Piše: Lucija Vranković
Domaće je domaće, slogan je jednog hrvatskog proizvođača. Zaista, znati da je nešto na naš tanjur stiglo ravno sa slavonskih polja ili pak iz Like, Zagorja i Dalmacije predstavlja poseban gušt. Uz to, dobra je stvar što se time potiču domaći poljoprivrednici i proizvođači, a time i gospodarstvo. Gledajući sa strane kupaca, istraživanja pokazuju da kupci u Hrvatskoj itekako vode brigu o zemlji porijekla proizvoda koje odabiru. Njih čak 91 posto preferira domaće proizvode, a kvaliteta i sigurnost proizvoda su im najvažniji kada odluče nešto kupiti, pokazala je anketa Hrvatske agencije za hranu i hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Biljane Borzan, koju je u lipnju prošle godine provela agencija GfK.
Hrvatska gospodarska komora je institucija koja spremno podržava trgovinu i plasman domaćih proizvoda. Ipak, iz HGK smatraju da prostora za poboljšanje ima te očekuju daljnji nastavak i povećanje aktivnosti koje mogu pridonijeti njihovu boljem plasmanu. Objašnjavaju da zastupljenost domaćih proizvoda na policama trgovina ovisi od trgovca do trgovca.
Kako to izgleda u praksi
- Svjedoci smo u praksi da gotovo svi trgovački lanci na tržištu u svojim prodavaonicama imaju linije proizvoda razvijene u suradnji s lokalnim proizvođačima - nastavili su iz HGK. Upravo je Komora ta koja je raznim projektima nastojala raditi na prepoznavanju domaćih proizvoda. Jedna od njih akcija je "Kupujmo hrvatsko", koja je krenula još 1997. godine kao ideja da se prepoznaju, označe i izdvoje kvalitetni hrvatski proizvod znakovima "Izvorno hrvatsko" i "Hrvatska kvaliteta". Pitanje zastupljenosti hrvatskih proizvoda na policama dućana već se dulje vrijeme proteže u medijima. Nedavnu je buru izazvao ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić koji je na svom Facebook profilu objavio sljedeće: "Bez obzira na jeftinu hrvatsku pšenicu i vrijedne pekare, 90% proizvoda koje vidite na slikama (u ovom slučaju se radi o Kauflandu, ali isto je i u Lidlu i drugim lancima) ne dolaze iz Hrvatske. Ministarstvo ne može zabraniti uvoz, ali može reći da trebamo kupovati svoje, hrvatske proizvode i voditi brigu o svojim proizvođačima i svojim, hrvatskim poljoprivrednicima".
Ovaj zadatak nije bio baš ni lagan... Govorimo iz prve ruke.
Ubrzo su reagirali iz oba lanca, pa su tako iz Kauflanda rekli da u svojoj ponudi imaju gotovo 60 posto pekarskih proizvoda hrvatskog porijekla. Iz Lidla su, pak, rekli da je omjer domaćih dobavljača dosegnuo otprilike 70 posto u voću i povrću, dok je u pekarnici i akcijskom poslovanju i više od 50 posto.
Iako su se strasti smirile, uskoro bi se na Saboru trebao naći Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, kojim se nastoji urediti tržište i sankcionirati pojava nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, kao što je praksa u EU, čime bi se potencijalno mogao proširiti izbor domaćih proizvoda na našim policama.
U obilasku trgovačkih lanaca
Kako bismo provjerili kakva je trenutačna situacija po tom pitanju, odlučili smo obići nekoliko velikih trgovačkih lanaca kako bismo provjerili možemo li obaviti špeceraj isključivo od hrvatskih proizvoda. Ako da, koliko je to isplativo i hoćemo li radije pri kupnji posegnuti za stranim proizvodom jer je jeftiniji? Sve su to pitanja na koja smo pokušali naći odgovore. Prvi trgovački lanac u koji smo odlučili otići bio je Kaufland.
