti srednji mlaz. Najčešće je potrebno napraviti urinokulturu i antibiogram kako bi se odredila vrsta bakterije u urinu i propisao odgovarajući antibiotik.
Ako razvijete cistitis tijekom trudnoće ili su vam pozitivne bakterije u urinu, dobit ćete kuru oralnih antibiotika od sedam do 10 dana. Izbor antibiotika i duljina liječenja ovisi o povijesti bolesti i tipu bakterije koja je uzrok infekcije.
Pored antibiotika, u vrijeme liječenja dobro je unositi i dobre bakterije koje se neophodne za "vraćanje" vaginalne flore u ravnotežu. Naime, ako ne održavamo vrijednost pH rodnice blago kiselom, tegobe poput svrbeži, peckanja i iscjetka mogle bi potrajati duže. Upravo dobre bakterije zaštitit će i vaginalnu floru obnoviti dobrim bakterijama koje imaju pozitivan učinak na zdravlje, osobito nakon provedene terapije.
Cistitis ili upala mokraćnog mjehura
Cistitis je najčešća bakterijska infekcija mokraćnog mjehura. Nastaje kada se normalno sterilan donji dio urinarnog trakta (mokraćna cijev ili uretra i mjehur) inficira bakterijama, uz posljedičnu upalu. Više od 90% slučajeva cistitisa uzrokovano je Escherichiom coli.
Početak bolesti obično je nagao, a simptomi cistitisa mogu varirati od lagano iritirajućih do jako bolnih, mogu biti različiti od žene do žene, a najčešći su:
- učestalo mokrenje
- neugoda, pečenje i osjećaj pritiska pri mokrenju
- bolno mokrenje malih količina urina
- česta, nekontrolirana i neodgodiva potreba za mokrenjem
- potreba za mokrenjem noću
- promijenjena boja urina (zamućenost)
- ponekad krv u urinu
- neugodan ili jak miris urina
- pritisak u zdjelici i bol nisko u leđima ili donjem dijelu trbuha (iznad pubične kosti)
- potreba za mokrenjem, čak i kad je jako malo urina u mjehuru ili kratko nakon što ste mokrili
- umor, malaksalost
- bolni spolni odnosi
- povišena temperatura.
Pijelonefritis ili upala bubrega
Upala bubrega je najčešća ozbiljna medicinska komplikacija u trudnoći. Može dovesti do pijevremenog poroda i drugih problema kao što je trajno oštećenje bubrega, zato se treba liječiti odmah. Infekcija gornjeg dijela urinarnog trakta koja se razvija u bubregu zove se pijelonefritis. Pijelonefritis je najčešće posljedica infekcije urinarnog trakta (cistitisa).
Znakovi da se infekcija proširila na bubrege su:
- bolovi u donjem dijelu leđa ili sa strane ispod rebara, povremena jaka bol u trbuhu
- povišena temperatura - iznad 38° C, koja traje više od dva dana
- zimica s drhtavicom
- topla koža, zažarenost ili crvenilo kože
- vlažna koža, izraženo znojenje
- povraćanje, mučnina
- malaksalost
- bolno mokrenje
- učestalo mokrenje
- potreba za mokrenjem noću
- zamućen urin ili urin nenormalne boje
- krv u urinu
- neugodan ili jak miris urina
- promjene svijesti ili konfuzija.
Promo