S obzirom na silna istraživanja koja pokazuju da tinejdžerima treba više sna, već se neko vrijeme postavlja pitanje zašto škole ne počinju kasnije s nastavom. Neki kažu da bi to previše koštalo, no je li doista tako?
Sjedinjene američke države troše oko milijardu dolara na standardizirane testove čija je učinkovitost, blago rečeno, upitna, piše Huffington Post. No o važnosti sna za tinejdžere nema spora, a znanstvenici jednoglasno preporučuju da nastava treba počinjati kasnije. Ipak, ostaje pitanje koliko bi novca trebalo potrošiti kako bi to postalo moguće?
Bitna je dobra organizacija
Javne škole u Seattleu počele su s promjenama. Sljedeće godine osnovne i srednje škole počinjat će s nastavom u 8:50. Školski odbor inzistirao je na neutralnom scenariju što se dodatnih troškova tiče. Pripreme i organizacija trajali su dvije godine, te je ideju realizirati bez dodatnih troškova.
Ostala područja će također pokušati ostvariti nešto slično, ali je upitno koliko će u tome biti uspješni. Važno je zato uzeti u obzir koliko zapravo košta produžiti učenicima san. Znanstveni rad na temu „Kasniji početak nastave za adolescente“ kojeg je izradila Komisija za edukaciju Sjedinjenih američkih država sažeo je sva istraživanja i predložio konkretne promjene. U kratkim crtama, kasniji početak nastave mogao bi biti najučinkovitiji način da se poboljša učenje adolescenata, njihova sigurnost i općenito dobrobit.
Početak nastave odgođen za sat vremena popravlja rezultate iz matematičkih testova i čitanja u čemu najveću korist imaju učenici koji malo zapinju u nekom području.
Treba im do 10 sati sna
Tinejdžeri trebaju osam do deset sati sna svake noći kako bi normalno funkcionirali i bili zdravi. Cijena nedovoljnog sna veoma je velika. Zbog ranog početka nastave učenici koji i inače imaju problema s gradivom ostvaruju jednako loše rezultate kao da, primjerice, imaju vrlo neučinkovitog učitelja. Tinejdžeri koji redovito spavaju samo po šest sati, funkcioniraju istim mentalnim kapacitetom kao netko tko nije spavao dvije noći zaredom. Manjak sna znači i slabiju koncentraciju, memoriju, sposobnost rješavanja problema, kritičko mišljenje i motivaciju. Osim toga, tinejdžeri su izloženi većem riziku od nesreća, depresije, debljine, riskantnog ponašanja i maloljetničke trudnoće. Također, manjak sna vodi kroničnom poremećaju sna.
Kemija moga tinejdžera je takva da većina teško zaspi rano. Oni nisu za to krivi, niti su krivi njihovi roditelji ili elektronički uređaji. Pravi krivci su hormoni. Činjenica je da se tinejdžeri ne mogu dovoljno naspavati ako im škola počinje u 7:30 (u američkom slučaju, op.a.). Početak nastave prije 8:30 umanjuje sva nastojanja da se popravi razina obrazovanja u društvu. Također, umanjuje i napore učitelja i okruga da angažiraju i stimuliraju učenike za učenje.
Koristi su devet puta veće
Institut Brookings u svoj je članak pod naslovom "Organiziranje škole kako bi se poboljšala postignuća učenika" uključio analizu troškova i korisnosti koristeći podatke Nacionalnog centra za statistiku obrazovanja. Pokazalo se da trošak pomicanja nastave za sat vremena košta od nula do 1,95 dolara po učeniku. Cjeloživotna financijska korist od kasnijeg početka nastave po učeniku iznosi oko 17,500 dolara sa značajnim poboljšanjima u rezultatima testova. Prema ovoj analizi omjer troška i koristi je 9:1, što znači da je korist od kasnije nastave devet puta veća od troška.
Kasniji početak nastave najisplativiji je način poboljšanja obrazovanja za milijune tinejdžera, pri čemu najviše profitiraju oni koji imaju neke poteškoće u praćenju nastave. Dodatna prednost je popravljanje općeg mentalnog i fizičkog zdravlja.
Istraživanja jasno pokazuju da je nedovoljno sna u konačnici puno skuplje nego organizirati nastavu sat vremena kasnije. Zbog toga mnoge države SAD-a razmatraju tu opciju. No uz pažljivo strateško planiranje trošak ovakve promjene može biti i nula. Činjenica je da okruzi koji ne pokrenu ovu promjenu, svjesno umanjuju mogućnost svojih učenika da postignu uspjeh te ih tako izlažu riziku. Vrijeme je zato da se probudimo i damo šansu snu kao jednoj od osnovnih potreba.
Istraživanja jasno pokazuju da je nedovoljno sna u konačnici puno skuplje nego organizirati nastavu sat vremena kasnije. Zbog toga mnoge države SAD-a razmatraju tu opciju. No uz pažljivo strateško planiranje trošak ovakve promjene može biti i nula. Činjenica je da okruzi koji ne pokrenu ovu promjenu, svjesno umanjuju mogućnost svojih učenika da postignu uspjeh te ih tako izlažu riziku. Vrijeme je zato da se probudimo i damo šansu snu kao jednoj od osnovnih potreba.