I to je život...

Za čime najviše žale oni koji su prošli rastavu braka? Ovo su njihove priče

Da je itko vjerovao da će se nekad u životu rastati, vjerojatno se ne bi ni ženio. No, nije. Naravno da nije. Ipak, život često "posloži karte" kako nismo ni sanjali, pa se i najzaljubljeniji parovi rastanu i najčvršće ljubavi razvrgnu... Kakav to trag ostavlja na pojedincu ispričali su ljudi koji su prošli kroz ljubavni brodolom.

 

Život nakon razvoda nikome nije pjesma, barem ne ona vesela. Teško je od danas do sutra naviknuti se na samostalan život, da te nitko ne poljubi kad se probudiš i poželi ti slatke snove kad kreneš u krevet.

Čak i ako je partner s kojim ste proveli godine života to odavno prestao činiti, teško se priviknuti na izostanak njegova prisustva. No, što je - tu je. Odlučili ste se za rastavu i najbolje je krenuti dalje koliko god na početku teško bilo.

S vremenom, prihvatit ćete novu situaciju i prestati "razbijati glavu" pitanjem što bi bilo kad bi bilo.

Žalite li u ovom trenutku zbog svega, znajte da niste jedini. Naime, da je itko vjerovao da će se nekad u životu rastati, vjerojatno se ne bi ni ženio. No, nije. Naravno da nije. Ipak, život često "posloži karte" kako nismo ni sanjali, pa se i najzaljubljeniji parovi rastanu i najčvršće ljubavi razvrgnu... Kakav to trag ostavlja na pojedincu ispričali su ljudi koji su prošli kroz ljubavni brodolom.

Nije neka utjeha, ali možda vam upravo to otvori oči i zaliječi rane...

 

"Kad gledam unazad, ni za čim ne žalim toliko, koliko za time što to nisam učinila isti tren kad sam na to prvi puta pomislila. Rastava nam je bila suđena, a ja sam kriva što sam zbog nedovoljno sampouzdanja i ustrajnosti odgađala da se to i dogodi. Gorčina, razočaranje, umor te broj bora i sijedih bili bi znatno manji samo da sam imala više hrabrosti..."

 

"Žalim što nisam shvatila da je on slomljen i da ga ja ne mogu 'popraviti'."

 

"Za čime najviše žalim? Za time što sam ostala sedam godina i što sam bila u potpunosti posvećena braku jer sam smatrala da društvo to očekuje od mene. Ali ako nismo oboje uložili sve u taj brak, nikad nije ni mogao funkcionirati. Posljednjih pet godina, otkako sam sama, neusporedivo su bolje od svih 14 godina mojeg braka."

 

"Žalim što sam ignorirala sve znakove upozorenja, počevši od dana vjenčanja, kad nisam bila dovoljno hrabra da otkažem sve. Žalim što sam mu previše vjerovala, što sam bila preoptimistična i preozbiljno shvaćala svoje zavjete da bih shvatila da sam u vezi osuđenoj na propast."

"Posvađali smo se na probnoj večeri pred naše vjenčanje. Ponekad žalim što nisam već onda pobjegla glavom bez obzira, bez da se ikad osvrnem. No da sam to učinila ne bih imala dvoje predivne djece. Tako da pretpostavljam da je odlazak do oltara ipak bio vrijedan svega."

 

"Žalim što nisam bio suprug kakav znam da mogu i da sam mogao biti."

 

"Žalim što sam ignorirala sve znakove. Bila sam toliko zaljubljena da sam mislila da se u vezi moraš dati bez rezerve. Odustala sam od sebe, svojih snova, strasti, cijelog isplaniranog života kako bi on i naše četvero djece bili sretni. Toliko sam navikla da ne dobivam ništa zauzvrat, da se počeo i ophoditi prema meni kao da sam nitko i ništa. Samo su njegove želje bile bitne u našem braku. Žalim što nisam shvatila da je cijelo vrijeme bio takav, samo zato što sam bila zaslijepljena ljubavlju."

 

"Trebala sam otići nakon što me prvi put prevario i ne potrošiti toliko godina života s njim."

 

"Žalim što sam izgubila ono što sam bila, jer sam tijekom braka bila usredotočena na sve druge, osim na sebe."

"Žalim što sam si dozvolila da se 'izgubim', jer sam pokušavala biti osoba kakvu je on želio. Čak i nakon što bih se promijenila, nikad zapravo nisam bila dovoljno dobra. Toliko sam zahvalna što sam se napokon othrvala i oslobodila, te pronašla samu sebe."

 

"Žalim što nismo dulje čekali prije vjenčanja. Bili smo zajedno manje od godinu dana. Nismo imali dovoljno vremena da se dobro upoznamo prije toga. A sad znam koliko je to nužno."

 

"Žalim što nisam primijetila pupčanu vrpcu kojom je i dalje vezan uz majku. Možda se činio kao dobar izbor za mene u to vrijeme, ali nije bio dobar za mene. Bila sam mlada i naivna i trebala sam zahtijevati puno više od braka. Nakon što sam to rekla, moram ipak priznati da sam u tom braku dobila dvojicu dječaka, zbog kojih nimalo ne žalim."

"Moj brak nije bio sretan, ali sam u njemu ostala zbog straha. Mnogo toga sam si oprostila, ali nikad neću to što će me djeca dok ne odrastu i ne budu mogla shvatiti moj strah, pitati: 'Mama, zašto te je tata tukao?'"

 

"Žalim što nisam imao dovoljno vremena za svoju obitelj i što sam stvari previše uzimao 'zdravo za gotovo'."

 

"Iskreno, najviše žalim što sam dozvolila da upravljam njegovim životom kao da sam mu majka, a on moje dijete..."

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo