Možda vam je ovaj naslov zazvučao čudno, ali je na žalost istinit. Ustanovila sam da kod jako puno ljudi postoji velika potreba da stalno budu barem oko nečega zabrinuti i da o toj svojoj zabrinutosti diskutiraju.
Zabrinutost je ustvari, odlika isključivo ljudskog roda. Jeste li ikada vidjeli životinju koja je zabrinuta za budućnost? Primjerice lavicu koja ne može spavati jer se brine hoće li sutra u blizini protrčati krdo antilopa ili neće pa će ostati gladna. Ne brine. Spava. Ako ne bude antilopa, smislit će nešto drugo.
Postajete naporni
Prošli sam tjedan držala edukacije u jednoj tvrtki u Karlovcu pa je i ova tema zabrinjavanja došla na red. "Kad je moj sin bio u izlascima, ja bih cijelu noć prosjedila na balkonu čekajući ga."- podijelila je s nama jedna polaznica. Imala je osjećaj da je to "jače od nje".
Često sam slušala slične izjave od mnogih majki, primjerice: "Moj sin mi je za vrijeme noćnih izlazaka morao svakih pola sata poslati sms "živ sam"- samo to sam tražila od njega da budem mirna, ništa drugo." Helouuu?
Zašto postoji ta potreba za zabrinjavanjem? (Pazite, ovdje ne govorim o brizi - kada vodite brigu o nečemu - naravno da se trebamo pobrinuti o mnogim stvarima). Mislim da ta potreba dolazi iz nekih davno usađenih kulturoloških uvjerenja da zabrinutost pokazuje kako smo dobar roditelj ili odgovorna osoba. I da zabrinutošću za drugoga pokazujemo koliko ga volimo i koliko nam je do njega stalo.
A istina je, zapravo, potpuno suprotna (i pomalo okrutna): zabrinutost vas čini napornom osobom! Svojom zabrinutošću ne izražavate ljubav, nego opterećujete svoje bližnje. Njome samo izražavate nepovjerenje u svijet i ljude. Čak i kada to nepovjerenje proizlazi iz nekih neugodnih iskustava iz prošlosti, svejedno vam zabrinutost ne donosi baš nikakvu korist.
Majka koja cijelu noć ne spava baš NIKAKO time ne pomaže da njeno dijete koje je u izlasku bude zaštićenije ili sigurnije. Zabrinjavanje je apsolutno najbeskorisniji oblik trošenja vlastitog vremena, misli i osjećaja. Koje bismo, umjesto toga mogli upotrijebiti za nešto pozitivno, konstruktivno ili kreativno. Ili još bolje - na pronalaženje rješenja za upravo taj problem zbog kojega smo zabrinuti.
Gubljenje vremena
Na žalost, zbog tih starih duboko usađenih uvjerenja, mnogi ljudi su toliko navikli stalno biti zbog nečega zabrinuti da, čak i kad je sve u redu traže neku vijest ili događaj zbog kojih bi mogli biti u brizi - jer se u tom stanju osjećaju "kod kuće". Stanje bez briga im je nekako čudno i prazno.
Pa je tako na ovu potrebu za bivanjem u brizi koronavirus sjeo kao naručen. Nedavno sam pročitala post na Facebooku gdje jedna žena pita što mislimo, bismo li trebali početi kupovati zalihe hrane kako bismo se zabarikadirali u kući i zaštitili od virusa. Baš mi je nevjerojatno kolika količina ljudi panične vijesti dočekuje širom raširenih ruku i prigrli ih odmah pod svoje okrilje, bez puno razmišljanja.
Moj je stav ovakav: o svakoj stvari koja vas brine prvo se dobro informirajte, porazgovarajte s više ljudi koji su stručni ili imaju iskustva, zatim upotrijebite svoj zdrav razum i - usmjerite svoju energiju u rješenja!
I ne gubite više nikada dragocjene sate svog života na beskorisno i besplodno bivanje "u brizi".