Već neko vrijeme čitamo o epidemiji ospica, a isto tako i brojne debate o cjepivima, kao i o strahu od istog. Jedan od najvećih je onaj da cjepivo uzrokuje autizam, a za ovu tvrdnju ne postoji nijedan znanstveni dokaz.
Kako je sve krenulo?
Godine 1998. britanski gastroenterolog Andrew Wakefield objavio je studiju u The Lancetu u kojoj je tvrdio da postoji veza između autizma i cjepiva MMR (ospice, zaušnjaci, rubeola). Britanski tisak nekritično je prenio tvrdnje iz te studije i uzrokovao histeričnu reakciju koja se proširila po cijelom svijetu. I to traje još i danas. Roditelji su masovno odbijali cijepiti djecu, zbog razumljivog straha od autizma. Nijedan znanstvenik nije uspio reproducirati rezultate do kojih je dr. Wakefield svojom studijom došao. Ispostavilo se da je studija bila čista 'razrađena prevara'.
Godine 2010. The Lancet je povukao Wakefieldovu studiju okarakterizirajući je kao nevažeću znanost. Ispostavilo se da je nesavjesni liječnik prevario javnost i to zato što je namjerno falsificirao podatke, a za to dobio novac od odvjetnika koji su radili na tužbama protiv bolesti prouzrokovanih cjepivima. Kasnije je izgubio liječničku dozvolu.
Američka pedijatrijska akademija predočila je brojne studije i druge dokaze koji pokazuju da nema POVEZANOSTI između cijepljenja i autizma, između cijepljenja i spektra autističnih poremećaja te između autizma i cjepiva MMR.
I bez obzira na ove znanstvene dokaze, mnogi ljudi i dalje odbijaju cijepiti svoju djecu, pa čak i sada kada vlada panika zbog ospica.
Širenje bolesti
Voditelj Odjela za infektologiju dubrovačke Opće bolnice dr. Stjepan Đuričić izjavio kako je potvrđeno dvanaest slučajeva ospica, a za još tri ili četiri čeka se potvrda, s tim da se broj mijenja iz sata u sat.
- Kad posumnjate da imate ospice, preporuka je telefonski kontaktirati svog liječnika ili pedijatra i prenijeti mu svoja zapažanja, a da on da mišljenje ima li razloga za odlazak na Odjel infektologije. Tako će se smanjiti pritisak i gužva u čekaonicama ambulante primarne zaštite i Hitne pomoći - istaknuo je Đuričić.
Ravnatelj županijskog Zavoda za javno zdravstvo dr. Mato Lakić upozorio je kako je nužno daljnje procjepljivanje populacije kako bi se širenje bolesti zaustavilo.
- Naša je populacija loše procijepljena, što pogoduje širenju bolesti, a cijepljenje je najučinkovitija mjera za sprečavanje širenja. Pozivamo sve roditelje, staratelje i skrbnike da odmah cijepe svu necijepljenu djecu koja se mogu cijepiti, kao i sve nezaštićene zdravstvene radnike te nezaštićene radnike u dječjim vrtićima - rekao je dr. Lakić.
Ospice su visoko kontagiozna virusna infekcija koja se najčešće pojavljuje u dječjoj dobi. Očituje se vrućicom, kašljem, kataralnim simptomima, konjunktivitisom, enantemom (Koplikove pjege) na bukalnoj ili labijalnoj sluznici te makulopapuloznim osipom koji se širi cefalokaudalno. Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju kliničke slike. Liječenje je suportivno. Cijepljenje je vrlo učinkovito.
Virus ospica u svijetu godišnje zarazi 30 do 40 milijuna ljudi, uzrokujući smrt u 800.000 zaraženih, uglavnom djece. (http://www.msd-prirucnici)
Zašto treba cijepiti djecu!
Sprječavanje bolesti protiv kojih se cijepi i njihovih komplikacija:
- trajna paraliza (polio)
- kongenitalne malformacije (rubela)
- trajno oštećenje sluha i vida (ospice)
- smrt (gotovo sve bolesti protiv kojih se cijepi mogu prouzročiti smrt)
- osim individualne zaštite cijepljene osobe, kod nekih cjepiva mogući su općenitiji ciljevi poput eliminiranja bolesti (ospice, rubela, difterija) i iskorjenjivanja uzročnika bolesti (polio)
Anđeo moj me je napustio prerano, ali ja ću se boriti da se nikad ne zaboravi i da se više nikome ne dogodi ono što je meni
I dalje ste skeptični u vezi cjepiva i ne želite cijepiti svoju djecu. Možda će vas ova priča potaknuti da promijenite svoju odluku. Status Dragane Petrović, majke koja je zbog ospica izgubila kćer, prenosimo u cijelosti.
