"Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti", napisao je Ivo Andrić. I imao je pravo. Dani jure sve brže, a mi kao da tek čekamo trenutak kad ćemo napokon početi živjeti.
Smrt je zato možda jedna od najpoticajnijih stvari u našim životima. Pitate se otkud mi ova morbidna ideja? Nije uopće morbidna. Svjesnost o vlastitoj smrtnosti može nam dati jedan od najzdravijih životnih stavova – iskoristi svaki dan kao da ti je zadnji. Naši ograničeni dani na Zemlji trebali bi nam biti poticaj da živimo s manje straha i više žara.
Većinu vremena mnogi od nas žive kao da smo besmrtni. Godinama ostajemo na poslovima koji nas ne ispunjavaju. Gušimo se u nesretnim ljubavnim vezama. Proputovat ćemo svijet 'jednom'. Zaboravljamo ljudima koji su nam važni reći koliko nam znače. Ne otkrivamo svoje stvarne želje i talente jer se bojimo da će nas kritizirati ili ismijati...
Mnogi od nas često o svom životu počnu razmišljati tek nakon smrti bliske osobe ili kad se suočimo s ozbiljnim zdravstvenim problemima. A trebali bi puno prije. Bronnie Ware napisala je izuzetan bestseler 'Pet stvari za kojima ljudi na samrti žale'. Ona je bila medicinska sestra na odjelu za palijativnu njegu u Australiji. Radeći s umirućima, kao i s njihovim obiteljima, susrela se s mnogim mudrim ljudima koji su joj dali sjajne životne savjete. Otkrila je i pet stvari za kojima najviše žale ljudi čiji se život bliži kraju. Sigurno ćete se iznenaditi, no oni nisu spominjali svoje karijere, osvete, nisu žalili jer nisu bili najljepši, najmršaviji ili slavni.
Ljudi u svojim zadnjim danima često žale što nisu provodili više vremena sa svojim bližnjima, a manje radili.
Evo za čime umirući najviše žale:
- 'Da sam barem imao hrabrosti živjeti onako kako smo zaista želio, a ne onako kako su drugi očekivali od mene' - 'Ljudi najčešće žale upravo za ovim. Kad shvate da im je život pri kraju i kad pogledaju unatrag, lako je uvidjeti koliko snova je ostalo neispunjeno. Većina ljudi nije ostvarila niti polovinu svojih snova, no pred kraj života uviđaju da su tome glavni razlog njihovi vlastiti izbori i ono što jesu ili nisu odlučili napraviti. Zdravlje donosi slobodu koju počneš cijeniti tek kad je više nema', kaže Bronnie.
- 'Da barem nisam toliko radio' - 'Ovo je izjavio skoro svaki muški pacijent kojeg sam liječila. Nedostajala su im njihova djeca i partnerice. Žene su također navodile ovaj razlog', navela je medicinska sestra.
- 'Da sam barem imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje' - 'Mnogi ljudi susprežu svoje emocije kako bi održali mir s drugima. Rezultat toga je da se zadovolje osrednjim životom i nikad ne postanu ono što su zapravo mogli postati.'
- 'Da sam barem ostao u kontaktu s prijateljima' - 'Ljudi jako često ne shvaćaju vrijednosti svojih prijatelja sve dok ne dođu do kraja života. Mnogi su postali toliko zauzeti svojim životom da su na kraju ostali bez brojnih prijateljstava. Svima na kraju života nedostaju prijatelji', otkrila je Bronnie.
- 'Da sam si barem dopustio biti sretniji' - 'Ovo je nevjerojatno često. Mnogi ljudi do samog kraja ne shvaćaju da je sreća zapravo izbor. Ostali su zarobljeni u starim navikama i uzorcima ponašanja. Uljuljkali su se u poznate osjećaje i ne istražuju dalje. Strah od promjene naveo ih je da se pretvaraju pred drugima i pred sobom samima da su zapravo zadovoljni, a ustvari čeznu da se pošteno nasmiju i da ponovno budu neozbiljni i budalasti', zaključuje Bronnie.
I zato, ne čekajmo svoje zadnje dane nego iskoristimo priliku da odmah budemo sretniji. Već danas započnite razgovor s tom starijom, iskusnijom i mudrijom verzijom sebe. Budite brutalno iskreni. Zapitajte se:
- Što ja stvarno, stvarno želim?
- Zašto se ne pokrenem?
- Što me uistinu čini sretnim i živim?
- Kako da svoju sreću i svoju istinu napravim prioritetom u životu?
Nakon toga korak po korak mijenjajte stvari kojima ste nezadovoljni. Samo je na nama da postignemo najveći mogući dobitak u svakom danu našeg ograničenog života, zar ne?