Rad je “svjesna i svrsishodna djelatnost radi postizanja korisnog učinka za zadovoljenje osobnih ili proizvodnih potreba [fizički rad; umni rad; proizvodni rad]”, kaže Hrvatski jezični portal.
U judeokršćanskom svjetonazoru rad je kazna (“u znoju lica svoga”) zato što je čovjek htio spoznaju (jer bi tada bio kao Bog, obećao mu je Vrag). Bog nudi talente (karizme), onaj koji svoj talent ne realizira predanim radom - protivnik je Božjeg plana.
Ipak je rad za životinje i robove, smatra Ciceron, a “laboratores” (u feudalnom društvu) i “šudre” (u kastinskome) su na niskom stupnju ljestvice društvenih vrijednosti. Tek je za Luthera rad bogoslužje, za Calvina je uspjeh u radu znak Božje milosti, za Marxa je povijest samoostvarenje čovjeka kroz rad, u suvremenom kapitalizmu čovjekov društveni ugled ovisi o njegovu radnom mjestu i zaradi, gubitkom posla gubi i mjesto u društvu i izvor prihoda. U nacionalsocijalističkim logorima istrebljenja “rad oslobađa”, u staljinističkim logorima rad “preodgaja”.
Suvremeni ustavi proklamiraju čovjekovo pravo na rad. Suvremeni pravni nauk tvrdi da u ugovornom odnosu obaveze i prava moraju biti u ravnoteži. Budući da je radni odnos ugovorni odnos, to bi značilo da jednakim obavezama moraju odgovarati jednaka prava, a jednakim pravima jednaki rizici. Upravo bi to moralo biti predmetom zakona o radu, nacionalnih i pojedinačnih radnih ugovora.
“Rad” je u hrvatskome postverbal glagola “raditi”, praslavenskog podrijetla, iz indoevropske osnove “*redh-” (činiti) s još starijim istoznačnim korijenom.