Naš je imunosni sustav ključan za naše (pre)življenje u svijetu punom patogena. Bez njegove snažne obrane naše bi tijelo bilo prepušteno na milost i nemilost napadima bakterija, virusa, parazita...
Razlikuje strano tkivo
Ta nevjerojatno složena mreža stanica i tkiva stalno je na straži, a jednom kad uoči neprijatelja, pokreće napad iz svih raspoloživih oružja. Imunosni sistem razgranat je po cijelom organizmu i uključuje više tipova stanica, organa, proteina i tkiva. Ključno je u njegovu pravilnom djelovanju da razlikuje strano, opasno tkivo od vlastitog tkiva.
Prepoznaje mrtve i oštećene stanice te ih uništava i izbacuje iz tijela. Kad imunosni sistem susretne izazivača bolesti, recimo virus, pokreće proces koji nazivamo imunosni odgovor.
Pogledajmo tko u njemu ima glavne uloge:
LEUKOCITI:
Bijele krvne stanice neprestano cirkuliraju tijelom putem sustava krvnih žila i limfe, patroliraju i traže napadače. Kada otkriju metu, počinju se umnožavati i slati signale ostalim obrambenim stanicama da učine isto. Leukociti su “uskladišteni” na različitim lokacijama u tijelu, u limfatičkim organima, a to su timus (prsna žlijezda), slezena (filtrira krv), koštana srž (krvotvorno tkivo u šupljinama kosti) i limfni čvorovi (male žlijezde smještene po cijelom tijelu, povezane limfnim žilama). Dva glavna tipa leukocita su fagociti i limfociti.
FAGOCITI:
Okružuju i apsorbiraju patogene, lome ih i jedu. Fagociti nas oslobađaju i toksina, prirodnih otrova koje neki organizmi proizvode kao oblik zaštite. Nakon što apsorbira patogen, fagocit oslobađa kemikaliju koja pomaže limfocitima da identificiraju vrstu patogena.
Više je tipova fagocita, među njima su neutrofili (najuobičajeniji tip, najviše napada bakterije), monociti (najveći tip fagocita), makrofagi (traže patogene, uklanjaju mrtve i umiruće stanice) i mastociti (među ostalim, pomažu kod zacjeljivanja rana i u obrani od patogena).
LIMFOCITI:
Pomažu tijelu da zapamti napadača i prepozna ga ako se vrati u napad. Svoj život limfociti počinju u koštanoj srži, neki ondje ostaju i razvijaju se u B-stanice (B-limfocite), dok drugi kreću prema timusu i postaju T-stanice (T-limfociti). Uloge su im različite: B-stanice proizvode antitijela i pomažu alarmirati T-stanice. One pak uništavaju kompromitirane stanice u tijelu i pomažu potaknuti na akciju ostale leukocite.
Imunosni sustav mora biti sposoban razlikovati vlastito od stranog tkiva, a to čini detektirajući proteine smještene na površini stanica. Već u ranoj fazi razvoja nauči ignorirati proteine vlastitog tijela.
Svaka supstanca koja može aktivirati imunosni odgovor naziva se antigenom. U mnogim slučajevima antigen je bakterija, gljivica, virus, toksin ili strano tijelo, ali to može biti i vlastita mrtva, oštećena ili defektna stanica. Cijeli spektar tipova stanica radi zajedno kako bi prepoznale uljeza.
B-STANICE PROIZVODE PROTUTIJELA:
Svaki patogen nosi specifičan tip antigena. Kad B-stanice uoče taj antigen, počinju stvarati protutijela (antigen je skraćenica od engl. antibody generators). Protutijela su posebni proteini koji “hvataju” specifične antigene. Svaka B-stanica proizvodi jedno specifično protutijelo. Primjerice, jedna može proizvoditi antitijelo protiv bakterije koja uzrokuje upalu pluća, a druga može prepoznavati virus prehlade.
Protutijela su dio velike skupine kemikalija koje nazivamo imunoglobulini, a u imunosnom odgovoru imaju mnogo uloga.
· Imunoglobulin G (IgG) označava mikrobe kako bi ih ostale stanice prepoznale i obračunale se s njima.
· IgM stručnjak je za ubijanje bakterija.
