Deformacije kralježnice
Deformacije kralježnice
Kralježnica je koštani stup koji se mijenja tijekom života. Sastoji se iz pokretnoga i nepokretnog dijela. Pokretni dio čini vratna (cervikalna), grudna (torakalna) i slabinska (lumbalna) kralježnica, a nepokretni krstačna (sakralna) i trtična (kokcigealna) kost.
Oko petnaeste godine krstačna kralježnica postaje zapravo krstačna kost koja je sastavljena od pet sraslih krstačnih kralježaka. Trtični kralješci, njih 4 do 6 također su srasli i čine trtičnu kost.
Kralježnica broji 33 ili 34 kralješka međusobno povezana čvrstim vezama ili su srasli, a između svakoga pojedinog kralješka uložena je intervertebralna ploča koja među ostalim omogućuje gibljivost kralježnice. Postoji 7 vratnih, 12 grudnih, 5 slabinskih, 5 krstačnih i 4 ili 6 trtičnih kralježaka.
Nakon porođaja kralježnica je ravna, a poslije 3 do 4 mjeseca života pojavljuju se fiziološki zavoji. Grudni se zavoj u potpunosti razvije kada dijete počne sjediti, a potom cervikalna lordoza (izbočenje kralježnice prema naprijed). Lumbalna lordoza razvija se stajanjem i hodanjem djeteta.
Kod odrasle kralježnice prisutno je fiziološko izbočenje prema naprijed (lordoza) vratne i slabinske kralježnice, a grudni i krstačni dio izbočen je prema natrag (kifoza). Zato se govori da kralježnica ima oblik dvostruko zavinutog slova S. Glava tako zauzima najprikladniji položaj, a težina tijela se optimalno raspodjeljuje.
Anatomi razlikuju fiziološku skoliozu koja je izraženija u grudnom dijelu kralježnice. Zavoji kralježnice ovise o položaju zdjelice i krstačne kosti, o spolu, a i trenutačno se mijenjaju u različitim položajima.
Normalnu fiziološku funkciju kralježnice osiguravaju mnogičimbenici: muskulatura, ligamenti, intervertebralne ploče, mali zglobovi kralježnice, leđna moždina i grudni koš.
Kralježnica je oslonac tijela koja sa svojimfiziološkim zavojima (cervikalna lordoza, torakalna kifoza, lumbalna lordoza i sakralna kifoza) stabilizira kralježnicu u sagitalnoj ravnini, pruža zaštitu i omogućuje pokretljivost trupa. Kada se sagleda mnogostruka funkcija kralježnice, postaje jasno da su velike mogućnosti različitih patoloških promjena u kralježnici, a mogu se očitovati kao bolni sindromi, ozljede živaca ili kao deformacije.
Promjene na kralježnici mogu biti prirođene ili stečene.
Prirođene anomalije
Na prirođene anomalije kralježaka treba obratiti pozornost samo onda kada uzrokuju vidljivu deformaciju koja zabrinjava roditelje, uzrokuju bolove ili ograničavaju pokretljivost kralježnice (tada se u pravilu i otkrivaju ili se registriraju kao usputni nalaz radi nekih drugih tegoba).
Anomalije pojedinih dijelova kralježaka mogu već u djetinjstvu uzrokovati promjene na živčanim strukturama. Rascijepi pojedinih dijelova kralježaka posebice u lumbalnom dijelu ne moraju uzrokovati nikakve tegobe ili mogu uzrokovati neurološke ispade zbog suženja spinalnog kanala.
Stečene bolesti
Od stečenih bolesti susrećemo upale koje mogu biti nespecifične ili specifične, npr. tuberkuloza, zatim reumatološke bolesti, tumore i druge.
Deformacije kralježnice
Najčešće deformacije su skolioze, kifoze i lordoze. Skolioza je postranično iskrivljenje kralježnice u frontalnojravnini. Riječ je o vrlo složenoj deformaciji s neizvjesnim ishodom liječenja, odnosno izlječenja.
Da bi se što bolje moglo procijeniti pogoršanje ili poboljšanje skolioze, pokušavaju se učiniti manje ili više slične etiološke podjele. Pozornim promatranjem mogu i sami roditelji posumnjati da je kralježnica njihova djeteta drugačija od kralježnice ostale djece.
Ako dijete ima skoliozu može se primijetiti podignuto rame na jednoj strani, jedna je lopatica izbočenija u odnosu prema drugoj, a zdjelica je često postavljena koso. Pri pretklonu trupa uočava se izbočenje (grba) na leđima. Grba može biti izražena u grudnom ili slabinskom dijelu na strani konveksiteta krivine. To sve upućuje na to da liječnik mora pregledati kralježnicu.
Uobičajena podjela skolioza je na: strukturne ili nestrukturne. Za strukturne skolioze bitno je da je uz postranično iskrivljenje prisutna rotacija kralježnice i torzija kralježaka. To znači da je kod rotacije prisutno okretanje kralježnice oko uzdužne osovine, a kod torzije kralješka uvrtanje jednog dijela kralješka prema drugom.
Najčešće strukturne skolioze su idiopatske, nepoznatog uzroka, a ovisno o dobi u kojoj se pojavljuju dijele se na:
* infantilne, do 3. godine života* juvenilne, od 3. godine do početka puberteta* adolescentne, od puberteta do završetka rasta (koštane zrelosti).
