Čir je defekt kože ili sluznice (na kojoj se preciznije zove vrijed ili grizlica), nastao raspadanjem tkiva odumrla, obično uslijed infekcije. Vrijed na sluznici želuca i dvanaesnika izaziva helikobakter (a dugo se smatralo da nije infektivnog podrijetla). Na debelom crijevu vrijedovi se mogu javiti i u velikom broju, izazivajući ulcerozni kolitis. Čir na koži nastaje najčešće pri gnojnoj upali žlijezda lojnica (furunkul, karbunkul), a može biti izazvan i infekcijom ozljede ili inom infekcijom (bedrenica izaziva crni prišt, sifilis tvrdi čankir, a meki čankir je također spolna bolest). Guba je znala pokriti sve tijelo gnojnim čirovima.
U pučkoj medicini se čekalo da čir pukne ili bi ga probušili iglom i istisnuli gnojni čep da osiguraju drenažu gnoja. Odatle su nastale metafore kao što su: “čir na zdravu tkivu” (za nešto opasno, što treba odstraniti, makar bilo bolno) ili “čir je pukao” (što je metafora krize, kao bolnog stanja nakon kojega slijedi poboljšanje), ili “čir mora puknuti” (metafora bolne akcije, dakako za onoga tko je trpi, ne za onoga tko je provodi). Matešić navodi frazem: “ugađati kome kao čiru na guzici” (jer se osoba s tim defektom kože mora pozorno namještati da sjedne). “Čir” je u hrvatskome praslavenskog podrijetla (“*čir’”), a usporedba s grčkim “skîros” (rjeđe: “skírros”: panj, šuma, izraslina, otvrdlina, sadra) upućuje na zajedničko indoevropsko podrijetlo, koje Gluhak traži u korijenu “*(s)ker-” (sjeći), a Opačić upućuje na korijen “*kei-m-” (tvorba koja se sama stvara) od “*kei-” (nizati).