Ono što odmah primjećujemo, a što je vrijedno pohvale, jest to da taj trgovački lanac pokraj cijene ima stavljenu hrvatsku zastavu (i to u obliku srca), koja označava hrvatski proizvod. Time je znatno olakšana kupnja ako se odlučimo kupiti isključivo domaće, umjesto da čitamo sitna slova na deklaracijama. Stižemo do voća i povrća. U potrazi za krumpirom, primjećujemo da upravo onaj na akciji, od samo 2,49 kuna po kilogramu, stiže iz sjeverozapadne Hrvatske. Sjajno, pomislimo, i rajčice, krastavci, paprike i mrkva također su iz Hrvatske.
Da bismo to saznali, morali smo se ipak malo pomučiti jer na tabelama s cijenama najčešće piše da je zemlju podrijetla potrebno provjeriti na originalnom pakiranju. To zapravo znači da morate pogledati kutije u kojima se nalazi voće i povrće, odnosno najčešće na njihovo dno. Stižemo do jabuka. U ponudi je zlatni delišes iz Austrije, dvije kile po cijeni od 14,99 kuna te crvene jabuke iz Poljske po cijeni od 9,99 kuna za kilogram. Limun, grejp, crno grožđe također nisu iz Hrvatske. Odabiremo "našu" lubenicu i krećemo dalje.
Za odlazak u nabavu isključivo domaćih proizvoda svakako je potrebno naoružati se dozom strpljenja ili, pak, debljim novčanikom.
A onda je tu i razlika u cijeni
Dolazimo do špageta. Hrvatska tjestenina od Podravke košta 6,95 kuna. Taman kada smo je krenuli spuštati u košaru, za oko nam zapne K-Classic talijanske špagete po 4,88 kuna. Kada govorimo o mljevenoj kavi, ovdje valja pohvaliti sve trgovačke lance jer se većinom nude domaći proizvođači kava koji su povoljniji od stranih. Kada se prebacimo na čaj, primjećujemo da se onaj od šipka, koji plasira Franck, proizvodi u Njemačkoj i košta 8,99 kuna. Poljski Dukat, pak, košta samo 3,99 kuna, a ako se odlučimo isključivo za čaj proizveden u Hrvatskoj, moramo odabrati Podravkin koji košta 6,99 kuna.
Odlazimo do kruha. Bijeli kruh proizvodi Klara, a tu je i međimurski miješani kruh na akciji. Ima i onih uvoznih, poput baguettea iz Poljske. Pileće meso većinom dolazi iz Hrvatske, pa tako od Perutnine Čakovec možemo kupiti pileća prsa, no ako se odlučimo na svinjski but, morat ćemo odabrati onaj iz Poljske, a teleću lopaticu iz Nizozemske. Trajno mlijeko, pak, nalazimo Dukatovo po cijeni od 6,99 kuna, kao i marke K-Classic po cijeni od čak 2,29 kuna po litri. No, u ponudi je i Najmliko iz BiH od 4,99 kuna kao nekakva srednja cijena. Svima potreban WC papir također se nudi hrvatski, zbog čega smo ugodno iznenađeni. Marka Ola'la sa 10 rola nudi se po 19,99 kuna, ali pokraj njega je Celex iz BiH, sa 10 rola po cijeni od 11,19 kuna.
Gelovi za tuširanje redom su "izvana", Palmolive, Dove, Fa. Ipak, pronalazimo jedan hrvatski, zvučnog imena - Lahor. Taman kada smo ga htjeli kupiti, primjećujemo da je nešto skuplji od poljskog K-Classica. Nismo uspjeli pronaći niti jedan domaći šampon za kosu.
Za nježniji spol pokušali smo naći kremu za lice, no također nismo bili sretne ruke. Pronalazimo samo Melem kremu za osjetljivu kožu, čijih 50 mililitara košta 44,99 kuna. Usporedbe radi, Nivea soft od 100 mililitara stoji 23,89 kuna. Upravo smo kod proizvoda za njegu i higijenu primijetili da se najviše "mučimo". Ulošci, vlažne maramice, pa i pelene za bebe redom su od stranih proizvođača. Isto je i s hranom za pse i mačke. Jedino su dva Whiskasova proizvoda naznačena kao hrvatska, no pregledom na deklaraciji shvaćamo da su proizvedena u Poljskoj i Litvi. Šteta.