· IgA nakuplja se u tjelesnim tekućinama, poput suza i sline, štiteći ulaze u tijelo.
· IgE štiti od parazita, ali je i odgovoran za alergije.
· IgD pomaže B-stanicama da pokrenu imunosni odgovor.
Antitijela se vežu za antigene, ali ih ne ubijaju, nego ih označavaju “za odstrel”. Ubijanje je posao drugih obrambenih stanica.
T-STANICE - POMAGAČI I UBOJICE:
Više je tipova T-stanica, istaknut ćemo pomagače i ubojice. Pomagači (Th) koordiniraju imunosni odgovor. Neki komuniciraju s ostalim stanicama, drugi stimuliraju B-stanice na produkciju više protutijela, a neki privlače još T-stanica ili fagocita.
T-stanice ubojice (citotoksične T-stanice) su napadači, osobito učinkoviti u borbi protiv virusa. Prepoznaju male dijelove virusa na vanjskoj strani zaražene stanice te uništavaju zaraženu stanicu. Uništavaju i stanice koje su postale kancerozne.
NK STANICE:
Još jedan tip limfocita su prirodnoubilačke (NK, natural killer) stanice. I one ubijaju stanice inficirane virusima ili kancerozne. Ne proizvode protutijela, nego posebne enzime koji su njihovo oružje.
Vrste imuniteta:
S razvojem djeteta razvija se i njegov imunitet. Budući da se protutijela stvaraju nakon prvog susreta s nekim patogenom, logično je da djeca češće obolijevaju od različitih infekcija nego odrasli. Kad krenu u jaslice, vrtić ili školu i zaredaju prehlade, proljevi i dječje bolesti, to ne znači da djeca imaju oslabljen imunitet, nego da su prvi put došla u dodir s određenim mikroorganizmom pa im se još
nisu razvila specifična protutijela.
Kako smo tijekom života izloženi većem broju patogena, tako stječemo više imuniteta, jer tijelo stvara nova antitijela svaki put kad se inficira novim antigenom. Dječji imunitet na razinu odraslog dospijeva oko dvanaeste godine, ali i to je individualno.
Kada se specifično antitijelo jednom razvilo, bit će se lakše obračunati s istim antigenom ako se ponovo pojavi - tijelo će brzo proizvesti kopije odgovarajućeg antitijela i krenuti u borbu. Zbog toga neke zarazne bolesti, primjerice vodene kozice, možemo imati samo jedanput - protutijela na njih su pohranjena i samo čekaju da uzročnik opet dođe kako bi ga uništila. To znači da smo postali imuni na tu bolest.
Postoje tri tipa imuniteta: urođeni (nespecifični), stečeni (specifični, adaptivni) i pasivni.
UROĐENI IMUNITET:
Svi smo rođeni s određenom razinom otpornosti na uljeze i ljudski će imunosni sistem napadati neželjene goste od prvog dana. Ovaj tip imuniteta uključuje vanjske barijere tijela - kožu i sluznice, a njegov je odgovor nespecifičan. Ako patogeni uspiju izbjeći ovu, prvu crtu obrane, uključuje se stečeni imunitet.
STEČENI IMUNITET:
Ovaj oblik zaštite od patogena razvijamo tijekom života. Izlaganjem različitim uzročnicima bolesti i cijepljenjem gradimo riznicu protutijela na različite patogene. To se naziva i imunološkim pamćenjem, jer se imunosni sistem “sjeća” ranijih neprijatelja.
Cijepljenjm, odnosno imunizacijom, u organizam se uvode antigeni ili oslabljeni patogeni koji ne mogu izazvati bolest, ali mogu pokrenuti proizvodnju protutijela. Budući da tijelo čuva njihove kopije, cijepljenjem se stvara zaštita od eventualne kasnije pojave jednakog patogena.
PASIVNI IMUNITET:
“Posuđujemo” ga iz drugog izvora, ali on neće potrajati. Primjerice, plod prima majčina antitijela preko posteljice, odnosno beba ih dobiva iz majčinog mlijeka. Pasivni imunitet štiti bebu od nekih infekcija u najranijem razdoblju života.