Strukturne skolioze poznatog su uzroka pa ih brojni autori i svrstavaju po skupinama: npr. neuromuskularne, prirođene, nastale poslije traume, mišićne, uzrokovane infekcijama ili metaboličkim poremećajima, itd. Tu vrstu skolioza može se uspješnije liječiti ili barem spriječiti njihovo pogoršanje.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i radiološkim metodama, a može se dopuniti i drugim dijagnostičkim postupcima kao npr. metodama mjerenja deformacije trupa, holografijom, termografijom.
Najraširenija i najjednostavnija metoda pregleda je - test pretklona. Izvodi se tako da se bolesnik sagne prema naprijed s ispruženim koljenima i skupljenim rukama prema dolje. Ako dijete ima strukturnu skoliozu tada će u sagnutom položaju biti vidljiva rebrana grba, a kada je u uspravnom položaju, vidljiva je asimetrija ramena i lopatica.
Nakon dijagnosticiranja skolioze slijedi liječenje koje se u pravilu provodi prema osobnom programu za svakog bolesnika. Liječenje može biti konzervativno i kirurško.
Konzervativno, neoperativno liječenje skolioza provodi se fizikalnom terapijom i steznicima (ortozama), a ovisi o lokalizaciji i stupnju zavoja (krivine) zahvaćenog dijela kralježnice. I tu postoje različiti stavovi o tome kada treba nositi ortozu ili provoditi samo fizikalnu terapiju.
Jedna od prihvaćenih shema liječenja je sljedeća: do 20 stupnjeva krivine kralježnice mjereno na rtg snimci po Cobbu – primjenjuje se nadzor i slobodni režim, od 20 do 50 stupnjeva u liječenje se uključuje ortoza (steznici). Od 50 stupnjeva pa naviše liječenje je kirurško. Treba naglasiti da se danas smatra kako se dijete s idiopatskom skoliozom može baviti sportom kao dodatnim liječenjem.
Nestrukturne skolioze zapravo su nepravilna skoliotična držanja bez rotacija kralježnice i bez torzija kralježaka. Postranično iskrivljenje kralježnice vidljivo je samo u stojećem stavu koje se u pretklonu izgubi.
Kifoze
Kifoza je svako prekomjerno izbočenje kralježnice premanatrag. Nalazimo je u području grudne ili slabinske kralježnice. Može biti prirođena ili stečena.
Grudna (torakalna) kifoza smatra se deformacijom kada izbočenje (konveksitet) prelazi fiziološke granice, a određuje se mjerenjem u stupnjevima na rendgenskim snimkama kralježnice (normalno od 20 do 45 stupnjeva i lumbalna lordoza od 40 do 60 stupnjeva). Klinička je slika uočljiva na temelju simptoma kifotičnog držanja. Ne nastaje naglo već postupno. Posturalne kifoze ili kifotična držanja slična su skoliotičnim držanjima i pripadaju nepravilnim držanjima, što znači da nema strukturalnih promjena na kralješcima. Korekcija takve kifoze voljno je moguća bilo aktivno ili pasivno.
Adolescentna kifoza (Scheuermann) pripada posebnoj skupini kifoza s više klinastih kralježaka čiji se oblik vidi na rendgenskoj snimci kralježnice. Uzroci nastanka su nedovoljno razjašnjeni, a češća je u dječaka nego u djevojčica.
Kliničkim pregledom može se lako ustanoviti, a radiološka obrada potvrđuje dijagnozu. Liječenje kifoza je konzervativno i kirurško. Konzervativno se provodi vježbama i steznicima i to kod srednje izraženih kifoza, a kirurško se liječenje češće provodi u jače izraženih oštrokutnih kifoza.
Nepravilna držanja
Nije moguće točno utvrditi što je to i koje je to normalno držanje. Moguća su različita odstupanja od normalnih fizioloških krivina kralježnice, a nastaju zbog slabijeg mišićno – ligamentarnog aparata u vrijeme najintenzivnijeg rasta. Tako se razlikuju okrugla leđa, ravna leđa, okruglo – udubljena leđa, nesigurno držanje i postranično iskrivljenje kralježnice. U pravilu svi ti nabrojeni oblici nepravilnog držanja nastaju zbog slabosti muskulature na postojeću konstituciju.
Slaba tjelesna aktivnost djeteta uz cijeli niz drugih čimbenika pogoduju razvoju nepravilnih držanja, a to pak dovodi do brzog zamaranja ili bolova u pojedinim područjima tijela. Nepravilno držanje nema neke posebne kliničke važnosti, ali je bitno naglasiti da ne bi trebalo prijeći u strukturalne promjene.
Recimo, skoliotično se držanje neće razviti u strukturnu skoliozu ako dijete nosi pretešku školsku torbu, a isto je tako s kifotičnim držanjem. No ipak je potrebno djetetu preporučiti stalnu tjelesnu aktivnost radi jačanja muskulature. Prisilne i nepovoljne položaje pri sjedenju ili ležanju dijete će samo izbjegavati kada dinamička snaga muskulature dosegne zamor ili kada postoji neuravnoteženost pojedinih skupina mišića.