Naime, primijetila sam da svi mi često funkcioniramo baš poput naših kućanskih aparata - kao kad prebaciš sklopku na pećnici na "peče odozgo" ili na "uključen je ventilator". Ili pak klima uređaj: klik - sad grije, klik - sad hladi.
Da vam malo objasnim što pod time mislim pa ćete se i vi sigurno prisjetiti svojih primjera na ovu temu.
Što kad zamijenimo mjesta?
Tipičan primjer moje unutarnje "sklopke" je situacija kad putujem kao suvozač. Sklopka je tada postavljena na 'opušteno': malo sam u svojim mislima, malo čavrljam s vozačem ili drugim putnicima, neobavezno promatram krajolike i uopće ne pratim kojim ćemo putevima doći do cilja.
No ako zamijenimo mjesta i sjednem na vozačko sjedalo, "sklopka" se odmah prebaci u "vođa puta" i istog trenutka postajem druga osoba: moram znati trasu unaprijed, pratim sve znakove pored puta i imam jasnu sliku u glavi gdje sam točno u svakom trenutku. Ista osoba, samo drugi "program" (kao "vuna" na 30°, a onda - klik - pamuk na 90°)
Vjerujem da vam je sada već jasnije na što mislim.
A tek taj osjećaj...
Druga tipična sklopka koju svi imamo je "radim" - "na godišnjem odmoru sam". Jeste li primijetili kako već na dan odlaska na godišnji odmor postajete drugačija osoba - odjednom se smijete, svijet vam se čini puno ljepšim nego jučer, osjećate ushićenje u grudima? Sklopka se prebacila na "sloboda" tip rada! Neki ljudi koji su izuzetno odgovorni i opterećeni na poslu, imaju teškoća s brzim prebacivanjem ove sklopke - kao da se zaglavila na istom programu pa je tek nakon nekoliko dana odmora uspijevaju prebaciti!
Ovom se istom sklopkom često služimo i u svojim dnevnim aktivnostima: klik - sad sam službena jer sam na poslu, klik - sad sam opuštena jer sam s prijateljicom.
Ponekad provedemo mnoge godine s nekom sklopkom u istom položaju, primjerice ima ljudi koji su gotovo uvijek u "vođa" - modalitetu i drugih koji su uglavnom u "netko drugi vodi“ - modalitetu.
Osim na poslu, ovo se najčešće događa u brakovima: kad žena prepušta suprugu da se pobrine o mnogim važnim životnim stvarima (ponekad do te mjere da sama ne zna ni izvaditi novac iz bankomata), a često je i obrnuto - muškarac prepusti ženi da vodi kućanstvo, ide u nabavku, plaća račune,... I kad se onda dogodi situacija da vođe nema, a mi nismo razvili drugačiji "program" pa ne možemo prebaciti sklopku... osjetimo se potpuno izgubljenima. Ovo je vrlo važna sklopka i svima koji su često u modalitetu "netko drugi vodi" bilo bi jako mudro da svjesno počnu razvijati i važan suprotan program - "ja vodim"!
Je li to autosugestija!?
Još jednu zanimljivu i neobičnu sklopku otkrila sam na jednom putovanju pred dvije godine. Dan nakon što sam otputovala na odmor, dobila sam virozu s upalom grla, što me prikovalo za krevet. Čitav dan sam ležala, a drugog jutra sam se probudila u krevetu i još u polusnu odjednom osjetila kao da se u mom grlu doslovno prebacila sklopka - s "bolesna sam" u "zdrava sam". Teško mi je opisati taj osjećaj, ali bio je vrlo jasan i ja sam nakon toga bila potpuno sigurna da ću taj dan ozdraviti. Tako je i bilo.
I u učenjima Joea Dispenze našla sam spominjanje nečeg sličnog sklopkama. Naime, kad god primijetimo da se ponašamo na stari način, koji smo odlučili promijeniti, dobro je na glas reći: Change! (Promijeni!) i u mislima i osjećajima se prebaciti na novi način djelovanja kojega želimo usvojiti.
Zabavljajte se zamjećivanjem svojih i tuđih sklopki, osvijestite kada ih prebacujete i kroz dan svjesno kreirajte svoj "Change!"