Danas bih vam htjela nešto napisati o jednom beskrajno vrijednom poklonu koji svakodnevno možemo poklanjati jedni drugima i uvijek nam je pri ruci, a možda nismo ni svjesni koliko je dragocjen. O jednoj izuzetno važnoj stvari u našim životima, kojoj čini mi se, nedovoljno obraćamo pažnju. A ta stvar je - upravo PAŽNJA!
Osjećate li koliko na vas blagotvorno djeluje kad vam netko pokloni svoju istinsku i nepodijeljenu pažnju? I jeste li svjesni koliko istinske pažnje vi dajete drugima?
Pažnja nam je iskonski bitna
Evo nekih primjera za ovo o čemu vam pišem. Kad se susrećete s prijateljima, prisjetite se kakav je osjećaj kad vas netko pažljivo sluša, bez prekidanja i zaista čuje to što želite reći? Dobivate prekrasan osjećaj pažnje, zar ne? A s druge strane, kako se čudite kad vas sugovornik, svaki puta kad želite nešto ispričati, upola prekine nekom svojom pričom i zatim nastavi razglabati dalje, bez da se uopće vrati na vašu temu? Loš osjećaj, je li tako?
Govori vam da pažnja vašeg sugovornika uopće nije na vama, nego na njemu samom, dobijete dojam da mu ustvari niste bitni. Osobno, nikad nisam bila glasna ili dominanta osoba pa mi se često događalo da me drugi prekinu i nastave po svome.
Možda upravo zbog toga što dobro znam kako se osjeća netko kome se ne daje pažnja, oduvijek nastojim druge zaista slušati i čuti. Ponekad, u većem društvu, dogodi se da osoba priča o nekoj svojoj zgodi, a svi drugi oko stola odjednom 'zuje svatko u svoju stranu' - počnu komunicirati međusobno, dozivati konobara, pogledavati svoj mobitel. Mene to uvijek doslovno zaboli i potrudim se da govornik vidi da ga ja i dalje netremice gledam i pažljivo slušam, da sam tu, da ga nisam napustila.
Pažnja nam je iskonski bitna. Pažnja kaže: netko me vidi, nekome je stalo. Postojim! Taj osjećaj da smo nekome važni daje nam utisak smisla - i nas samih i života općenito.
Jedna od pažnji kojoj se najviše razveselim je kad dobijem poklon koji je baš za mene. Poklon koji govori: ova osoba me čuje i vidi, važno joj je što ja volim i što mi treba. I ugradila je svoje vrijeme i ljubav u ovaj dar. Pažnja je kad se nekome posvetimo sa srcem, pažnja duboko povezuje.
Njegovanje odnosa
O važnosti pažnje najbolje nas uče djeca i ljudi starije dobi. Jeste li primijetili koliko je djeci esencijalno bitna pažnja? Da ih zaista čujete, razumijete, vidite, posvetite im ne samo svoje vrijeme nego baš potpunu pažnju. I koliko su djeca sretna i zadovoljna (i dobra) kad tu vašu pažnju dobiju? A tek stariji!
Ako imate roditelje ili neku tetu u osamdesetima, onda znate da je ono najvažnije što im treba i što ih usrećuje - upravo vaša pažnja! Da osjete da su još uvijek bitni, da ih iznenadite nekom sitnicom po kojoj znaju da mislite na njih, da ih zovnete i pitate kako su.
Pažnja je poput najbistrije vode kojom zalijevamo ono do čega nam je stalo, pažnja najbolje njeguje svaki odnos, ona ga održava živim.
U današnje vrijeme puno toga odvlači našu pažnju ili još bolje, pozornost. Znate li razliku između značenja ove dvije riječi? Evo što kaže internetski savjetnik za pisanje školskih zadaća: 'između imenice pažnja i imenice pozornost ipak postoji značenjska razlika. Pozornost je dobro upotrijebiti u značenju usredotočenost, usmjerenost, koncentriranost (na što), no pažnja znači i obzir; susretljivost.'
Pa vas tako pozivam da, bez obzira na sve što vam dnevno odvlači pozornost, nađete vremena da onima koje volite poklonite istinsku pažnju. I isto tako, kad god se susrećete s drugim ljudima, svjesno se potrudite da ti susreti budu i za vas i za njih - vrijedni pažnje!