Biti bolestan je neugodno, a još neugodnije je kad ne znaš što ti je i zašto se osjećaš loše, a liječnik te ne doživljava ozbiljno.
Nije rijetkost da liječnik površno sluša dok mu pričate o svojim tegobama ili da ih umanjuje. Naposljetku odustajete i tako vaš problem ne samo da vas i dalje muči, već s vremenom postaje sve veći.
Poznajemo svoj organizam
Ponekad ni sami nismo sigurni je li neka neugodna promjena koju primjećujemo u organizmu ili zdravstveni problem koji osjećamo dovoljan razlog za zabrinutost i odlazak liječniku. No, uglavnom dovoljno dobro poznajemo svoje tijelo da osjetimo kad nešto zaista nije u redu.
Ako vam se čini da vas vaš liječnik ne sluša i ne poduzima ništa, za početak pokušajte primijeniti ovih nekoliko korisnih savjeta kako da ga natjerate da vas zaista „čuje”.
Što trebate reći:
Ako na opis vaših tegoba, liječnik kaže "TO JE NORMALNO”
Ne dajte se smesti, već recite „Možda i jest normalno za nekog drugoga, ali nije za mene jer ja tako nešto nisam nikada prije osjetila”. Na primjer, ako vam liječnik kaže da je neki simptom na koji se tužite samo posljedica stresa, objasnite mu kako se stres obično očituje u vašem tijelu te mu ukažite na to koliko se ti simptomi razlikuju od ovog koji vas brine već neko vrijeme.
Ako vam liječnik kaže "ZBOG TOGA NE TREBA RADITI PRETRAGE”
Pitajte ga kako je došao do tog zaključka. Velika je vjerojatnost da liječnik neće biti sretan što provjeravate ispravnost njegovih odluka, ali imate pravo tražiti objašnjenje za bilo koji postupak ili ne-postupanje kad je riječ o vašem zdravlju. Dakle, raspitajte se kakvu bi informaciju o vašem problemu mogle dati pretrage te pitajte koja je alternativa i kakav je drugi plan postupanja ukoliko se one ne rade.
Ako vam liječnik kaže „MOŽDA SAMO NE SPAVATE/NE KREĆETE SE DOVOLJNO"
Objasnite svom liječniku točno kako simptomi o kojima mu govorite utječu na vaš svakodnevni život. Recite doslovno „htjela bih vam opisati koliko me to onemogućuje u normalnom funkcioniranju” i zatim navedite sve primjere. Naime, liječniku će biti teže umanjiti važnost vaših simptoma, primjerice ako ste se žalili na veliki umor, ako mu objektivno prikažete kako to utječe na vas nego ako mu kažete samo kako se subjektivno osjećate. Teško da će vam reći da se morate samo malo bolje naspavati ili najesti ako mu jasno i glasno kažete da osjećate toliku iscrpljenost da više niste sposobni izvesti svog psa u šetnju, istuširati se niti skuhati ručak.
Ako kažete samo „osjećam se jako umorno”, liječnik će to puno lakše odmahnuti rukom na to i preporučiti vam da se najedete i naspavate. Drugim riječima – zanemarit će vaš problem.
Ako vam liječnik kaže "HAJDE DA MALO PRIČEKAMO DA VIDIMO HOĆE LI PROĆI SAMO OD SEBE”
Na to odmah odgovorite s točnim ili barem što preciznijim datumom početka problema i načinom na koji je progredirao. Dakle, recite „umor sam prvi put intenzivnije počela osjećati prošlog ljeta, ali nije se smanjio niti prošao već je sada toliki da mi je teško prohodati do obližnje trgovine”. Isto možete primijeniti i ako je riječ o nekom drugom simptomu koji vas muči, poput zatvora, vrtoglavice i slično. Ideja je da mu date do znanja da smatrate da ste već i predugo čekali i da vam se stanje tijekom čekanja nije poboljšalo, već pogoršalo te da je krajnje vrijeme da se istraži što je u podlozi problema.