Tražite li slavnu osobu koja bi popularizirala određeni kozmetički proizvod, ne morate ići dalje od Kleopatre. Naširoko je poznato da je beauty rutina egipatske kraljice uključivala kupanje u magarećem mlijeku. No, to je vjerojatno bila samo propaganda koju su raširili njezini neprijatelji Rimljani. A što nam govori druga legenda povezana s njom? Kleopatra, žena koja nije zavela samo jednog nego čak dvojicu rimskih vođa, svoju je zanosnu ljepotu naglašavala gelom koji je imao sposobnost omekšavanja kože, a dobivao se iz debelih listova biljke koju danas znamo pod imenom aloe vera. Ako je to točno, Kleopatra je bila prva poznata ljubiteljica tog prirodnog proizvoda oko kojeg se danas, procjenjuje se, okreće oko 13 milijardi dolara godišnje.
Svi je koriste
Danas ljepljivi gel aloe vere ima jako širok spektar upotrebe - biljni je lijek za razne bolesti, od kožnih bolesti i opeklina do probavnih tegoba; umirujući balzam u kozmetici i higijenskim proizvodima, od krema za sunčanje i antiperspiranta do deterdženata pa čak i toaletnog papira. To nije sve, jer taj se gel, u obliku pudera, dodaje i kao suplement u neke namirnice, primjerice jogurt.
Ukratko, gel aloe vere jedan je od najčešće korištenih proizvoda u zapadnom svijetu.
Možda mislite da nije ostalo puno toga novoga što se može doznati o toj biljci, no griješite. Aloe vera se uzgaja u većem dijelu toplijih krajeva svijeta, i to toliko dugo da su ljudi u raznim područjima uvjereni da je ona oduvijek tamo prisutna. No, prava, divlja vrsta nikada nije pronađena i pretpostavlja se da je u svojoj pradomovini, gdje god to bilo, već iščezla.
Više od 500 vrsta
Još je veća zagonetka pitanje zašto baš aloe vera vlada svjetskim tržištima kad postoji više od 500 drugih vrsta aloe, od kojih mnoge imaju jednako "sočne" listove pune gela. Po čemu je tako posebna baš ova vrsta aloe? Kako bi riješili tu tajnu, botaničari su se pretvorili u prave detektive.
Povijesni dokumenti svi donose iste tragove. Prvi pouzdani zabilježeni podaci o aloe veri kao lijeku datiraju iz otprilike 65. godine poslije Krista - dakle, oko jednog stoljeća nakon Kleopatrine smrti - kad je grčki kirurg Dioskorid napisao svoje djelo De materia medica, u kojem detaljno iznosi svoje znanje o ljekovitom bilju. U tom djelu vrlo detaljno opisuje aloe veru, a tekst prati i precizna ilustracija.
- Upotreba gela aloe vere vjerojatno je počela stoljećima ili čak možda tisućljećima prije nego što ga je Dioskorid ponio na svoja putovanja s vojskom, gdje ga je upotrebljavao za liječenje različitih vojničkih tegoba - smatra dr. Olwen Grace iz Royal Botanic Gardensa u Londonu. Postoje neke drevne reference koje upućuju na postojanje i korištenje aloe vere, no teško je biti siguran u to kad je sve što danas imamo na raspolaganju naziv biljke u nekom drevnom spisu, grubi prikaz na zidu neke grobnice ili popis sastojaka u nekom receptu napisanom na papirusu. Stoga se Olwen Grace odlučila suočiti s problemom porijekla popularnosti aloe vere na drugačiji način - rekonstrukcijom evolucijske povijesti aloe vere i njezinih brojnih biljnih srodnika.
Zamislite, prva aloa pojavila se u južnoj Africi prije 19 milijuna godina!?
Put aloe vere
U vrlo zahtjevnom projektu rekonstrukcije obiteljskog stabla aloe dr. Grace i njezina kolegica Nina Rønsted, stručnjakinja za evoluciju ljekovitih biljaka u Prirodoslovnom muzeju u glavnom gradu Danske Kopenhagenu, udružile su se s botaničarima u Africi i Europi. Zajedničkim snagama prikupili su uzorke DNK iz gotovo 200 biljaka aloe sa svih strana svijeta. Usporedbom ključnih DNK sekvenci tim stručnjaka uspio je rekonstruirati gotovo potpunu sliku o tome na koji način su na stotine danas postojećih aloa povezane, kako su se razvile te otkad i odakle potječu.
Prva aloa pojavila se u južnoj Africi prije 19 milijuna godina te se počela diverzificirati kako se suptropska klima počela sezonski mijenjati i postajati sve toplija i suša. Boreći se da se prilagode uvjetima koji su se neprekidno mijenjali na dalekom jugu Afrike, aloe su se raširile prema sjeveru i istoku kontinenta sve dok nisu stigle do roga Afrike. Zatim se, prije otprilike pet milijuna godina, nekoliko vrsta raširilo prema sjeveru na Arapski poluotok, prema zapadu preko centralne Afrike te prema istoku na Madagaskar, što je pripremilo teren za brzu evoluciju u bogatstvu novih i raznolikih staništa.
Lokalna slava
Među vrstama koje su se pojavile na Arapskom poluotoku skupina je od sedam vrsta koje dijele mnoge karakteristike s aloe verom. U svakom slučaju, usporedba njihovih DNK je pokazala da su to njezine najbliže srodnice.
