Piše Goranka Jelinčić
Brza pretraga internetskog rječnika snova reći će vam da uklete kuće simboliziraju "nedovršen emocionalni posao", prigušene svjetiljke znače da se "osjećate preplavljenim emocionalnim problemima", gozba ukazuje na "nedostatak ravnoteže u vašem životu" i garaže simboliziraju osjećaj da "nedostaje smjera ili vodstva u postizanju vaših ciljeva."
Ali što ako nema tajnog koda, a mi trošimo vrijeme čitajući hrpu slučajnih slika, slično kao što ljudi pronalaze razne oblike skrivene u oblacima? Što ako snovi zapravo ništa ne znače? Moderni psiholozi i neurolozi, naoružani opremom koja uključuje PET skeniranje i MRI, izveli su stvari na dublju i tehničku razinu. Prema njima snovi i sanjanje rezultat su na koji mozak izbacuje višak podataka, konsolidira važne informacije.
Neki moderni neuroznanstvenici vjeruju da su snovi samo nuspojava temeljnijih neuroloških procesa. Iako ljudi često misle da je mozak isključen za vrijeme spavanja, sada istraživači znaju da je spavanje razdoblje intenzivne neurološke aktivnosti. Jedan od glavnih razloga zašto spavamo možda je taj što mozgu dopuštamo da konsolidira i organizira svoja sjećanja.
Baš poput računala koja moraju povremeno optimizirati svoje tvrde diskove, naš mozak mora neprestano konsolidirati uspomene koje smo pohranili. Možete to zamisliti kao neku vrstu neurološkog čišćenja kuća, uklanjanje nepotrebnih iskustava od prethodnog dana i spremanje važnih.
Kanadsko istraživanje pokazuje, na primjer, da se prisjećanje ljudi na nedavno naučene zadatke poboljšava nakon spavanja i da im pamćenje pati ako se prekine spavanje.
Slučajna posljedica?
Iako se svi istraživači ne slažu, mnogi misle da san može biti nenamjerna posljedica ovih i drugih temeljnih neuroloških procesa. Psihijatri s Harvarda J. Allan Hobson i Robert McCarley predložili su da kako različiti moždani krugovi postanu aktivni tijekom noći, to pokreće senzacije, emocije i sjećanja, koji su u osnovi slučajni. No, s obzirom na to da stvaramo značenje, ipak, naš mozak svodi sve ove osnovne aktivnosti u priču. Ali priča, smatraju oni, zapravo ne znači ništa. To je jednostavno pokušaj da se shvati neuronska aktivnost koja se dogodila. Zbog toga se snovi čine tako nelogičnim.
To može imati neke veze s onim što istraživači nazivaju "efektom Barnuma", nazvanim po P. T. Barnumu, političaru i gospodarstveniku, zapamćenom po promociji slavnih prijevara i po osnivanju cirkusa Barnum & Baile. Profesor psihologije Bertram Forer prvi je put pokazao taj učinak 1948. godine, kada je primio lažni test osobnosti 39 učenika. Nisu to znali, ali svi su dobili potpuno iste rezultate, uključujući izjave poput: "Imate veliku potrebu da vam se drugi ljudi sviđaju i dive vam se" i "Imate tendenciju da budete kritični prema sebi." Nakon toga, studenti su zamoljeni da ocijene koliko su točni prema njihovom rezultatima na skali od pet bodova. Prosječna ocjena bila je zapanjujućih 4,3, što ukazuje na činjenicu da su, iako su svi dobili iste lažne povratne informacije, smatrali da je test učinio gotovo savršen posao sažetka unutarnjeg rada njihovih umova. Deseci sličnih studija ponovili su Forerove nalaze u kasnijim desetljećima.
Emocionalna stanja
Ali nisu se svi znanstvenici složili da snovima nema svojstvene svrhe ili smisla. Tore Nielsen i Ross Levin predložili su teoriju na sredini između Freudovog gotovo čarobnog sustava analize snova koji se temelji na simbolima i mišljenja da su snovi jednostavno slučajni. Iako njihova teorija kaže da su snovi usko povezani s procesima konsolidacije neurološke memorije, to ne znači da su slučajni. Umjesto toga, vjeruju Nielsen i Levin, priče koje naš mozak plete iz naizgled nasumičnih slika sna vode, barem dijelom, naša emocionalna stanja.
Izumiranje straha
Na primjer, kako količina negativnih iskustava u našem budnom životu raste, povećava se i vjerojatnost da ćemo imati loše snove. To je možda razlog zašto su ljudi koji su doživjeli traumu podložniji noćnim morama od ostalih. Prema toj teoriji, važna funkcija snova je ono što istraživači nazivaju " izumiranje straha " - to jest, snovi nam pomažu u procesuiranju našeg stresnog iskustva na zdrav način, stavljajući ih na "odmor", tako da nismo preplavljeni negativnim osjećajima tijekom budnog života. Kad postupak ispravno funkcionira, snovi koriste stres i budnu brigu u našem životu kao izvorni materijal, razdvajajući ih i ponovno sastavljajući u neobične, ali općenito bezopasne priče.