Izazov njima, ali i nama - kupcima
"Kaufland Hrvatska konstantno se trudi steći povjerenje svojih kupaca, ali i zaposlenika i dobavljača. Zaista se trudimo podržati i hrvatske proizvođače koliko je moguće te redovito ispunjavamo sve svoje obveze prema svim svojim poslovnim partnerima. S obzirom na veličinu našeg asortimana, i dalje ćemo se truditi hrvatskim kupcima pružiti mjesto kupnje na kojemu će pronaći kvalitetne proizvode prema dostupnim cijenama, a time i najbolje uvjete koji će zadovoljiti sve njihove potrebe i očekivanja", rekli su nam iz Kauflanda.
Odlazimo do susjednog Spara kako bismo usporedili kakva je tamo situacija. Upravo su nam tamo rekli da su u njihovim trgovinama zastupljeni svi hrvatski proizvođači. Ulazimo na odjel voća i povrća.
Za pojedine proizvode piše da su hrvatski proizvod, no ponovno za neke podatak moramo tražiti po kutiji. Ostali kupci počeli su me malo čudno pogledavati jer sam se iskrivila tražeći deklaracije.
Kilogram krumpira iz Italije košta 4,99 kuna, a 5 kilograma onog iz Hrvatske 19,99 kuna. Isplati se! Rajčice i lubenice su domaće, no grejp, crno grožđe, breskve i nektarine nisu. Iz Spara su nam objasnili koji je razlog tomu.
Naši trgovački lanci se trude imati širok izbor i uključiti i hrvatske dobavljače u svoje dućane. Ipak, često ih koči sezonalnost i egzotičnost pojedinih namirnica ili pak to što za pojedine proizvode ne postoji hrvatski dobavljač.
"Veliki izazov predstavlja nam situacija s voćem i povrćem izvan sezone. Proizvođači koji i proizvode u plastenicima količinama ne mogu pokriti potrebe cijelog hrvatskog tržišta", rekli su iz te kompanije. Najjeftinija kava je također domaća. Ako se, pak, odlučimo za čaj od mente, nećemo moći pronaći onaj iz Hrvatske. Primjećujemo da je većina mlijeka iz Hrvatske, što su nam i potvrdili u Sparu: "Na primjeru mlijeka i mljekarskih proizvoda može se vidjeti da prednost uvijek dajemo domaćim proizvođačima. Naime, na našim policama je 98% mlijeka hrvatskih proizvođača. 2% mlijeka koje nije hrvatskog porijekla su specijalna mlijeka, kao što je bez laktoze, bio, kokos", pojasnili su iz Spara. Tjestenina je nažalost, većinom, talijanska, no pronalazimo hrvatske špagete Paradiso, 400 grama - 6,99 kuna. Ipak, ispadaju skuplje kada ih se usporedi s kilogramom SBudget špageta iz Italije koje koštaju 8,99 kuna.
Ugodno iznenađeni bili smo kada smo uočili toaletni papir iz Hrvatske, ponovno marke S-Budget, čijih 10 rola košta 8,99 kuna, te je više od upola jeftiniji od austrijskog. Kreme za lice redom su strane, kao i acetoni, ulošci...
Turski sapun za ruke jeftiniji je za pola kune od hrvatskog Lahora koji košta 3,49 kuna. Šamponi za kosu redom stižu iz inozemstva, a kupka za tijelo može se naći i hrvatska. Meso dolazi iz Spar mesnice koja većinom nudi hrvatske prerađevine, no ako se odlučimo za svinjski vrat, on će morati biti njemački, kao i pileći batak koji je iz Mađarske. Kruh, pak, stiže iz Hrvatske.
