Proljeće (pramaljeće) godišnje je doba uoči ljeta. Na sjevernoj polutci Zemlje kalendarski je to razdoblje od 21. ožujka do 20. lipnja, astronomski od proljetne ravnodnevnice (ekvinocija) do ljetnog suncostaja (solsticija), a astrološki od prividnog ulaska Sunca u zviježđe Ovna do izlaska iz zviježđa Blizanaca. Na južnoj Zemljinoj polutci (s koje se, usput, ne vide zviježđa Zodijaka), kalendarsko proljeće počinje 23. rujna, a završava 20. prosinca, podudarajući se sa sjevernom jeseni.
Meteorološko proljeće je na sjevernoj polutci od početka ožujka do kraja svibnja, a na južnoj od početka rujna do kraja studenoga. Dijeli se na pretproljeće (kada cvatu proljetnice, npr. šafran, visibaba, jaglac), rano proljeće (kada cvatu voćke i izbijaju prvi listići na listopadnu drveću), te pravo proljeće (kada lista listopadno drveće).
Proljeće je doba “buđenja prirode”, hormona, estrusa, poistovjećeno s preporodom. U antici je godina često počinjala proljećem: u Sumeru i Babilonu, u iranskim zemljama Nowruz, u Kini i Vijetnamu lunarnom Novom godinom. U antičkom Rimu je godina počinjala u proljeće, na martovske Kalende, u mjesecu posvećenome bogu ratovanja (tek kasnije je prebačena na januarske Kalende).
Simbolika proljeća obilježena je mnogim umjetničkim djelima (Botticellijevo Buđenje Proljeća, Vivaldijevo Proljeće, Beethovenova Proljetna sonata itd.). Kao simbol preporoda pridjenuto je i političkim pokretima (“Praško proljeće” 1968., “Hrvatsko proljeće” 1970.). “Proljeće” je u hrvatskome složenica, preuzeta iz crkvenoslavenskoga (“prolętije”): “pro” (prije, usp.: “proreći”, “prorok”) + “ljeto”.