Hipohondar je žrtva hipohondrije, osoba usredotočena na pojedinosti svoga tjelesnog funkcioniranja koja preuveličava značenje svakog simptoma, makar beznačajnoga ili bezazlenoga, pa ponekad i posve odsutnoga (tada je on “umišljeni bolesnik”, zdrava osoba koja naprosto umišlja da je bolesna). Hipohondar redovito uzima u obzir najgori ishod, pa i koban.
Hipohondrija se smatra bolesnom pozornošću, duševnim poremećajem, a može biti i simptom drugih, ozbiljnijih duševnih oboljenja.
Tipičan hipohondar uzima u obzir mogućnost da pretjeruje, da je zapravo zdrav, ali se zabrinutost manifestira ponovo kasnije, možda usredotočena na drugi organ ili drugo navodno oboljenje, dok u težim slučajevima ne vjeruje nego ide od liječnika do liječnika, tražeći potvrdu svojih neutemeljenih sumnji.
Hipohondrijom se, kolokvijalno ili u šali, naziva i normalna ali izraženija briga za simptome odnosno posljedice, pa se i muškarci - koji slabije od žena podnose povišenu temperaturu, bol i sl. - generalno nazivaju hipohondrima (“ako nije tašt ni hipohondar - nije više muško”).
“Hipohondrija” je internacionalni grecizam, složenica: “hypo” (ispod) + “hondríon” (hrskavica > “hóndros” = zrno, tjelešce). Vjerovalo se, naime, da je gornji dio utrobe ispod rebrene hrskavice središte tjeskobe izazvane umišljenom bolešću.