"U segmentu kruha i pekarskih proizvoda, na primjer brašno, kupujemo isključivo od hrvatske firme Granolio, a gotove pekarske proizvode od Mlinara, Klare, Pan-Peka i Ekos pekarnica. Na naše zadovoljstvo čak smo i bezglutenske proizvode uspjeli naći na našem tržištu, i to kod Ekos pekarnica, Razvojne strategije i Jupiter promocije. Tu smo recimo dali priliku i malim lokalnim proizvođačima s posebnom vrstom bezglutenskih proizvoda kao što su pite, tapioke, kolači", rekli su nam u Sparu. Valja reći kako Sparova marka, S-Budget, svoje proizvode većinski radi upravo u Hrvatskoj te su najavili i daljnju suradnju s proizvođačima.
Treća adresa
Navratili smo i do Lidla, iz kojeg su nam prethodno rekli da im je u Hrvatskoj prvenstveni cilj i želja da surađuju s hrvatskim proizvođačima, što im u većoj mjeri i uspijeva.
"Na našim policama imamo proizvode domaćih dobavljača iz svih kategorija hrane i pića. Prvi i jedan od najbitnijih uvjeta suradnje s dobavljačima je omjer kvalitete i cijene, kao i dugoročni kapacitet domaće proizvodnje. S obzirom na ova naša usmjerenja, pokrenuli smo i liniju proizvoda 'Okusi zavičaja' koja je u 2013. godini, kada je lansirana, sadržavala 90-ak autohtonih proizvoda domaćih dobavljača", priopćili su iz Lidla. Kada smo navratili do polica voća i povrća u Lidlu, i sami smo se u to mogli uvjeriti.
U Lidlu su nedavno na svoje police uvrstili novih 16 domaćih dobavljača voća i povrća, pa je tako krumpir hrvatski, kao i jabuke, što je jasno istaknuto na kutijama. Kao i kod prethodnih dućana, crno grožđe i breskve nisu bile domaći.
Kada smo, pak, htjeli kupiti instant kavu, nećkali smo se između Monte Santosa iz Poljske, koja košta 8,49 kuna i teži 140 grama, te Franckova Cappuccina koji košta 15,99 kuna. Isto je bilo i s Petit Beurre keksima. Kraševi od 480 grama koštaju 14,99 kuna, dok oni iz susjedne BiH koštaju samo 4,99 kuna.
Kada govorimo o mesu, naišli smo na svinjsko meso za gulaš, koje iako je od karlovačkog proizvođača, stiže iz Danske. Kruh je većinom hrvatski, no bijeli baguette dolazi iz Francuske, kao i kroasani koji stižu iz Francuske i Njemačke. Kada govorimo o mlijeku, nažalost ono uvozno je jeftinije od domaćeg. Mlijeko Pilos iz Češke košta 4,49 kuna, a Dukatovo trajno košta 6,79 kuna. Hrvatskog WC papira nema, dok su sapun za ruke, šamponi, gelovi za tuširanje poljski ili njemački. Pelene, ulošci, flasteri, vatice, štapići za uši, vlažne maramice, kreme za ruke dolaze od tvrtke Cien iz Njemačke ili drugih stranih proizvođača. Hrvatski špageti, pak, marke Tiradell, jeftiniji su od talijanskih, što nas je razveselilo.
Za neke se proizvode doista treba pomučiti ne biste li otkrili odakle dolaze.
Nekih stvari uopće nema
Stižemo do zadnjega trgovačkog lanca koji smo posjetili, Konzuma, iz kojeg su nam poručili da upravo oni imaju najviše hrvatskih proizvoda. Naime, domaći proizvodi, kažu nam u službenom odgovoru, zauzimaju 70 posto njihovih polica.
