Probudim se tako ujutro i dok još nisam otvorila oči dolaze mi razne misli. Kod mene su to trenuci kad mi sinu važne stvari vezane uz dnevne zadatke i akcije, ali i misli koje doživim kao male zanimljive spoznaje. Ponekad upravo teme za kolumne.
Pa mi je tako odjednom i došla jasna slika o tome da je za beskrajno puno stvari i situacija u životu jako važna samo jedna jednostavna osobina. Osobina koja donosi rezultate. Svatko od nas ima puno različitih sjajnih osobina. Neki su ljudi oštroumni, neki izrazito kreativni, neki vrlo organizirani ili za nešto posebno nadareni. Neki su društveni, neki pršte od ideja. I svatko ima svoj set osobina koje ga guraju naprijed.
No, može se dogoditi da imate zaista sjajnu zbirku osobina, ali vam nedostaje ona ključna. A ta se zove - upornost!
Jeste li svjesni snage upornosti? Njene moći i velike pomoći?
Lutajući tako u mislima iza zatvorenih trepavica, jedno jutro sam to tako jasno vidjela - da me kroz život iznijela prvenstveno ona - upornost. U mojoj glavi ne postoji pojam odustajanja.
Evo jednog svježeg primjera. Nedavno je ponovno počeo tečaj salse na koji idem. Od nas 24 koji smo zajedno krenuli prošle godine trenutno nas je ostalo - troje! Pa su se priključili plesači iz drugih grupa. Ja uopće ne plešem briljantno, ali eto - uporna sam. No dogodila mi se nezgoda - jednog sam vikenda na samom kraju ljeta jako i duboko razrezala petu. U ambulanti su mi previli ranu (koja je prilično boljela) i zatim sam mogla stati samo na prste te noge. I tako sam se idući dan, sa zavojem oko stopala pitala: što sad - kako da plešem salsu? No - obukla sam dovoljno široke cipele da stane noga u zavojima i šepajući otišla na plesanje. I uspjela sam! Može se plesati i tako da jednom nogom gaziš normalno, a drugom samo na prste. Može se plesati i šepajući. Ako si uporan.
Tako je bilo kroz cijeli moj život - kad god bih nešto upisala, ostajala bih u tome godinama. Kad god bih sama željela nešto postići, bez obzira na ometanja, obaveze, vlastitu sporost ili neveliko početno znanje, uvijek bih uspjela zahvaljujući prvenstveno upornosti. Primjerice svoju (prvu pravu veliku) knjigu pisala sam pune tri godine. Ali bila sam uporna i odlučna da je napišem. I beskrajno sretna kad je knjiga ugledala svjetlo dana.
I zato i svima vama želim prenijeti prvenstveno da, kad želite nešto postići, se ne opterećujete time jeste li dovoljno dobri, dovoljno talentirani, dovoljno organizirani, dovoljno brzi, imate li dovoljno znanja...
Najvažnije je pitanje nad pitanjima je: Jeste li dovoljno uporni? Jer ako imate upornost, pronaći ćete načine, steći ćete znanja, dovršit ćete svoje naume.
Molim vas, zaboravite na odustajanja od stvari koje želite. Probudite i njegujte svoju upornost! I poslije ćete samima sebi čestitati.