Amputacija je odstranjivanje dijela tijela. Traumatskom amputacijom se definira otrgnuće uda ili dijela uda pri ranjavanju (projektilom, eksplozivom, hladnim oružjem, ili pak ugrizom životinje, odnosno u prometnoj ili inoj nesreći). Pri kirurškoj amputaciji liječnik odstranjuje neizlječiv ili nepopravljivo oštećen ud ili dio uda kako bi zaštitio ostatak organizma, a time i život. Kirurška amputacija može biti neminovna i nakon liječničke pogreške. Razvitak medicine i protetike omogućio je u posljednjih nekoliko desetljeća dotad nezamisliv stupanj rehabilitacije pacijenata koji su pretrpjeli kiruršku amputaciju.
Termičkom “amputacijom” naziva se učinak ishemije perifernih krvnih žila, izazvane npr. pušenjem duhana. Amputacijom se, u prenesenu smislu, naziva i odcjepljenje državnog teritorija. Tako je bio nazivan plan koji su 1928. iznosili političari bliski tadašnjemu jugoslavenskom kralju Aleksandru I.: da se “hrvatsko pitanje” riješi odbacivanjem Slovenije i “amputacijom” ozemlja sjeverozapadno od crte Koprivnica - Karlovac - Karlobag.
Taj plan su prije 20-ak godina zastupali srpski uglednici Dobrica Ćosić i Vojislav Šešelj, a onda su ga pokušale provesti Srbija i Crna Gora, Vojska Jugoslavije, te njihove paravojne formacije. “Amputacija” je latinizam, preuzeta učena složenica: “amb” (uokolo) + “putare” (čistiti), usporedi u talijanskome “potare” (kresati, obrezivati).