“U segmentu hrane i pića udio domaćih proizvoda iznosi 75 posto. Kada god je moguće zadovoljiti domaću potražnju Konzum se obraća prvenstveno domaćim proizvođačima. Primjerice, u kategoriji pekarstva imamo gotovo 90% hrvatskih proizvoda. Na voću i povrću imamo preko 80% domaćih proizvoda, a neke potkategorije poput luka i krumpira u cijelosti su namireni od domaćih proizvođača. Isto vrijedi i za domaće jabuke čija popunjenost iznosi preko 90%, a prodaje se sve dok se zalihe u potpunosti ne iscrpe,” kazali su nam iz Konzuma, dodajući kako surađuju s nekoliko stotina različitih dobavljača.
Prvo odlazimo na segment voća i povrća, krumpir je sav domaći, dok za jabuke možemo birati hrvatske ili poljske, po istoj cijeni od 9,99 kuna. Kupujemo pastu za zube Plidenta koja nas košta 12,99 kuna, iako smo mogli uzeti Signal, koji je na akciji i košta 9,09 kuna. S tekućim sapunom smo prošli bolje jer je hrvatski čak desetak kuna jeftiniji od stranog. Deterdžent za suđe Likvi također je povoljniji od austrijskog Pura. No, kada smo kupili Dukatovo trajno mlijeko koje košta 5,49 na akciji (normalna cijena mu je 7,29 kuna), shvatili smo da postoji i Migg iz BiH koji je na akciji 4,47 kuna, a inače košta 5,99 kuna. Hrvatske makarone smo kupili po cijeni od 8,49 kuna, a mogli smo talijanske Zara na akciji, pa proći 3 i pol kune jeftinije.
Kruh je Klarin i Mlinarov, pa smo se odlučili za njihovu rustiku. Meso smo pronašli isključivo hrvatsko, kao i mljevenu kavu te jaja.
Ono što, pak, nismo mogli naći, a da je domaće, bio je WC papir koji stiže iz BiH, Srbije, Austrije i Italije, a domaće nisu bile ni papirnate i vlažne maramice. Izuzmemo li Čokolino, dječja hrana je također isključivo iz uvoza. Da smo htjeli kupiti nešto iz Hrvatske za svog psića, također ne bismo bili te sreće.
Totalni račun ove kupnje bio je 120 kuna za deset najosnovnijih domaćih namirnica, a neke od njih, poput WC papira, nismo uspjeli kupiti.
Isplati li se?
Da smo birali, pak, strane proizvode, u ovom slučaju spiza bi bila 5 kuna skuplja. Isplati se kupovati domaće! Obilaziti trgovačke centre u potrazi za domaćim proizvodima nije bio lak posao. Kako bismo dobro pazili koji proizvodi su hrvatski, a koji uvozni, trebalo je više vremena nego da samo trpamo stvari u košaricu. Otegotna okolnost jest i to da iako većinom znamo koje su hrvatske tvrtke, to nužno ne znači da je proizvod zaista napravljen kod nas. Također, deklaracije su napisane sitnim slovima i potrebno se zaista potruditi da bi se pronašla zemlja porijekla. Kako bi se pronašli kvalitetni, povoljni hrvatski proizvodi ponekad je potrebno obići i više dućana.
Cilj ove priče nije bio prikazati da su hrvatski proizvodi skuplji, kao ni raditi usporedbe trgovačkih lanaca, nego prikazati da nije lako napraviti nabavu isključivo od hrvatskih proizvoda.
Ukusi se razlikuju, a mnogi kupci često pokušavaju pronaći idealan omjer cijene i kvalitete. Valja istaknuti da se hrvatski trgovački lanci zaista trude imati širok izbor i uključiti i hrvatske dobavljače u svoje dućane. Ipak, često ih koči sezonalnost i egzotičnost pojedinih voćki koje se ne mogu kupiti u Hrvatskoj ili pak za pojedine proizvode ne postoji hrvatski dobavljač. Ono što smo primijetili jest da je najizazovnije pronaći upravo proizvode korisne ženama i djeci, no tu nas opet, "spašava" Saponija iz Osijeka. Za odlazak u nabavu isključivo domaćih proizvoda svakako je potrebno naoružati se dozom strpljenja ili, pak, debljim novčanikom.