Hipertireoza simptomi
Hipertireoza simptomi
Hipertireoza je stanje pojačane funkcije štitnjače kao posljedica prekomjernog stvaranja hormona štitnjače (T4,T3). Za razliku od hipertireoze, koja označava pojačano stvaranje hormona u samoj štitnjači, postoje stanja kada je razina hormona štitnjače povećana i zbog drugih razloga, kao npr. pojačano oslobađanje već ranije stvorenih hormona uslijed upalnih bolesti štitnjače.
Takva stanja uzrokuju tireotoksikozu («trovanje hormonima štitnjače»). Hipertireoza se može razviti u svakoj životnoj dobi, iako najčešće u žena između 20. i 50. godina. U muškaraca je 3-4 puta rjeđa, premda je i kod njih ovaj poremećaj sve češći.
Najčešći uzrok hipertireoze (70-80% oboljelih) je autoimuna bolest štitnjače (Morbus Graves Basedow), a rjeđe toksična nodularna ili multinodularna guša (lat. nodulus – čvor), kada (iz još nepoznatih razloga) jedan ili više čvorova u štitnjači postaju prekomjerno aktivni i izlučuju višak hormona.
Hipertireoza može nastati i kada tumor hipofize (adenom) povećano stvara TSH, koji potiče stvaranje hormona štitnjače (sekundarna hipertireoza). Prekomjernu proizvodnju ovih hormona mogu uzrokovati i trofoblastni tumori, koriokarcinom ili hidatiformna mola.
Simptomi i znakovi hipertireoze
Hipertireoza je rijetko asimptomatska bolest (najčešće kod lakših oblika bolesti). Gotovo u pravilu povećana razina cirkulirajućih tiroidnih hormona odražava se na cijelom tijelu kao posljedica ubrzanja cjelokupnog metabolizma, uzrokujući niz znakova i simptoma. Bolesnici se žale na:
•nervozu, nemir i emocionalnu nestabilnost, nemogućnost spavanja, tresavice;•pretjerano znojenje i slabo podnošenje vrućine;•ubrzan rad i lupanje srca, a moguća je i pojava nepravilnosti rada srca (aritmije);•krvni tlak obično umjereno povišen;•stolice su učestale, te oboljele osobe, unatoč dobrom ili čak povećanom teku, gube na tjelesnoj težini;•koža je topla, vlažna i meka, a ponekad se javlja crvenilo dlanova i depigmentacija ograničenih područja kože (vitiligo);•kosa je tanka, svilenkasta, prorijeđena i često opada, a nokti su krhki, lako pucaju i odvajaju se od ležišta;•otežano penjanje uz stepenice uslijed slabosti i gubitka snage u mišićima natkoljenice i nadlaktice;•česte nepravilnosti menstrualnog ciklusa -žene imaju manji broj mjesečnica ( oligomenorea) ili one u potpunosti izostaju ( amenorea)•kod Basedowljeve bolesti je vrlo čest (iako ne i uvijek prisutan ) nalaz egzoftalmusa na očima: karakterističan pogled s razmaknutim kapcima, rijetko treptanje, zaostajanje kapaka pri pogledu prema gore, a oči često suze. Smanjena oštrina vida može upućivati na oštećenje očnog živca.
Egzoftalmus i difuzno povećana štitnjača
Fiziklanim pregledom štitnjače obično se nalazi da je ona difuzno povećana, elastična i dobro prokrvljena (kod Basedowljeve bolesti), a kod nodularnih guša mogu se napipati jedan ili više čvorova tvrđe konzistencije koji su obično pomični pri gutanju.
Tireotoksična kriza je životno ugrožavajuće stanje praćeno pogoršanjem simptoma uz dehidraciju, jako povišenu tjelesnu temperaturu, ubrzan rad srca, apatiju ili delirij. Kriza najčešće nastupa nakon stresa od operacije, teže interkurentne bolesti ili u slučaju neliječene ili neprepoznate bolesti. Ukoliko se ne liječi, može završiti i smrtnim ishodom.
Postavljanje dijagnoze
Sumnja na hipertireozu postavlja se na temelju kliničke slike, a dodatnim pretragama ona se potvrđuje i otkriva njen uzrok.
Osnovna laboratorijska pretraga je mjerenje razine hormona štitnjače i TSH u krvi. Vrijednosti hormona štitnjače su obično povećane (iako ponekad tek neznatno), dok TSH može biti nizak pa čak i nemjerljiv (Gravesova bolest) ili povišen (adenom hipofize).
U dijagnostici Gravesove bolesti važan nalaz je povećani titar autoprotutijela koji (imitirajući TSH) izazivaju prekomjernu stimulaciju štitnjače.
Dodatne važne pretrage su ultrazvuk i scintigrafija (radioizotopna pretraga s radioaktivnim jodom). Ultrazvučna pretraga pokazuje nehomogenu eho-strukturu, dok scintigram najčešće prikazuje područja bljeđe i nehomogenije distribucije aktivnosti.
Ovisno o načinu nakupljanja radioaktivnosti, može se otkriti jesu li za pojačan rad štitnjače odgovorni čvorovi ili pak cijela štitnjača pojačano luči hormone. U slučaju da se štitnjača ne prikaže na scintigramu, može se raditi o subakutnoj upali štitnjače ili medikamentoznom bloku.
Adenom hipofize dokazuje se snimanjem glave (CT, NMR), a trofoblastni tumori mjerenjem humanog korionskog gonadotropina (HCG) u krvi ili mokraći, ultrazvukom i patohistološkom analizom tkiva.