Poremećaji imunosnog sustava
Imunosni sistem nevjerojatno je složen - nekoliko vrsta tkiva i stanica treba raditi zajedno u savršenom skladu kako bi nas obranili od uljeza i očistili od mrtvih stanica. Zbog te složenosti mnogo je i mogućnosti da nešto pođe pogrešno. Poremećaji imunosnog sustava dijele se u tri kategorije.
IMUNODEFICIJENCIJE:
Imunodeficijencije, odnosno nedostaci imuniteta, nastaju kada ne funkcionira jedan ili više dijelova imunosnog sistema. Uzroci mogu biti različiti, od starosti, preko debljine do alkoholizma. Pothranjenost je čest uzrok u nerazvijenim zemljama. Primjer stečene imunodeficijencije je AIDS. U nekim slučajevima imunodeficijencije mogu biti nasljedne, primjerice kod kronične granulomatozne bolesti, kod koje fagociti ne funkcioniraju pravilno.
AUTOIMUNE BOLESTI:
Kod autoimunih bolesti imunosni sistem pogreškom napada vlastite zdrave stanice, tj. neku vrstu vlastitih stanica doživljava kao neprijatelja. Više od 40 bolesti klasificirano je kao autoimuno, prema podacima pogađaju oko sedam posto svjetske populacije, no smatra se da bi oboljelih moglo biti i tri puta više.
HIPERSENZITIVNOST:
To je neželjena reakcija kod koje imunosni sistem reagira u tolikoj mjeri pretjerano na nekog uzročnika, često potpuno bezopasnog, da oštećuje vlastito zdravo tkivo. Primjer su alergije, kod kojih reakcija ponekad može biti toliko snažna da je ugrožen život (anafilaktički šok). Osim alergija, tu pripadaju i autoimune bolesti.
Povećanje broja slučajeva alergija tumači se i tzv. higijenskom hipotezom; prema njoj, zbog života u prevelikoj čistoći djeci je onemogućen kontakt s antigenima pa im se ne razvija imunitet. Za većinu autoimunih bolesti smatra se da veliku ulogu ima genetska predispozicija, a “okidači” za njih mogle bi biti virusne i bakterijske bolesti, ali i neki lijekovi i kemikalije. Neke teorije govore da utjecaj imaju negativne strane modernog načina života, jer ove su bolesti puno češće u razvijenim zemljama, ali i u hladnijoj klimi.
Simptomi oslabljenog imuniteta:
Mnogi poremećaji mogu oslabiti imunosni sustav i imunokompromitirati osobu. Izazvati ih mogu pothranjenost, neke vrste raka, virusni hepatitisi, HIV/AIDS, medicinski tretmani i lijekovi kojima se potiskuje imunosni sustav (propisuju se oboljelima od autoimunih bolesti, transplantiranim bolesnicima itd.), ali i drugi uzroci.
Ponekad su ti poremećaji blagi, pa ih osoba ne mora biti svjesna godinama, u drugim slučajevima izazivaju učestale infektivne bolesti.
Podložnost infekcijama je primarni simptom oslabljenog imunosnog sistema; osoba sa slabim imunitetom vjerojatno će obolijevati od infekcija češće nego prosječna osoba i te će bolesti vjerojatno biti ozbiljnije i teže za liječenje. Osim toga, mogu se javljati infekcije koje se kod osobe s jačim imunosnim sustavom vjerojatno ne bi ni pojavile.
Infekcije koje često pogađaju osobe s oslabljenim imunitetom su upala pluća, meningitis, bronhitis, kožne infekcije. Na oslabljen imunosni sustav upućuju i upale unutrašnjih organa; krvni poremećaji, poput anemije; problemi u probavnom traktu, uključujući gubitak apetita, proljev, grčeve u trbuhu; usporen rast i razvoj kod djece.
Neki vitamini i minerali utječu na imunosni sistem. Primjerice, osoba kojoj nedostaje vitamin C može imati oslabljen imunitet. Uz vitamin C, u toj su skupini vitamini A, D i E te minerali željezo, folna kiselina i cink. Najbolje bi bilo dovoljne količine osiguravati prehranom, no to nije uvijek moguće pa pomoći mogu suplementi.
Sve o kampanji #OSTAJEMDOMA doznaj na jutarnji.hr/ostajemdoma