Znanje nije jednoznačno definirano pa bi se možda moglo mirno reći da se još ne zna što je znanje. Po Aniću to je “poznavanje čega ili spoznaja o čemu” ili pak “teoretsko ili praktično poznavanje predmeta, jezika i sl.”, odnosno “ukupnost poznavanja, sustavnost spoznaja tih predmeta; znanost”. Drugdje se znanje definira kao “zbir informacija i vještina” koje je netko stekao, ili pak kao “zbir činjenica i informacija o nečemu” itd.
Oprezniji razdvajaju znanje o nečemu od znanja kako. Teorijom znanja se bavi epistemologija koja, unatoč svom nazivu, nije znanost nego grana filozofije. Prvi je znanje sustavno pokušao definirati Platon u Teetetu: kao “opravdano istinsko vjerovanje”. I danas neki smatraju znanje presjekom (intersekcijom) u kojemu se preklapaju istine i vjerovanja. Po kršćanskom vjerovanju znanje je jedan od sedam darova Duha Svetoga, po Tomi Aquinskome odgovara kreposti vjere. Još je više razmimoilaženja o svrsi znanja: treba li nam radi samospoznavanja (Sokrat), ili radi spoznavanja svijeta oko nas, ili radi njegova mijenjanja nabolje?
Francis Bacon smatra da je znanje snaga, a Heraklit da “znanje ne uči mudrosti”. U hrvatskome se sintagma “zna se” koristi često za definiranje samorazumljiva podatka. Neki smatraju da ništa nije samorazumljivo, da svaki podatak treba analizirati i obrazložiti eda bi bio prihvaćen kao znanje (“kritika svega postojećega” u svome izvornom smislu).