Moć je sposobnost (snaga) kojom netko raspolaže da bi postigao cilj. Postoje i druge definicije tog pojma, složenije i manje obuhvatne. Postoje i različite vrste moći: rasudna, uvjeravanja, navike, kupovna, politička itd. Moć Max Weber definira kao vjerojatnost provedbe svoje volje u nekome društvenom odnosu, i unatoč otporu drugih, a bez obzira na čemu se ta vjerojatnost temelji. Iako sociološka, ta se definicija odnosi ponajprije na političku moć.
Michel Foucault, psiholog i strukturalist, definira moć kao strateško stanje u društvu, svenazočno, raspoređeno po “ognjištima moći”: obiteljima, bolnicama, obrazovnim ustanovama, vojarnama, poduzećima - gdje se očituje na razne načine: od prisile do psihološkog utjecaja, preko korištenja financija i inih nagrada ili prijetnji, odnosno karizme. Stoga Foucault razlikuje: prisilnu, nagradnu, stručnu i referentnu moć.
U pluralu su moći isto što i relikvije: u kršćanskoj terminologiji “materijalni ostaci iz zemaljskog života blaženika i svetaca (kosti, kosa, dijelovi odjeće i predmeti i sl.) prema kojima vjernici pristupaju s velikim poštovanjem (prema stcsl. mošti term. u istočnom obredu)”, kako definira Hrvatski jezični portal. Čuvaju se u moćniku (relikvijaru).
Naši su preci zaključili da ti ostaci zadrže dio božanske moći po kojoj je svetost. “Moć” je u hrvatskome staroslavenskoga (“mošt’”) i praslavenskog podrijetla (“*motj’”), iz indoevropske osnove “*mag-” (moći, biti kadar, imati snagu/moć), od koje su u gotskome “magan” (moći), u njemačkome “Macht” (moć), engleskome “may” (smjeti).