- I sada znamo da aloe vera potječe negdje s Arapskog poluotoka - kaže dr. Grace dodajući da su time otkrili početnu točku za potragu za porijeklom fenomena popularnosti aloe vere. Osim što su otkrile drevnu domovinu te biljke, dr. Grace i njezina kolegica očekuju da će otkriti i evolucijsko objašnjenje za njezin velik uspjeh i popularnost. Oko 25 posto svih vrsta aloe ima neku medicinsku primjenu, no one su uglavnom poznate samo lokalno, a nekolicina njih koja se prodavala i izvan mjesta porijekla gotovo ne predstavlja ništa u usporedbi s raširenošću uspjeha aloe vere. Dakle, što su saznale stručnjakinje, što gel aloe vere čini tako posebnim? Odgovor je bio veliko iznenađenje.
Slučajni junak
Preliminarni pregled 30 vrsta aloe pokazao je da malo toga razlikuje gel aloe vere od onog drugih vrsta. Obiteljsko stablo otkrilo je zašto.
- To nije neka jedinstvena loza pa nema razloga misliti da aloe vera ima jedinstvena kemijska svojstva koja mogu objasniti njezinu popularnost - kaže Rønsted. Ustvari, analiza obiteljskog stabla pokazuje da oko 120 vrsta aloa za koje se zna da imaju neku medicinsku primjenu potječu iz mnogih različitih vrsta. One ne dijele blisku genetsku strukturu, no dijele neke karakteristike: imaju velike sukulentne listove s čvrstim gelom, kratke stabljike koje olakšavaju berbu listova te nisu zahtjevne za uzgoj. Čini se da su ih ljudi zapravo odabrali više iz praktičnih razloga nego zbog njihovih kemijskih svojstava.
Novi dokazi sugeriraju da je tržišni uspjeh aloe vere zapravo bio slučajnost.
Dr. Grace pretpostavlja da su trgovci, pripremajući se na dugo i opasno putovanje na sjever, nosili sa sobom aloe veru.
- Stanovnici tog područja vjerojatno su je koristili i uzgajali generacijama, a trgovci su je nosili sa sobom kao neku vrstu žive liječničke torbe - kaže ona. Širenju je pridonijelo i to što je biljka jednostavna za transport. Odrezani listovi dugo ostaju svježi i upotrebljivi, a mladice dobivene od izbojaka dugo su mogle preživjeti bez vode i zemlje - čak i one koje su naizgled djelovale uvelo i propalo izrasle bi u biljku čim bi ih posadili.
- Najvjerojatnije je da se na taj način biljka raširila u Egipat, staru Grčku i Rim, zatim u Indiju, a kasnije i u Sjevernu i Južnu Ameriku - kaže dr. Grace.
Zašto su ljudi odlučili koristiti i uzgajati aloe veru radije nego neku od njezinih bliskih arapskih srodnica, ostalo je tajna. No, kad su ljudi jednom otkrili njezina ljekovita svojstva, više se nisu od nje odvajali. Njihova potreba za aloe verom mogla bi objasniti zašto je ona nestala iz divljine. Ironija je to što je aloe vera jedina vrsta aloe kojoj ne prijeti rizik od istrebljenja, i to zahvaljujući masovnom uzgoju.
Meso aloe možete jednostavno oguliti od opne i dodati ga običnoj vodi. Tako pripremljen napitak pijte kroz dan.
Iscjeliteljske moći gela
Najmanje dva tisućljeća, a vjerojatno i dulje, bezbroj je ljudi diljem svijeta vjerovalo u ljekovita svojstva aloe vere. Rane zabilješke uglavnom se odnose na "gorki sok" ili biljni sok koji luče stanice tik ispod kožnate površine lista.
- Gorka aloa koristila se gotovo neprekidno još od drevnih vremena kao moćno sredstvo za liječenje, a vrhunac popularnosti doživjela je u 18. i 19. stoljeću, kao tableta za poslije obroka koju su Englezi u to doba oduševljeno gutali poslije svakog jela. Postoje neki dokazi da su aktivni sastojci aloe vere fenolne tvari poznate kao antrakinoni - kaže Nina Rønsted dodajući da su antrakinoni ono što daje laksativni učinak listovima sene i rabarbari.
Za razliku od biljnog soka, gel iz listova aloe vere ima niz vrlo raznolikih primjena. U novije doba interes za njegove učinke počeo je rasti u SAD-u u tridesetim godinama prošlog stoljeća, nakon što su liječnici otkrili da pomaže u cijeljenju oštećene kože ili kože opečene od prekomjernog izlaganja suncu. Tada je gel aloe vere počeo postajati sve popularniji lijek za liječenje raka i ekcema.
No, još davno prije tih vremena Kinezi su koristili gel aloe vere za liječenje dermatitisa. U Indiji su ga ljudi stoljećima stavljali na bolne oči ili na upaljene zglobove. Javanci su gel nanosili na opekline ili su ga pili pomiješanog s ružinom vodicom kao lijek protiv tuberkuloze i gonoreje. Malezijci i Meksikanci oblog od gela aloe vere stavljali su na čelo protiv glavobolje, ali i protiv tumora. Jamajkanci su listove aloe kuhali sa solju kako bi liječili zatvor, a obloge od prerezanih listova koristili su za liječenje oštećenih živaca i tetiva. Kašalj, prehlade, masnice, bronhitis, pa čak i ćelavost - malo je zdravstvenih problema koje netko negdje u svijetu nije liječio pomoću aloe vere.
Što kriju složeni šećeri?
- Unatoč vrlo širokoj upotrebi aloe vere, danas nam nedostaje dokaza da njezin gel zaista ima iscjeljujuće moći po kojima je poznat - kaže Nina Rønsted iz Prirodoslovnog muzeja u Kopenhagenu.
- Premalo znamo o kemijskom sastavu tih složenih šećera. Vrlo ih je teško analizirati i moguće je da pronađemo još razlika u gelu različitih vrsta aloe - kaže Rønsted dodajući da ih njihovo istraživanje može dovesti i do biljaka koje imaju i moćnije učinke od aloe vere.