'Moja Nađa rođena je 08.05.2015. Kada je imala godinu dana pokazivala je simptome autoimunog poliglandularnog sindroma tipa 1. Izgubila je svu kosu, imala je sistemsku kandidijazu, autoimuni hepatitis i dr. Kasnije je utvrđeno da ima i hipoparatireoidizam zbog čestih hipoglikemija i hipokalcemije.
Zbog tih hipokalcemija često smo boravile u bolnici jer jednostavno oralnim unošenjem terapije nije se mogao podići nivo kalcija koji je bio izuzetno nizak (0.60). Nije mogla biti cijepljena i nadali smo se da će je u jeku epidemije štititi kolektivni imunitet. Tog 05.01.2018. primljene smo na odjeljenje intenzivne njege i izolacije. Međutim 06.01.2018. kako nije bilo mjesta na odjeljenju primljen je dječak uzrasta devet mjeseci u našu sobu, a nas dvije smo premještene na drugi kat.
Zbog visokih transaminaza (700,800) 09.01.2018. prebačene smo na Institut za majku i dijete, i usput saznajemo da dječak s kojim smo bile u kontaktu ima ospice. U trenutku se moj svijet srušio, znala sam da će ih i ona dobiti, ali opet u dubini duše sam se nadala da neće. 12.01.2018 Nađa dobiva temperaturu, znala sam odmah što je. Drhtala sam, plakala, ali PONOVO se nadala da nije to to.
Istog dana u večernjim satima Nađa je utonula u san iz kojeg se više nikada nije probudila... Nije jela, nije pila, nije se budila, nije reagirala... Svakim danom bila je sve lošije, njene potrebe za kisikom su bile sve veće, sa 1l došle smo na 7l u roku od 3 dana
. Osula se i dobile smo potvrdu da je zaražena ospicama. 22.01.2018 Nađa biva sve lošije, jedva diše, saturaciju obara na 50, prestaje mokriti, otiče, krvari iz nosa i usta i modri. U večernjim satima prebacuje se na intenzivnu njegu, i u 4h te noći biva intubirana zbog nagle desaturacije, pada pritiska i srčane radnje. Poduzete su mjere reanimacije i Nađa preživljava. Međutim borba za njen život trajala je skoro 3 mjeseca. Nije tolerirala odvajanje od respiratora, ventilirala se visokim kondicijama, stvorili su se ožiljci na plućima, edem na mozgu... Bila je na 100% kisika od prvog do posljednjeg dana sa saturacijom od 50%-90% zavisi kako koji dan.
Polovicom ožujka rađena je punkcija zbog lošeg neurološkog stanja koja nije ništa dokazala. Od polovine OŽUJKA njeno stanje biva sve lošije, javlja se ekstreman vaskulitis i poremećaj cirkulacije. Krvarenje iz tubusa nepoznatog porijekla, plućna funkcija sve lošija, akutni respiratorni distres, sepsa s dvije različite bakterije, crp 400.
Dana 03.04.2018. u 10h ujutro Nađino srce je stalo, i uslijed reanimacije dolazi do pneumotoraksa lijevog plućnog krila. Stavlja se dren i Nađa se stabilizirala. Međutim 04.04.2018. u 18h dolazi do srčanog zastoja i pored svih poduzetih mjera reanimacije Nađa dobiva svoja anđeoska krila u 18.30h.
Ovu priču sam podijelila s vama u cilju edukacije roditelja koji imaju nedoumice u vezi cijepljenja svoje djece. Svako dijete zaslužuje i ima prava da bude zaštićeno od zaraznih bolesti. Nađa je dala svoju žrtvu, SVOJ ŽIVOT, kako bi pokazala da bezazlena dječja bolest može nekome ugroziti život.
Sad je na nama da damo svoju žrtvu i dijelimo njenu priču kako se nikome više ne bi ponovila Nađa. Anđeo moj me je napustio prerano, ali ja ću se boriti da se nikad ne zaboravi i da se više nikome ne dogodi ono što je meni.'