Prije nešto više od godinu dana na posao sam gotovo svakodnevno dolazila s psom. Bilo je to nekoliko super učinkovitih radnih tjedana koji su na poseban način ostali urezani kako u moje, tako i u uspomene mojih tadašnjih kolega.
Neki novi ljudi
Kant, tada tek pet, šest mjeseci star zlatni koker španijel, brzo je našao put do srca svake osobe koju je sreo na hodnicima moje firme. A oni rijetki dani kada bih se na poslu pojavila bez njega rezultirali bi desecima upita gdje je, da li mu se nešto dogodilo te kada će ponovno doći.
Da, bilo ga je na stolu, pod stolom, zavezanog za stol, unatoč tome posao se odradio, a svi oko mene, a i ja bili smo happy.
Pitao je to naš inače strogi portir Ivo, moji kolege i prijatelji, no i ljudi koji me prije toga nikad nisu pozdravljali, nepoznata lica, pa i velike novinarske face.
Najviše se podvukao pod kožu našim tetama spremačicama. No, ne zato što je radio "nered" (naravno da ga je radio), već zato što je bio jedan od onih "zaposlenika" koji se iskreno veselio njihovim škripavim kolicima i šuškavim vrećicama za smeće.
Najbolji test
Najzanimljivije mi je ipak bilo promatrati mog tadašnjeg šefa. Iz dana u dan taj se čovjek sve više "topio" pred tim mojim dlakavim čudovištem. To je, vjerujte mi, ravno novom svjetskom čudu jer taj čovjek većinu svog vremena misli i živi svoj posao te uglavnom nema vremena za "gluposti" kao što su kavice, ručak ili tamo neka "vreća buha".
No, onog dana kada se koljenom spustio na pod i dozvolio Kantu da mu "da pusu", zamalo sam se onesvijestila.
Mali dlakavac, koji nas je sve redom grickao za noge i penjao nam se u krilo, svejedno je djelovao terapijski. Neki su se čak zaljubili, zar ne Marina!?
Čine nas boljim osobama
Zašto vam to pričam? Zato što pored potkrijepljenih znanstvenih istraživanja i moje iskustvo govori kako psi i životinje općenito imaju terapeutske učinke na nas. Bez sumnje mogu reći i kako zbližavaju ljude, "izvlače" iz njih ono najbolje, umanjuju stres i unose radost u život. Čine to jednako dobro kod kuće, ali i na poslu.
Vjerujte mi, nije baš dobar kao što je lijep, ali svejedno se od njega može puno naučiti.
Što sam naučila od svog psa:
- Trči i igraj se svaki dan.
- Ponekad je najbolje trčati koliko te noge nose.
- Ako se nemaš s kime "igrati", svejedno se možeš dobro zabaviti.
- Budi odan, vjeran i brzo oprosti.
- Uvijek pij puno vode.
- Ponekad je najbolje mirno sjesti i samo slušati.
- Vjeruj svom instinktu.
- "Kopaj" sve dok ne nađeš što tražiš.
- Često drijemaj.
- Kad prekršiš pravila, ispričaj se.
- Potpuno je normalno biti stalno gladan :)
- Budi zahvalan i na najmanjim poklonima.
- Ljubav je uvijek na prvom mjestu.
- Svi imamo pravo na žutu minutu(e).
- Trepći okicama, prije će ti biti oprošteno.
Na kraju, pogledajte kako ljudi reagiraju kada im na posao dovedete peseke... A neki među njima čak i nemaju svog kućnog ljubimca niti su ga ikad imali.