Iako bi neurokognitivna teorija snova sugerirala da pojedini simboli mojeg novčića nemaju nikakvo objektivno ili univerzalno značenje koje bih mogao pronaći u rječniku snova, ukupna emocionalna kvaliteta sna vjerojatno ima značenje.
Dakle, iako snovi možda ne govore o budućnosti, dopuštaju nam da komuniciramo s natprirodnim ili nam daju poseban uvid u dubine našeg nesvjesnog, oni nam govore nešto o našim emocijama.
Drugim riječima, ako proživljavate niz loših snova, možda bi bilo vrijedno provjeriti sami sebe kako ste se osjećali i možda razmisliti postoji li nešto što biste mogli poduzeti kako biste poboljšali raspoloženje. Vjerojatno nikada neće postojati jednostavan odgovor ili teorija koja objašnjava punu ulogu sanjanja u ljudskom životu. Biološki, kognitivni, psihološki - vrlo je vjerojatno da san može služiti važnim funkcijama u svakom od tih područja.
Skladanje u snovima
Suvremena znanstvena istraživanja sugeriraju da su snovi kreativni krajolik uma. Jedno istraživanje snova glazbenika otkrilo je da ne samo da su često sanjali glazbu, već je gotovo polovica glazbe koju su se prisjetili iz svojih snova bila nepoznata i nova za njih, što je pokazatelj da je skladanje moguće u snovima. Paul McCartney skladbu pjesme Beatlesa "Yesterday" slavno je pripisao snu. Ostali umjetnici, od pjesnika Williama Blakea do filmaša Ingmara Bergmana, tvrdili su da se oslanjaju na snove za kreativnu inspiraciju i vodstvo.
U širem smislu, snovi nam pružaju uvid u ono što nas zaokuplja, zabrinjava, uključuje naše misli i emocije. Često ljekoviti, često tajanstveni, uvijek fascinantni snovi mogu nas oblikovati i pokazati tko smo. Psihološke teorije temelje se na ideji da sanjanje omogućava razvrstavanje kroz probleme, događaje dana ili stvari koje zahtijevaju puno naše pažnje. Neki od tih teoretičara smatraju da bi snovi mogli biti proročki. Mnogi istraživači i znanstvenici također vjeruju da je možda riječ o kombinaciji dviju teorija.
Lucidni snovi
Sigurno vam se nekad dogodilo da tijekom sna odjednom postanete svjesni da zapravo. To znači da ste doživjeli lucidan san. Uspijete li u tom trenu preuzeti kontrolu nad time riječ je o svjesnom sanjanju. Lucidni snovi predmet su znanstvenih istraživanja, a postoje i uređaji kojima se potiču. Poput većine snova, i lucidni se tipično pojavljuju tijekom REM faze spavanja. Većina lucidnih snova događa se spontano, ali postoje i tehnike kojima ih je moguće potaknuti. „Lucidni spavači“ su rijetki, a otkriveno je i da su lucidni snovi češći kod osoba koje intenzivno meditiraju.
Potisnuta čežnja
Teorije Freuda temelje se na ideji potisnute čežnje, odnosno željama koje nismo u stanju izraziti u društvenom okruženju. Snovi omogućuju nesvjesnom umu da djeluje u tim neprihvatljivim mislima i željama. Zbog toga se njegova teorija o snovima usredotočuje prije svega na seksualne želje i simboliku. Na primjer, bilo koji cilindrični predmet u snu predstavlja penis, dok špilja ili zatvoreni objekt s otvorom predstavlja vaginu. Stoga sanjati vlak koji ulazi u tunel predstavljalo bi seksualni odnos. Prema Freudu, ovaj san ukazuje na potisnutu čežnju za seksom. Freud je živio tijekom seksualno potisnute viktorijanske ere, što na neki način objašnjava njegovu usredotočenost. Ipak, jednom je komentirao da je "ponekad cigara samo cigara."
Teorija aktivacije i sinteze
U novije vrijeme, istraživači Allan Hobson i Robert McCarley iznijeli su još jednu teoriju koja je izbacila stare psihoanalitičke ideje. Njihovo istraživanje o tome što se događalo u mozgu tijekom spavanja dalo im je ideju da su snovi jednostavno rezultat slučajnih električnih impulsa mozga koji su izvukli slike iz tragova iskustva pohranjenih u memoriji. Pretpostavljaju da ove slike ne tvore priče koje pamtimo kao svoje snove.
Umjesto toga, naši budni umovi, pokušavajući smisliti slike, stvaraju priče, a da to uopće nismo shvatili - jednostavno zato što mozak želi shvatiti samo što je doživio. Iako je ova teorija, poznata kao hipoteza aktivacije i sinteze, stvorila veliki pomak u areni za istraživanje snova zbog svog odmaka od prihvaćenih teorija, ona je izdržala test vremena i još uvijek je jedna od istaknutijih teorija snova.