Crohnova bolest simptomi
CROHNOVU BOLEST ubrajamo, uz ulcerozni kolitis, u upalne bolesti crijeva, čija pojavnost posljednjih desetljeća izraženo raste, osobito u zapadnim industrijaliziranim zemljama.
I u nas je uočljiv porast oboljelih od ove bolesti koja predstavlja veliki medicinski problem, posebice jer se javlja u mlađoj populaciji, najčešće između dvadesete i tridesete godine života, premda nije rijetkost da se pojavi i u sasvim male djece.Bolest se najčešće ispoljava proljevima, bolovima u trbuhu i gubitkom tjelesne težine. Uz to, bolesnik može imati povišenu tjelesnu temperaturu i krvave stolice. Može se manifestirati i na drugim organima pa nije rijetkost da bolesnici imaju upalu zglobova, koja u nekih čak može i prethoditi crijevnim simptomima. Bolesnici mogu imati i promjene na očima, nogama, žučnim vodovima i nekim drugim organima.Crohnova bolest uvjetovana je genetskom predispozicijom koja vodi do abnormalnog odgovora na mikroorganizme u lumenu crijeva koji se izražava upalnim odgovorom. Odlikuje je zahvaćenost stijenke crijeva upalnim promjenama u čitavoj njenoj debljini, kao i izmjenjivanje područja crijeva s upalom, s područjima bez upale. Bolest se može pojaviti u bilo kojem dijelu probavne cijevi, od usta do anusa, no najčešće je zahvaćeno područje završnog dijela tankog crijeva, ponekad izolirano, a ponekad u kombinaciji s bolešću debelog crijeva.Oboljeli imaju i povećani rizik za razvoj karcinoma debelog crijeva pa ih stoga, za razliku od ostale populacije, treba češće kontrolirati i pratiti.Bolest se može javiti i samo u debelom crijevu čiji je završni dio rektum, zahvaćen u oko polovice oboljelih. Može dovesti do upalnih suženja crijeva, razvoja komunikacija crijeva sa susjednim organima, vijugama crijeva ili kožom (tzv. fistule), formiranja apscesa. Oboljeli imaju i povećani rizik za razvoj karcinoma debelog crijeva pa ih stoga, za razliku od ostale populacije, treba češće kontrolirati i pratiti.Bolesnike koji se požale na ove tegobe treba pažljivo pregledati kako bi se našli neki od znakova koji mogu potvrditi bolest. Potrebno je napraviti laboratorijske pretrage kako bi se utvrdila aktivnost bolesti temeljem povišenih parametara upale, a uz to se mogu odrediti i neki markeri koji mogu pomoći u razlučivanju ove bolesti od ulceroznog kolitisa. Definitivna dijagnoza postavlja se kolonoskopijom koja omogućava da se pregleda ne samo debelo, već i posljednjih 30-ak centimetara tankog crijeva.
Specifična prehrana Kolonoskopija omogućava da se uzmu uzorci sluznice crijeva za patohistološku analizu, nakon čega se postavi ili isključi postojanje dijagnoze. Uz to postoje i standardne radiološke pretrage pomoću kontrasta kojima se mogu dokazati promjene u tankom i debelom crijevu. Posljednjih godina u dijagnostici promjena u tankom crijevu sve se veći značaj daje endoskopskoj kapsuli koja prolazeći kroz probavni trakt kamerom snima stanje u crijevu, a za uzimanje uzoraka iz područja tankog crijeva nedostupnih klasičnom kolonoskopu koriste se različiti tipovi enteroskopa, posebnih tankih i dugačkih endoskopa, koji se mogu pokretati kroz tanko crijevo pomoću jednog ili dva posebna balona.Za liječenje Crohnove bolesti upotrebljava se više vrsta lijekova. Standardna terapija sulfasalazinom zbog nuspojava sve se više nadomješta terapijom mesalazinom, a u akutnim napadima bolesti upotrebljavaju se kortikosteroidi, imunomodulatori kao što su azatioprin, metotreksat, potom snažni imunosupresori kao što je ciklosporin, ili čak i lijekovi kao talidomid koji su nekada upotrebljavani u sasvim drugim indikacijama. Uz to, u akutnim se napadima bolesti koriste i antibiotici, najčešće metronidazol i ciprofloksacin. U liječenju bolesti važan je i način prehrane, pa bolesnici s teškim akutnim oblicima bolesti primaju posebne nutricijske protokole temeljene na enteralnoj i parenteralnoj prehrani. Dio bolesnika kod kojih uslijed upalnih promjena dolazi do sužavanja crijeva i nemogućnosti daljnjeg prolaska stolice završava na kirurškom zahvatu.Nove generacije lijekova temelje se na sposobnosti blokiranja medijatora upale. Radi se o monoklonskim protutijelima koja sprječavaju da se medijator upale TNF veže na svoje receptore pa se na taj način upala može držati pod kontrolom, odnosno kod bolesnika s Crohnom aktivna se forma bolesti može smiriti. Trenutno se provode brojna istraživanja sa supstancama koje se ubrajaju u tzv. biološku terapiju, a u Hrvatskoj su u ovom trenutku u uporabi i dva takva lijeka koji se koriste u liječenju Crohnove bolesti, infliksimab i adalimumab. Mogućnosti liječenja Dok je infliksimab tzv. kimerično (25 posto mišje, a 75 posto humano antitijelo), adalimumab je potpuno humano monoklonsko protutijelo. Navedeni se lijekovi koriste za liječenje teških oblika bolesti na način da umanjuju kliničke simptome i zacjeljuju endoskopski jasno vidljive upalne promjene u crijevima. Preporuka je da se ova skupa terapija omogući onim bolesnicima koji imaju najteže forme bolesti te ne odgovaraju na drugu dostupnu terapiju. Adalimumab se može koristiti i kod onih bolesnika koji nisu adekvatno odgovorili na liječenje infliksimabom, tako da ovim bolesnicima otvaraju još jednu mogućnost izlječenja. Liječenje ovih bolesnika je dugotrajno i mukotrpno, a pristupi različiti. Jedno od najvažnijih pitanja je treba li čim se vidi da se radi o teškoj formi Crohnove bolesti početi odmah s biološkom terapijom ili to treba učiniti tek kad bolesnik ne odgovori na liječenje drugim, jeftinijim lijekovima.Crohnova bolest iz godine u godinu sve je veći problem i kod nas, posebno zato jer su oboljeli mladi, radno aktivno stanovništvo, a broj novootkrivenih bolesnika posljednjih je godina više od 200 godišnje. Mogućnosti koje pružaju novi lijekovi iz ove skupine su velike jer daju realnu nadu za izlječenjem i bolesnicima s najtežim oblicima Crohnove bolesti.
Crohnova bolest simptomi
GORILOPEDIJA ZDRAVLJE