Vjerujem da su mnogi od vas pročitali barem neku od knjiga Neala Donalda Walscha. Njegovu prvu uspješnicu Razgovori s Bogom čitala sam u više navrata, prvi put pred dvadesetak godina i mogu reći da me se svaki put dojmila na neki nov način. A kad sam 'slučajno' naletjela na film Conversations With God snimljen po Walschovoj životnoj priči, ostala sam zaista zatečena onime što je proživio.
U jednom je periodu života Neal naime bio izgubio sve - i posao i brak i kuću i postao je pravi beskućnik koji je živio na ulici, spavao na klupama, grijao se na zajedničkoj vatri upaljenoj u staroj metalnoj bačvi, jeo odbačene sendviče... Naravno, i zdravstveno se osjećao loše. I upravo u takvom stanju osjetio je poriv da si olakša pisanjem, odnosno uputio je pitanja izravno Bogu o tome zašto mu se sve to događa.
I odjednom su mu spontano počeli dolaziti odgovori, koje je onda i zapisivao. Nije ni slutio da će od tih zapisa nastati knjiga koja će se preko sto tjedana zadržati na vrhu liste bestsellera New York Timesa.
Emocije vladaju nama
Neal Donald Walsch upravo gostuje u Zagrebu i ove sam nedjelje bila na njegovom predavanju u dvorani Vatroslav Lisinski. To je zaista bio događaj koji se ne propušta. Iako je Nealov način predavanja pomalo usporen (tako da me povremeno gotovo uspavao), prenio nam je mnoge vrlo zanimljive i značajne poruke, a odgovarao je i na pitanja iz publike (ponekad se čudeći njihovoj izravnosti).
Pa bih zato danas svima vama koji niste bili s Nealom u Lisinskom, željela ukratko ispričati najvažnije poruke koje nam je prenio.
Prva tema ovog predavanja bilo je upravljanje emocijama. Naime, Neal vjeruje da postoji nekoliko osnovnih problema ljudske rase, koji uzrokuju disfunkcionalnost svih sustava koje smo postavili (političkih, ekonomskih, društvenih i religijskih). Jedan od tih uzroka je to što emocije upotrebljavamo 'naopačke'.
I zato stalno ponavljamo isto, ne razumijevajući zbog čega ne dobivamo željene ishode. Neal to uspoređuje s muhom koja uporno udara o prozorsko staklo, čudeći se zašto nikako ne može izletjeti.
Što znači da emocije upotrebljavamo naopačke? Znači da emocijama reagiramo (na situacije), umjesto da njima kreiramo (svoj život na željeni način). Odnosno, dopuštamo da emocije vladaju nama, umjesto da mi vladamo njima. No kad preuzmemo odgovornost za svoje emocije, povratit ćemo i vlastitu moć.
Nealova tvrdnja kako emocije možemo unaprijed odabirati i da je izuzetno važno upravo to i činiti, izazvala je nevjericu kod dijela publike. Ilustrirao nam je taj svoj pristup pričom iz života: Nealova sadašnja supruga ima običaj uvijek kasniti. Njega je to u prvim godinama braka izuzetno ljutilo i u svakoj je takvoj prilici dolazilo do svađe - dakle, naprosto bi ga emocije obuzele - reagirao je na situaciju (re-act = ponovo činiti - odgovoriti uvijek istim osjećajima na sličnu situaciju).
No onda je odlučio da će ubuduće u takvim situacijama svjesno odabrati osjećaj razumijevanja i suosjećanja. I čim je počeo tako činiti (svjesno kreirati emotivno iskustvo kakvo želi), svaka takva situacija postala je oboma ugodna pa je čak i njegova supruga s vremenom sve manje kasnila.
Dakle, osvijestite da za sve ponavljane situacije koje vam se u životu ne sviđaju, možete unaprijed odabrati drugačiji emotivni odgovor! Možete odlučiti unaprijed tko ste zapravo i tko želite biti i tako mijenjati svoj život na bolje.
Plan naše duše
Drugi važan aspekt zbog kojega je u današnjoj civilizaciji "sve naopako" je to što se većina ljudi bavi potrebama svog tijela i uma, a vrlo malo planom svoje duše. Vrlo malen broj nas uopće zna što je plan naše duše. A svi smo ustvari duša, tijelo i um su samo naša 'oprema', naši 'alati'. Neal nam otkriva što je svrha baš svake duše: iskusiti i izraziti svoju božansku narav.
Odnosno "Upotrijebiti svaki zlatni trenutak sadašnjosti kako bismo sami sebe ponovo kreirali kao najveću i najuzvišeniju verziju sebe".
A kad donosimo bilo koju, veliku ili najmanju odluku, važno je upitati se uvijek isto pitanje (naziva to čarobnim pitanjem): "Kako je ovo povezano s planom moje duše?"
I općenito, trebali bismo živjeti tako da sve promatramo iz saznanja da smo duša, a ne um i tijelo.
I da (umjesto dijeljenja savjeta) svojim načinom života pružamo svijetli primjer drugima.
I na kraju, Neal često napominje kako ne tvrdi da je u pravu ili da zna jedinu pravu istinu. Ali upućuje pitanje svima nama: "Ako znate neki bolji način kako bismo trebali živjeti, slobodno mi ga saopćite!"
Nitko (u inače vrlo aktivnoj publici) nije imao bolji prijedlog.