Samo nebo je granica! Anamarija, sretno! - ta je poruka bila objavljena na velikom semaforu poljudskog stadiona u Splitu uoči derbi utakmice 1. HNL-a između Hajduka i Dinama odigrane početkom kolovoza. Natpis je bio posvećen mladoj splitskoj taekwondoašici Anamariji Runtić, članici Taekwondo kluba Velika Gorica, i tom joj je prigodom uručena nagrada povodom velikog prošlogodišnjeg uspjeha na juniorskom prvenstvu Europe održanom u Latviji na kojem je osvojila zlatnu medalju.
Ovoj sportašici pljeskao je prepuni Poljud ne samo zato što je izborila titulu najbolje europske juniorke u svojoj kategoriji, nego zbog još nečeg - Anamarija Runtić je dijabetičarka i unatoč dijabetesu tipa 1, koji joj je dijagnosticiran prije tri godine, nije odustala od sporta i svojih snova. Naprotiv, ovo što je prošle godine pokazala na taekwondo borilištu i način na koji je predstavila svoje sportske sposobnosti zaslužuje ne samo nagrade nego i divljenje.
Drugačiji životni režim
Da nešto ne štima s Anamarijinim zdravljem počelo se uočavati sasvim slučajno kada su joj se prije tri godine javile neobične tegobe.
- Često sam i puno mokrila, stalno sam bila žedna i organizam mi je tražio mnogo tekućine. Bez obzira na to što sam normalno jela kao i prije, naglo sam izgubila nekoliko kilograma. U dva tjedna tri kilograma doslovno su se istopila. I dalje sam svakodnevno i redovito odlazila na treninge, ni na kraj pameti mi nije bilo da bi moglo biti riječi o bilo kakvoj bolesti. Sportašica sam, treniram taekwondo već deset godina, zdravo živim i zdravo se hranim i ne mogu biti bolesna, mislila sam - započinje razgovor Anamarija Runtić.
Anamariji nije bilo ni na kraj pameti da bi mogla imati problem sa zdravljem, no njeni su roditelji brzo shvatili o čemu bi moglo biti riječ.
Zbog neobičnih simptoma roditelji su počeli sumnjati u bolest, raspitivati se, a odgovore su prvo potražili na internetu. Posumnjali su na dijabetes, a Anamarija je vrlo brzo završila na pregledu kod svoje liječnice opće prakse, a zatim i u bolnici na pretragama.
Roditeljske sumnje pokazale su se opravdane - njihovoj je kćeri dijagnosticiran dijabetes tipa 1. Razina šećera u krvi bila je daleko iznad normalne, čak 36,4, dok je, usporedbe radi, normalna razina šećera u krvi do 6,6.
Nakon početnog šoka i nelagode trebalo se vrlo brzo vratiti u realnost i prihvatiti novo stanje.
Vjetar u leđa
- Bila sam iznenađena, znala sam da postoji bolest koja se zove dijabetes, ali nisam poznavala nikoga tko je ima. Kao što na to gleda vjerojatno većina ljudi, tako sam i ja mislila da se bolesti događaju negdje drugdje i nekome drugom. Zapravo, o bolestima uopće nisam razmišljala, mlada sam, na pameti su mi bili samo škola i taekwondo - priča Anamarija.
Kao prava sportašica i veliki borac svoju je bolest doživjela i prihvatila kao novi izazov. Dva tjedna je s roditeljima provela u bolnici na specijalnoj edukaciji o načinu prehrane, promjenama stila života, kako regulirati šećer u krvi, kako si davati inzulin.
- Potpuno je normalno da se u čovjeku javi strah i negodovanje zbog bolesti, ali vrlo brzo me ohrabrila spoznaja daje sportska aktivnost itekako poželjna u stanjima dijabetesa i da snižava šećer u krvi. To mi je bio snažan vjetar u leđa, tako da se kod mene nije puno toga promijenilo po pitanju intenziteta sportske aktivnosti.
Morala sam se samo malo priviknuti na drugačiji životni režim. Čak se ni način prehrane nije previše promijenio jer sam se oduvijek hranila zdravo. Jedino što se u mom životu promijenilo je potreba za stalnom kontrolom šećera u krvi, a inzulin si ponekad moram davati i četiri puta dnevno. I moram biti preciznija u tome koliko čega smijem pojesti.
Pojedem i tortu i kolač, ali sam dobro upućena koliko inzulina trebam unijeti za određeni obrok. Dijabetes ne gledam kao bolest nego kao stanje, jer ako se svega pridržavate, onda se ne osjećate bolesno i možete trenirati koliko hoćete. Odlično se s tim nosim. Sve mi je omogućeno, jedino što mi nedostaje hormona, pa si zbog toga moram svakoga dana nekoliko puta davati injekcije - kaže Anamarija Runtić.
Prije i poslije treninga
Nakon dijagnoze čitava je obitelj bila uzdrmana i preplašena, a Anamarija je kratko vrijeme prestala trenirati, ali vrlo brzo vratila se u svijet sporta. Bilo je to nakon poziva njezinog tadašnjeg trenera Alfreda Ćurepića, koji ju je nazvao i rekao da je čeka u sportskoj dvorani. Ohrabrena tim pozivom i željna taekwondoa, vratila se u trening, a samo dvije godine kasnije ostvarila je izvanredan sportski uspjeh - postala je europska juniorska prvakinja.
Ponekad se dogodi da na nekoliko trenutaka mora prekinuti trening kako bi si dala inzulin, no Anamariju to ne priječi da ustraje u svom cilju.
- Velika je prednost što se smijem baviti sportom koliko god želim, ali je važno da šećer izmjerim prije i poslije svakog treninga. Ponekad inzulin moram uzeti usred treninga, ali to vrlo kratko traje pa trening samo na trenutak prekinem - priča Anamarija Runtić, kojoj je u obitelji velika potpora i oslonac otac Jure, koji je prati na svim natjecanjima i brine se o svojoj kćeri i njezinu zdravstvenom stanju.
- Tata je uvijek uz mene i veliki mi je oslonac. Pazi što i koliko jedem jer ne želimo trenere time opterećivati. On vodi brigu o tome što, kad i kako moram učiniti zbog dijabetesa - kaže Anamarija, koja je nakon osvojene europske titule prvi put u životu morala i na dopinšku kontrolu. Bilo je to zato što je inzulin u svijetu sporta zdravim ljudima nedopušteno sredstvo. Zbog toga ona na svako natjecanje nosi svoju dokumentaciju o dijabetesu. Ne samo de je vrhunska sportašica, Anamarija Runtić je i odlična učenica Jezične gimnazije.
Ona je djevojka koja je pravi primjer da se u životu sve može i da bez obzira na bolest, upornost, vjera u sebe i ono što radite nesumnjivo vode do pobjede.
U prvom nastavku specijala 'Život s dijabetesom' pisali smo o tome što sve morate imati uvijek sa sobom ako bolujete od dijabetese. Podijelili smo s vama i iskrenu ispovijest glumice Helene Minić, kojoj je u 24. tjednu dijagnosticiran gestacijski dijabetes, te vam savjetovali da riješite test koji otkriva rizik za razvoj šećerne bolesti tipa 2. Ako ste nastavnik, pisali smo i što biste sve trebali znati ako je u vašem razredu dijete s dijabetesom, a posvetili smo se i onome što najviše muči sve dijabetičare - što jesti, a što izbjegavati te o superhrani koja vam može pomoći. Također, predstavili smo vam i aplikacije te sustave koji su od pomoći osobama s dijabetesom.